Pitanja i odgovori
1. Jesu li ženski sklekovi, kad se oslanjamo na koljena, blaži za kralježnicu nego izvođenje klasičnih muških sklekova. Je li ova vježba korisna ili prenaporna za kralježnicu? A trbušnjaci? Oni su još agresivniji?
Istina je da su ženski sklekovi sigurniji, jer kod muških sklekova je veća mogućnost da zbog nepravilnog izvođenja dođe do veće štete nego koristi. Kao što znamo kod ženskih sklekova, umjesto da stojite na nožnim prstima jednostavno stanite na koljena i prekrižite stopala. Na taj način izvođenje vježbe je lakše, a i sigurnije. Vježbe sklekova objedinjuju rad nekoliko mišića; bicepse, tricepse, deltoide, pektoralise, trbušne mišiće i gluteuse. Bitno je da se rade u manjim ponavljanjima 10-15 puta u nekoliko serija, s vremenom kad ojačaju mišići, može se preći na izvođenje muških sklekova, no uz veliki naglasak da kod izvođenja svih vježbi od sklekova, tbušnjaka itd., da preveniramo mogućnost nastanka ozljeda od strane kralježnice moramo imati jake mišiće stabilizatore (multifidusi, transversus abdominis), ukoliko su nam oni jaki i ako vježbe pravilno izvodimo manja je mogućnost da se ozljedimo. Tu bi se nadovezala na izvođenje trbušnjaka, istina je da njihovo izvođenje je opterećenje za kralježnicu, no ukoliko se pobrinemo za mišiće koji stabiliziraju kralježnicu, odnosno pobrinemo se za ''dubinu'' možemo i jačanje drugih mišića, naravno možda potražiti stručnu osobu ili literaturu da naučimo kako uopće detektirati tu muskulaturu, kako je pravilno upotrijebiti, jer ona se kod izvođenja vježbi, bilo bavljenjem rekreativnim aktivostima ili sportom, mora prva aktivirati jer mogućnost ozljeda ukoliko nešto nepravilno izvedemo je daleko manja.
Na kojem principu radi kozmodisk, ne razumijem kako mi jedna plastika koja se pričvrsti može pomoći, ne djeluje kao neka potpora ali moji poznanici se kunu da im pomaže? Riječ je o placebo efektu?
To pitanje je najbolje postaviti proizvođaču što se tiče ovog dijela na kojem principu funkcionira, ja nisam probala pa ne mogu odgovoriti. Istina je da koji put različiti proizvodi upitne kvalitete odlično funkcioniraju kod širokih masa, jer marketing čini čuda, no ako prihvatimo tu moćnu sugestiju i sebe uvjerimo da to pomaže možemo si olakšati tegobe ukoliko nam bolovi ometaju svakodnevicu, mogu samo reći moćna je naša psiha. No da krenem sa stručne strane, ako se već odlučite za njega moja je sugestija da nosite kao i različite steznike samo prilikom nekih većih opterećenja. Mišići, čija je uloga pokretanje i strukturalna potpora kralježnici atrofira prestankom aktivnosti, a to se dešava kad nosimo pomagala kao što je kosmodisk, zar nismo onda još u većem ''škripcu''. Ja ne mogu reći da ovaj proizvod ne djeluje, no ako ćemo ga neprestano nositi kad jednom ga maknemo što će držati našu kralježnicu, još će se više biti problema što se tiče naše posture, iskrivljenja kralježnice jer više nema dovoljno jake mišiće da bi je držali. Danas mnogi očekuju neka čudotvorna i brza rješenja za otkloniti bolove ili smetnje koje traju godinama. Ja jedino mogu reci da nešto pasivno može biti tek privremeno rješenje.
Važno je vježbati, osobito stabilizacijske mišiće (transversus abdominis, multifidusi) koji pomažu segmentalno podržavati lumbalnu kralježnicu.
Zato je moja sugestija što se tiče očuvanja zdravlja kralježnice obratiti pozornost na pravilno držanje u svakodnevnim aktivnostima, jer to smanjuje opterećenje na leđima, uglavnom najčešće loša postura, odnosno loše držanje dovodi do problema sa križima, jedno morate upamtiti, da zbog nediscipliniranosti i prevelike komocije sa naše strane sami sebi izazivamo problem, zato svi moramo čuvati krivine kralježnice. Važno je primjenjivati zaštitne položaje pri fizičkom radu, izbjegavati dugotrajno sjedenje (protegnite se tu i tamo).
Treba se prilagoditi, disciplinirati i usvojiti zdrave navike, jer kako je važna higijena zuba tako možemo reći da je isto jednako važna higijena tijela, samo treba malo dobre volje i strpljenja.
Važno je vježbati, osobito stabilizacijske mišiće (transversus abdominis, multifidusi) koji pomažu segmentalno podržavati lumbalnu kralježnicu.
Zato je moja sugestija što se tiče očuvanja zdravlja kralježnice obratiti pozornost na pravilno držanje u svakodnevnim aktivnostima, jer to smanjuje opterećenje na leđima, uglavnom najčešće loša postura, odnosno loše držanje dovodi do problema sa križima, jedno morate upamtiti, da zbog nediscipliniranosti i prevelike komocije sa naše strane sami sebi izazivamo problem, zato svi moramo čuvati krivine kralježnice. Važno je primjenjivati zaštitne položaje pri fizičkom radu, izbjegavati dugotrajno sjedenje (protegnite se tu i tamo).
Treba se prilagoditi, disciplinirati i usvojiti zdrave navike, jer kako je važna higijena zuba tako možemo reći da je isto jednako važna higijena tijela, samo treba malo dobre volje i strpljenja.
Imam problema s kralježnicom, posebno kad izvodim specifične pokrete kao što je rad s metlom ili košenje trave, dakle kad se trup okreće lijevo pa desno. Možete li mi objasniti zašto me onda posebno boli kralježnica?
Lumbalni segment kralježnice djeluje kao središnja točka kroz koju prolazi centar gravitacije koji se u uspravnom stavu nalazi 5 cm od S2 kralješka te je samim time izložen najvećem opterećenju u bavljenju sportom, a time i najčešća lokalizacija ozljeda kralježnice u sportaša.Do ozljede ligamentornog aparata i paravertebralne muskulature te malih zglobova tog dijela kralježnice dolazi zbog naglih jakih kretnji koje dovode do istezanja ili rotacije mišićno-ligamentarnog aparata i zglobne čahure malih zglobova, te kao posljedica snažnih kontrakcija paravertebralne muskulature zbog održavanja određenog položaja tijela tijekom sportske aktivnosti. Zbog sila vlakana koje djeluju na ligamente i muskulaturu, a koje premašuju snagu leđnih mišića i spinalnih ligamenata, dolazi do mikrotraume, tj. oštećenja pojedinih vlakana što izaziva upalnu reakciju i otok ozlijeđenog tkiva te oslobađanje medijatora upale koji podražavaju živčane završetke i izazivaju bol.U težim slučajevima može doći i do potpune rupture ligamenata i mišića. 7, 8, 9 Ozljede malih zglobova lumbalne kralježnice (facet syndrome) događaju se pri nagloj rotaciji ekstendirane kralježnice (golf, tenis). Mali zglobovi su u ekstendiranom položaju najmanje pomični te pružaju najveći otpor rotaciji pa u slučaju nagle rotacijske kretnje dolazi do istezanja njihove čahure, što u težim slučajevima može rezultirati njihovom subluksacijom ili rupturom zglobne čahure.10 Katkad može doći i do uklještenja dijela zglobne čahure između zglobnih tijela (meniskoid). Meniskoidje nastavak sinovijalne ovojnice koji prominira u zglobni prostor i na taj način potpomaže glatkom i nesmetanom pokretanju dviju zglobnih površina. Meniskoid ima mekanu bazu i tvrdi brid koji se može lako stisnuti. Zbog djelovanja nagle sile može biti utisnut u hrskavicu i tijekom pokreta zarobljen u zglobu. Tada govorimo o funkcionalnom bloku zgloba. To stanje najčešće nastaje pri jednostranim forsiranim pokretima ili nagloj kratkotrajnoj egzogeni traume. Od ligamenata, najskloniji su ozljedama stražnji longitudinalni i supraspinalni ligamenti. Kao reakcija na bol javlja se spazam leđne muskulature koji predstavlja obrambeni mehanizam kojim tijelo ukoči ozlijeđeni dio i tako sprječava daljnje pomicanje i pogoršanje ozljede.Spazam dovodi do ishemije zahvaćenih struktura, a ako potraje više sati, do oštećenja strukture, što ima za posljedicu disfunkciju zgloba određenog segmenta. U slučaju teže ozljede i ruptura koje zahvaćaju više mišićnih i ligamentornih vlakana, ostaju ožiljci koji zajedno s oštećenjem mišićnih i ligamentarnih proprioceptora slabe ligamentarno-mišićni aparat, a time i stabilnost kralježnice te je čine podložnom novim ozljedama.
KLINIČKA SLIKA
Glavni je simptom bol u donjem dijelu leđa, koja je najjača prvih 24 do 48 sati od ozljede, a praćena je ukočenošću zbog mišićnog spazma leđne muskulature u lumbalnom dijelu. Pokušaj izvođenja kretnji pojačava bol te se pacijenti otežano ustaju iz sjedećeg i ležećeg položaja. Pri ozljedi ligamenata i paravertebralne muskulature najbolniji je obično pokušaj fleksije, dok je pri ozljedi malih zglobova (facet sindrom) bol najjači pri ekstenziji i pokušaju rotacije lumbalnog dijela kralježnice. Pacijenti s ozljedama malih zglobova često navode da je bol mukao i tup te najizraženiji u jutarnjim satima nakon ustajanja zbog dugotrajna ležanja i hiperekstenzije kralježnice, a popušta pri hodanju i fleksiji kralježnice. Katkad se kod facet sindroma bolovi iz lumbalne regije šire u kukove i natkoljenicu (što je znak iritacije živca), dok je bol pri ozljedi ligamentarno-mišićnog aparata uvijek lokalizirana u lumbalnoj regiji. Simptomi obično traju oko tri tjedna. U 10% slučajeva smetnje prelaze u kronične.
KLINIČKA SLIKA
Glavni je simptom bol u donjem dijelu leđa, koja je najjača prvih 24 do 48 sati od ozljede, a praćena je ukočenošću zbog mišićnog spazma leđne muskulature u lumbalnom dijelu. Pokušaj izvođenja kretnji pojačava bol te se pacijenti otežano ustaju iz sjedećeg i ležećeg položaja. Pri ozljedi ligamenata i paravertebralne muskulature najbolniji je obično pokušaj fleksije, dok je pri ozljedi malih zglobova (facet sindrom) bol najjači pri ekstenziji i pokušaju rotacije lumbalnog dijela kralježnice. Pacijenti s ozljedama malih zglobova često navode da je bol mukao i tup te najizraženiji u jutarnjim satima nakon ustajanja zbog dugotrajna ležanja i hiperekstenzije kralježnice, a popušta pri hodanju i fleksiji kralježnice. Katkad se kod facet sindroma bolovi iz lumbalne regije šire u kukove i natkoljenicu (što je znak iritacije živca), dok je bol pri ozljedi ligamentarno-mišićnog aparata uvijek lokalizirana u lumbalnoj regiji. Simptomi obično traju oko tri tjedna. U 10% slučajeva smetnje prelaze u kronične.
Možete li mi objasniti kad idem na planinarenje ili se penjem po uzbrdicama je li bolje zakoračiti prstima i hodati uglavnom po prstima ili je bolje stati cijelim stopalom. Neki kažu ovako neki onako, zanima me stručno mišljenje. I što mislite o planinarenju i penjanju uz stepenice za one koje muči kralježnica?
Hodanje je vrlo jednostavna radnja - padanja prema naprijed i stizanja samog sebe, pri čemu su pokreti prirodni i prilagođeni ljudskom tijelu. Pri hodanju jedna je noga uvijek u kontaktu s podlogom. Unutar ciklusa hoda postoje dva perioda oslonca na jednu nogu i dva na obje noge, tako da je hod aktivnost (vježba) tzv. zatvorenog kinetičkog lanca.
Hod zapravo započinje prvo osloncem pete na podlogu, potom oslanjanja cijeloga stopala. Pri tom pokretu stopalo postaje statično i fiksirano, a sve se promjene događaju od stopala naviše. Zglobovi stopala se prvi prilagođavaju izvedenom pokretu u čemu ga prate skočni i koljenski zglob te zglob kuka, zdjelica i kralješnica. Na kraju se pomiču i ruke koje reagiraju kao kontrabalans.
Prilikom hoda odnos među zglobovima se stalno mijenja, dok važnu ulogu u pokretanju zglobova imaju i mišići. Uloga mišića je da pri fazama hoda pojedine zglobove noge pokreće, a druge učvršćuje tj. stabilizira. Ispravno i koordinirano hodanje podrazumijeva usklađene pokrete ruku i nogu - suprotna ruka u odnosu na nogu - kao i disanje koje mora biti usklađeno s ritmom hodanja. Kako bi se zadržao sklad i koordinacija hoda treba upozoriti na još nekoliko čimbenika. Pogled treba biti usmjeren 3-5 metara prema naprijed, u protivnome ako se gleda u zemlju vrat i leđa se grbe. Mišići trbuha trebaju biti lagano stegnuti, tada su bolja potpora kralješnici. Korak ne smije biti niti kratak niti predug, u protivnom se gubi sklad, a time i smisao hodanja. Normalan ritam hoda je 90 do 120 koraka u minuti, s tim da žene u minuti učine 6-9 koraka više od muškaraca.
Hod zapravo započinje prvo osloncem pete na podlogu, potom oslanjanja cijeloga stopala. Pri tom pokretu stopalo postaje statično i fiksirano, a sve se promjene događaju od stopala naviše. Zglobovi stopala se prvi prilagođavaju izvedenom pokretu u čemu ga prate skočni i koljenski zglob te zglob kuka, zdjelica i kralješnica. Na kraju se pomiču i ruke koje reagiraju kao kontrabalans.
Prilikom hoda odnos među zglobovima se stalno mijenja, dok važnu ulogu u pokretanju zglobova imaju i mišići. Uloga mišića je da pri fazama hoda pojedine zglobove noge pokreće, a druge učvršćuje tj. stabilizira. Ispravno i koordinirano hodanje podrazumijeva usklađene pokrete ruku i nogu - suprotna ruka u odnosu na nogu - kao i disanje koje mora biti usklađeno s ritmom hodanja. Kako bi se zadržao sklad i koordinacija hoda treba upozoriti na još nekoliko čimbenika. Pogled treba biti usmjeren 3-5 metara prema naprijed, u protivnome ako se gleda u zemlju vrat i leđa se grbe. Mišići trbuha trebaju biti lagano stegnuti, tada su bolja potpora kralješnici. Korak ne smije biti niti kratak niti predug, u protivnom se gubi sklad, a time i smisao hodanja. Normalan ritam hoda je 90 do 120 koraka u minuti, s tim da žene u minuti učine 6-9 koraka više od muškaraca.
Molim vas da mi date savjet, koji je bolji položaj volana na biciklu, tako da je kralježnica spuštena s glavom isturenom naprijed ili ako je volan podignut tako da sjedimo uspravno kao na stolici? Primjerice kao na Harvey-Davidsonu? Dakle kako idealno namjestiti volan i sic na biciklu?
Svakako treba paziti na poziciju volana prilikom vožnje na biciklu, jer ukoliko je volan preblizu, previsoko, prenisko ili predaleko to bi moglo uzrokovati bolove u vratu, rukama odnosno intenzivirati eventualno prisutne probleme sa kralježnicom.
Sjedalo na biciklu mora biti tako namješteno da u najvećoj mogućoj mjeri pruža oslonac vašem tijelu. Jer ako sjedalo stoji previše nagnuto unaprijed to rezultira povećanim naporom koljena i ruku, a i čini vožnju neudobnijom jer s takvog sjedala tijekom vožnja klizite naprijed. Također, ne valja niti da je sjedalo previše unazad nagnuto jer to može izazvati bolove u kralježnici.
Previsoko postavljeno sjedalo uzrokuje bol u stražnjem dijelu koljena, dok sjedalo koje je prenisko ili previše unaprijed postavljeno uzrokuje bol u prednjem dijelu koljena.
Kako sad postaviti idealnu visinu sjedala?
Spomenut ću par primjera. No ukoliko postoje određene nejasnoće, molim pretražiti više informacija na netu.
Visina sjedala treba biti tolika da kada petu stavite na pedalu u donjem položaju, noga bi trebala biti ispružena. Tako će vam glavnina težine biti na pedalama što pridonosi lakšoj vožnji. To je jedan način podešavanja visine sjedala. Nije posve točan (ima dosta mana), pa zato postoji i drugi, nešto tehničkiji, način. Metoda se zove Guimardova formula, te je po mnogima najtočnija metoda za određivanje visine sjedala. Formula glasi UVS =UDN x 0,886, gdje je UVS = ukupna visina sjedala, UDN = ukupna dužina nogu. Ukupna visina sjedala je udaljenost između centra srednjeg pogona i gornje površine sjedala. Metoda je nešto kompliciranija, no pomoću nje ćete, vjerojatno, dobiti optimalnu visinu. Ova formula je inače pogodnija za cestovne bicikle, no kombiniranjem ova dva načina uspjeti ćete dobiti optimalnu visinu. Osim visine sjedala bitno je podesiti i vodoravan položaj sjedala. Inače pravilo glasi da se za visok broj okretaja sjedalo podešava više unaprijed, a radi veće snage pri pritisku na pedale, više unazad.
Prilikom kupovine naravno treba paziti i da imamo odgovarajuću ramu, naravno ovisi o tipu bicikla.
Spomenuli ste bicikl koji zauzimaju položaj kao na Harvey-Davidsonu, možda imaju neke prednosti, no zbog nižeg centra težišta teže je održavati ravnotežu, otežano kretanje i zaustavljanje, postoji veći radijus skretanja i teže svladavanje uzbrdica, nemogućnost mijenjanja položaja tijela za vrijeme vožnje te je prisutna relativno loša preglednost ceste.
Ukoliko postoje problemi sa kralježnicom, nijedan dugotrajni položaj nije idealan makar to bilo i na biciklu, napravite pauze prilikom vožnje, istegnite se, prošećite ili odmorite na klupi te dalje nastavite s vožnjom.
Sjedalo na biciklu mora biti tako namješteno da u najvećoj mogućoj mjeri pruža oslonac vašem tijelu. Jer ako sjedalo stoji previše nagnuto unaprijed to rezultira povećanim naporom koljena i ruku, a i čini vožnju neudobnijom jer s takvog sjedala tijekom vožnja klizite naprijed. Također, ne valja niti da je sjedalo previše unazad nagnuto jer to može izazvati bolove u kralježnici.
Previsoko postavljeno sjedalo uzrokuje bol u stražnjem dijelu koljena, dok sjedalo koje je prenisko ili previše unaprijed postavljeno uzrokuje bol u prednjem dijelu koljena.
Kako sad postaviti idealnu visinu sjedala?
Spomenut ću par primjera. No ukoliko postoje određene nejasnoće, molim pretražiti više informacija na netu.
Visina sjedala treba biti tolika da kada petu stavite na pedalu u donjem položaju, noga bi trebala biti ispružena. Tako će vam glavnina težine biti na pedalama što pridonosi lakšoj vožnji. To je jedan način podešavanja visine sjedala. Nije posve točan (ima dosta mana), pa zato postoji i drugi, nešto tehničkiji, način. Metoda se zove Guimardova formula, te je po mnogima najtočnija metoda za određivanje visine sjedala. Formula glasi UVS =UDN x 0,886, gdje je UVS = ukupna visina sjedala, UDN = ukupna dužina nogu. Ukupna visina sjedala je udaljenost između centra srednjeg pogona i gornje površine sjedala. Metoda je nešto kompliciranija, no pomoću nje ćete, vjerojatno, dobiti optimalnu visinu. Ova formula je inače pogodnija za cestovne bicikle, no kombiniranjem ova dva načina uspjeti ćete dobiti optimalnu visinu. Osim visine sjedala bitno je podesiti i vodoravan položaj sjedala. Inače pravilo glasi da se za visok broj okretaja sjedalo podešava više unaprijed, a radi veće snage pri pritisku na pedale, više unazad.
Prilikom kupovine naravno treba paziti i da imamo odgovarajuću ramu, naravno ovisi o tipu bicikla.
Spomenuli ste bicikl koji zauzimaju položaj kao na Harvey-Davidsonu, možda imaju neke prednosti, no zbog nižeg centra težišta teže je održavati ravnotežu, otežano kretanje i zaustavljanje, postoji veći radijus skretanja i teže svladavanje uzbrdica, nemogućnost mijenjanja položaja tijela za vrijeme vožnje te je prisutna relativno loša preglednost ceste.
Ukoliko postoje problemi sa kralježnicom, nijedan dugotrajni položaj nije idealan makar to bilo i na biciklu, napravite pauze prilikom vožnje, istegnite se, prošećite ili odmorite na klupi te dalje nastavite s vožnjom.
Ojećam jaku bol u desnom koljenu kad čučnem, a u zadnje vrijeme ne mogu voziti duže auto jer bolovi u koljenu postaju jaki i šire se po nadkoljenici.
Kakve pretrage moram napraviti i o čemu je rječ.
Zahvaljujem unaprijed.
Marija
Budući da ste naveli premalo parametara da bi anamneza bila potpuna (koliko imate godina, da li ste imali kakvu prethodnu traumu, koji posao obavljate, da li je koljeno otečeno ili nije i dr.) savjetujem vam da posjetite vašeg liječnika obiteljske medicine da vas uputi nadležnom fizijatru ili ortopedu, koji će vas temeljito pregledati i sukladno kliničkom nalazu uputiti vas na daljnje pretrage.
Kada se radi o bolesti koljena postoji algoritam pretraga koji osim kliničkog pregleda i raznih testova uključuje RTG sliku oba koljena, magnetnu rezonansu (MR) bolnog koljena, u obzir dolazi ultrazvuk istoga, te eventualno neke klasične i/ili specifične krvne pretrage.
Kako si pomoći: kod kuće uvijek možete stavljati hladne obloge ili masirati bolno koljeno ledom 3 puta dnevno 3-5 minuta, te nakon toga aplicirati neku od reumatsko-analgetskih gelova kojih na tržištu ima stvarno mnogo.
Izbjegavajte klečanje, čučanje, hod po neravnom terenu, hod niz stepenice i niz brdo, sjedenje u niskim foteljama.
Ukoliko idete na godišnji odmor i na more, plivajte mnogo da bi ojačali mišiće natkoljenice, po mogućnosti hodajte u moru, a vožnja bicikla s visoko podignutim sjedalom se preporuča.
Kada se radi o bolesti koljena postoji algoritam pretraga koji osim kliničkog pregleda i raznih testova uključuje RTG sliku oba koljena, magnetnu rezonansu (MR) bolnog koljena, u obzir dolazi ultrazvuk istoga, te eventualno neke klasične i/ili specifične krvne pretrage.
Kako si pomoći: kod kuće uvijek možete stavljati hladne obloge ili masirati bolno koljeno ledom 3 puta dnevno 3-5 minuta, te nakon toga aplicirati neku od reumatsko-analgetskih gelova kojih na tržištu ima stvarno mnogo.
Izbjegavajte klečanje, čučanje, hod po neravnom terenu, hod niz stepenice i niz brdo, sjedenje u niskim foteljama.
Ukoliko idete na godišnji odmor i na more, plivajte mnogo da bi ojačali mišiće natkoljenice, po mogućnosti hodajte u moru, a vožnja bicikla s visoko podignutim sjedalom se preporuča.
Zanima me mogu li glavobolje biti posljedica problema s kralježnicom. Kakav bi tretman u tom slučaju bio najbolji, kod kiropraktičara ili osteopata ili nekakve vježbe?
Glavobolje možemo klasificirati na
Uzrok tj izvori prenesene boli koja se MANIFESTIRA CERVIKOGENOM GLAVOBOLJOM jesu poremećaji anatomskih struktura koje oživčavaju prva tri cervikalna spinalna živca i/ili izravna iritacija/oštećenje tih živaca (spinalni živci C1-C3, intervertebralni/i.v. zglobovi C0-C3, i.v. disk C2-C3, mišići, ligamenti, koštane strukture, dura mater, vertebralne arterije).
Bolnost obično počinje u vratnom djelu kralježnice ili zatiljno te se širi jednom polovicom glave uz često zahvaćanje jednog uha i oka.
Da bi dijagnosticirali cervikogenu glavobolju prvenstveno je potrebno uzeti dobru anamnezu i klinički status pacijenta, a zatim to upotpuniti odgovarajućim potrebitim pretragama.
Kada govorimo o liječenju tu su nam na raspaloganju mnoge procedure iz domene fizikalne terapije i rehabilitacije, kao što su led,imobilizacija okovratnikom,TENS, manipulacija, akupunktura, medicinska masaža, trakcija, manuelna terapija, osteopatija, a zatim dolazi u obzir i injekcija botulinskog otrova, vratna epiduralna injekcija kortikosteroida, kirurški tretman uz obvezatnu edukaciju bolesnika i preporuku za odgovarajući anatomski jastuk.
Naravno da su nam tu na raspolaganju i mnogi na tržištu dostupni analgetici, prvenstveno paracetamol, te nesteroidni antireumatici. Svakako da liječenje i pristup ovisi o duljini i intenzitetu bolnosti, akutnoj ili kroničnoj, te je potreban individualni pristup svakom bolesniku.
Danas, kada govorimo o fizikalno rehabilitacijskom tretmanu na tržištu možete naći noviji način liječenja akutne bolnosti (ne samo cervikogene glavobolje već svakog bolnog sindroma bio on akutan ili kroničan) a to je Inter X terapija.
Termin »cervikogena glavobolja« (CG) označava kronični hemikranijski bolni sindrom uzrokovan poremećajima gornje vratne kralježnice. Prema kliničkim istraživanjima, u 15–20% bolesnika s kroničnom unilateralnom glavoboljom posrijedi je glavobolja cervikalnog podrijetla.
- 1. Migrena
- 2. Tenzijska glavobolja
- 3. Cluster glavobolja
- 4.Različite glavobolje koje nisu vezane sa strukturnim lezijama (kod kašlja, kihanja, pri seksualnoj aktivnosti, zbog hladnoće...)
- 5. Glavobolje nakon povrede glave (akutna i kronična)
- 6. Glavobolje udružene sa vaskularnim poremećajima (CVI, hematomi, SAH, subduralni hematomi, Epiduralni hematomi,aneurizme, arteritisi)
- 7. Glavobolja sa nevaskularnim intrakranijalnim poremećajem (visok pritisak likvora, intrakranijalna hipertenzija...)
- 8. Glavobolje u vezi s uzimanjem ili prekidom uzimanja nekih tvari (nitrati, alc., CO, analgetici)
- 9. Glavobolja pri infekciji izvan glave (virusna ili bakterijska)
- 10. Glavobolja kod metaboličkih poremećaja (hipoksija, hiperkapnija, hipoglikemija, dijaliza...)
- 11. Glavobolja kod bolova uha, nosa, sinusa, zuba, usta ili dr.
Kranijalne neuralgije, mononeuritisi isl
Neklasificirane glavobolje
Klasifikacija dijeli glavobolje u 14 grupa, od čega su prve četiri grupe primarne glavobolje, grupe od 5-12 sekundarne, dok su neuralgije kranijalnih živaca, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje u zadnje dvije grupe: - 12. Primarne glavobolje:
- • Migrena
- • Tenzijska glavobolja
- • Glavobolja u nakupinama (Cluster glavobolja)
- • Ostale primarne glavobolje:
- • Hemicrania continua
- • Koitalna cefalalgija, engl. New daily persistent headache (NDPH)
- 13. Sekundarne glavobolje:
- • Glavobolje povezane s ozljedom glave i/ili vrata
- • Glavobolje povezane s poremećajim krvnih žila glave ili vrata:
- • Intracerebralno krvarenje
- • Subarahnoidalno krvarenje
- • Arteritis orijaških stanica
- • Glavobolja u vezi s nevaskularnim intrakranijskim poremećajima:
- • Idiopatska intrakranijalna hipertenzija
- • Glavobolja nakon punkcije dure
- • Iktalna glavobolja
- • Glavobolja uzrokovana tvarima ili prekidom njihova uzimanja:
- • Lijekovi
- • Mamurluk
- • Glavobolja uzrokovana općim infekcijama:
- • Meningitis
- • Glavobolje povezane s poremećajim homeostaze
- • Glavobolja ili bol lica uzrokovana poremećajima kranija, vrata, uha, nosa, sinusa ili ostalih struktura lica i kranija
- • Glavobolja povezana sa psihijatrijskim poremećajima
- 14. Neuralgije i ostale glavobolje:
- • Kranijalne neuraligije, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje
- • Ostale glavobolje, kranijalne neuralgije, centralna ili primarna bol lica
Uzrok tj izvori prenesene boli koja se MANIFESTIRA CERVIKOGENOM GLAVOBOLJOM jesu poremećaji anatomskih struktura koje oživčavaju prva tri cervikalna spinalna živca i/ili izravna iritacija/oštećenje tih živaca (spinalni živci C1-C3, intervertebralni/i.v. zglobovi C0-C3, i.v. disk C2-C3, mišići, ligamenti, koštane strukture, dura mater, vertebralne arterije).
Bolnost obično počinje u vratnom djelu kralježnice ili zatiljno te se širi jednom polovicom glave uz često zahvaćanje jednog uha i oka.
Da bi dijagnosticirali cervikogenu glavobolju prvenstveno je potrebno uzeti dobru anamnezu i klinički status pacijenta, a zatim to upotpuniti odgovarajućim potrebitim pretragama.
Kada govorimo o liječenju tu su nam na raspaloganju mnoge procedure iz domene fizikalne terapije i rehabilitacije, kao što su led,imobilizacija okovratnikom,TENS, manipulacija, akupunktura, medicinska masaža, trakcija, manuelna terapija, osteopatija, a zatim dolazi u obzir i injekcija botulinskog otrova, vratna epiduralna injekcija kortikosteroida, kirurški tretman uz obvezatnu edukaciju bolesnika i preporuku za odgovarajući anatomski jastuk.
Naravno da su nam tu na raspolaganju i mnogi na tržištu dostupni analgetici, prvenstveno paracetamol, te nesteroidni antireumatici. Svakako da liječenje i pristup ovisi o duljini i intenzitetu bolnosti, akutnoj ili kroničnoj, te je potreban individualni pristup svakom bolesniku.
Danas, kada govorimo o fizikalno rehabilitacijskom tretmanu na tržištu možete naći noviji način liječenja akutne bolnosti (ne samo cervikogene glavobolje već svakog bolnog sindroma bio on akutan ili kroničan) a to je Inter X terapija.
Termin »cervikogena glavobolja« (CG) označava kronični hemikranijski bolni sindrom uzrokovan poremećajima gornje vratne kralježnice. Prema kliničkim istraživanjima, u 15–20% bolesnika s kroničnom unilateralnom glavoboljom posrijedi je glavobolja cervikalnog podrijetla.
Da li izbor cipela može utjecati na bol u kralježnici? Pretpostavljam da štikle smetaju, a smetaju li i neke druge cipele?
Cipele na visoku petu - štikle
Visoka peta uzrokuje pomicanje zdjelice naprijed i dolje, a koljena su pojačanoj ekstenziji, što dodatno poveća lumbalnu lordozu, a povećana lumbalna lordoza stvara predispoziciju stvaranja problema s kralježnicom.
Konstantno se stvara pritisak na donji dio leđa, tijelo je neprirodno nagnuto naprijed, te kralježnica i kukovi nisu u potrebnoj ravnini. S vremenom možemo pretpostaviti da ako žena razvije bol u jednoj nozi, automatski se oslanja više na drugu i oštećuje je, što s vremenom posljedično uzrokuje promjene položaja kukova i kralježnice.
Još jedan od lako mogućih problema da se javi je osteoartritis koljena, tj. degenerativna bolest zglobova koja se može razviti zbog neprekidnog dugog opterećenja na prednji i stražnji dio koljena prouzrokovanim neprirodnim položajem do kojeg dolazi nošenjem cipele s visokom petom, te tu zbog neprestanog pritiska na zglob koljena promjene na koljenom zglobu su neizbježne.
Nošenje štikli tijekom večeri za izlazak nije štetno, no ako ih nosite i tijekom dana povećavate opterećenje. Jedan od najčešćih poremećaja koji također nastaje tijekom godina je vidljiv i na prvi pogled – dolazi do oštećenja i deformacije nožnog palca koji u većini slučajeva počinje skretati u stranu prema drugim prstima stopala.
Redovno nošenje visokih štikli veliko je opterećenje za naše mišiće nogu. Može doći do skraćivanja Ahilove pete, ali i oštećenja samih mišića.
Tijekom dana je dopuštena mala peta koja nije opasna za naše zdravlje – no ne bi smjela prelaziti pet centimetara. Stručnjaci također naglašavaju da je zdravije nositi cipele sa zaobljenim vrhom nego one koje idu u špic.
Balerinke
Za nogu nije dobra ni potpuno ravna obuća, kao što su balerinke, jer ona stvara predispoziciju za spuštanje svodova stopala, osobito unutrašnjeg i prednjeg poprečnog svoda što dovodi do pojave ravnih tabana.
Listovi - muskulatura lista nošenjem balerinki postupno se skraćuje. Može se razviti i trn u peti, koja se karakteriziravelikom boli, bol u peti koju osjećate kao da je u njoj nešto tvrdo i oštro navest će vas na to da hodate neprirodno i štedite dio pete gazeći na jastučiću iza malog prsta, što dugoročno stvara predispoziciju da zbog promijenjene biomehanike hoda utječemo na razvoj problema sa kralježnicom.
Cipele na platformu
Dok hodamo, prilikom premještanja s pete na prste stimuliraju se unutrašnji organi.
Međutim, cipele na platformu onemogućavaju taj proces, a mišići i tetive, koji podržavaju svod stopala, ne mogu da se skrate i produže, što se inače dešava kod svakog koraka. To uzrokuje zastoj cirkulacije i smanjenje amortizacione funkcije stopala, a to je jedan od mogućih faktora rizika za razvoj artroze u srednjim godinama. Idealna cipela
Što reći za idealnu cipelu, svakako je poželjno da unutrašnjost cipele bude anatomski oblikovana da održava tonus stopala, visina pete je 2,5 cm, ta visina je idealna jer se težina ravnomjerno raspoređuje na petu i prednji dio stopala. Zdravije je nositi cipele sa zaobljenim vrhom nego one koje idu u špic, tako da se svi prsti mogu udobno smjestiti. Stražnji dio cipele mora biti stabilan, ali ne previše krut da ne bi pritiskao petu.
Prilikom kupovanja obratite pozornost na potplate, one moraju biti fleksibilne tako da se nožni prsti pri hodanju mogu savijati.
Treba izbjegavati ženske cipele izrađene od plastičnih te općenito sintetskih materijala. Poželjno je da cipele budu od prirodnih materijala koji omogućuju stopalima da dišu te sprječavaju ili barem ublažavaju znojenje jer vlažan ambijent pogoduje razmnožavanju bakterija i gljivica, a time i pojavi kurjih očiju, žuljeva, rana i infekcija.
Visoka peta uzrokuje pomicanje zdjelice naprijed i dolje, a koljena su pojačanoj ekstenziji, što dodatno poveća lumbalnu lordozu, a povećana lumbalna lordoza stvara predispoziciju stvaranja problema s kralježnicom.
Konstantno se stvara pritisak na donji dio leđa, tijelo je neprirodno nagnuto naprijed, te kralježnica i kukovi nisu u potrebnoj ravnini. S vremenom možemo pretpostaviti da ako žena razvije bol u jednoj nozi, automatski se oslanja više na drugu i oštećuje je, što s vremenom posljedično uzrokuje promjene položaja kukova i kralježnice.
Još jedan od lako mogućih problema da se javi je osteoartritis koljena, tj. degenerativna bolest zglobova koja se može razviti zbog neprekidnog dugog opterećenja na prednji i stražnji dio koljena prouzrokovanim neprirodnim položajem do kojeg dolazi nošenjem cipele s visokom petom, te tu zbog neprestanog pritiska na zglob koljena promjene na koljenom zglobu su neizbježne.
Nošenje štikli tijekom večeri za izlazak nije štetno, no ako ih nosite i tijekom dana povećavate opterećenje. Jedan od najčešćih poremećaja koji također nastaje tijekom godina je vidljiv i na prvi pogled – dolazi do oštećenja i deformacije nožnog palca koji u većini slučajeva počinje skretati u stranu prema drugim prstima stopala.
Redovno nošenje visokih štikli veliko je opterećenje za naše mišiće nogu. Može doći do skraćivanja Ahilove pete, ali i oštećenja samih mišića.
Tijekom dana je dopuštena mala peta koja nije opasna za naše zdravlje – no ne bi smjela prelaziti pet centimetara. Stručnjaci također naglašavaju da je zdravije nositi cipele sa zaobljenim vrhom nego one koje idu u špic.
Balerinke
Za nogu nije dobra ni potpuno ravna obuća, kao što su balerinke, jer ona stvara predispoziciju za spuštanje svodova stopala, osobito unutrašnjeg i prednjeg poprečnog svoda što dovodi do pojave ravnih tabana.
Listovi - muskulatura lista nošenjem balerinki postupno se skraćuje. Može se razviti i trn u peti, koja se karakteriziravelikom boli, bol u peti koju osjećate kao da je u njoj nešto tvrdo i oštro navest će vas na to da hodate neprirodno i štedite dio pete gazeći na jastučiću iza malog prsta, što dugoročno stvara predispoziciju da zbog promijenjene biomehanike hoda utječemo na razvoj problema sa kralježnicom.
Cipele na platformu
Dok hodamo, prilikom premještanja s pete na prste stimuliraju se unutrašnji organi.
Međutim, cipele na platformu onemogućavaju taj proces, a mišići i tetive, koji podržavaju svod stopala, ne mogu da se skrate i produže, što se inače dešava kod svakog koraka. To uzrokuje zastoj cirkulacije i smanjenje amortizacione funkcije stopala, a to je jedan od mogućih faktora rizika za razvoj artroze u srednjim godinama. Idealna cipela
Što reći za idealnu cipelu, svakako je poželjno da unutrašnjost cipele bude anatomski oblikovana da održava tonus stopala, visina pete je 2,5 cm, ta visina je idealna jer se težina ravnomjerno raspoređuje na petu i prednji dio stopala. Zdravije je nositi cipele sa zaobljenim vrhom nego one koje idu u špic, tako da se svi prsti mogu udobno smjestiti. Stražnji dio cipele mora biti stabilan, ali ne previše krut da ne bi pritiskao petu.
Prilikom kupovanja obratite pozornost na potplate, one moraju biti fleksibilne tako da se nožni prsti pri hodanju mogu savijati.
Treba izbjegavati ženske cipele izrađene od plastičnih te općenito sintetskih materijala. Poželjno je da cipele budu od prirodnih materijala koji omogućuju stopalima da dišu te sprječavaju ili barem ublažavaju znojenje jer vlažan ambijent pogoduje razmnožavanju bakterija i gljivica, a time i pojavi kurjih očiju, žuljeva, rana i infekcija.
Već sedam dana imam bolove u predjelu kuka i krsta kod desne noge. U početku je bol bio samo dok ustajem i sjedam a ne dok hodam, i bio je samo u kuku da bi posljednjih dana ta bol prešla na krsta,odnosno desnu butinu i to samo dok hodam.
Bolnost u lumbalnom dijelu kralješnice može biti lokalizirana, ili se može širiti s obzirom na kompromitirani živac glutealno, u nogu/e i to natkoljenicu/e, bilo stražnjom, vanjskom ili prednjom stranom natkoljenice, ponekad sve do stopala.
Ukoliko takva bolnost potraje više od mjesec dana i ne prestaje nakon uzimanja analgetika ili i nesteroidnih antireumatika, svakako se javite svom liječniku obiteljske medicine, da vas uputi specijalistu, a on će odrediti s obzirom na anamnezu i klinički status koje od adekvatnih pretraga treba napraviti.
Ukoliko takva bolnost potraje više od mjesec dana i ne prestaje nakon uzimanja analgetika ili i nesteroidnih antireumatika, svakako se javite svom liječniku obiteljske medicine, da vas uputi specijalistu, a on će odrediti s obzirom na anamnezu i klinički status koje od adekvatnih pretraga treba napraviti.
Imam skoliozu, trebam li izbjegavati neke vježbe? Nije mi kritično loše stanje ali prevencije radi.
Niste naveli svoje godine i koliko stupnjeva je iskrivljena vaša kralježnica.
Ukoliko skolioza kod vas ne prelazi 30st po Kobb-u, te ako ste dobrog općeg fizičkog zdravlja, nema prepreka za redovito vježbanje pilatesa, joge, tai-chi-ja ili nečeg sličnog. Naravno veoma je važno imati dobre instruktore koji će vas upozoriti na nešto što ne bi smjeli raditi, no veoma je važno i osluškivati svoje tijelo.
Koji put su neke korektivne vježbe blage i nisu dostatne, zato je veoma važno kod skolioza imati i agresivniji trenig u cilju što boljeg jačanja mišića koji stabiliziraju kralježnicu.
Djeci koja su u rastu i imaju skoliozu u napredovanju, savjetuje se bavljenje sportom uz tek poneka i rijetka ograničenja.
Što se tiče plivanja, najbolji izbor kod skolioza je leđno plivanje.
U programu fizioterapijskih i kineziterapijskih vježbi koriste se vježbe disanja, cirkulacije, kondicije, stabilizacije i balansa u cilju ispravljanja loših posturalnih odnosa, sprečavanja progresije stanja i usvajanja pravilnog sjedenja, stajanja i hodanja.
Kineziterapija lakših strukturalnih skolioza (do 30°) je usmjerena je u cilju povećanja mobilnosti kralješnice, jačanja i istezanja suprotnih grupa mišića kod primarne krivine (asimetrične vježbe), poboljšanje disanja, cirkulacije, generalnog jačanja tijela (simetrične vježbe), kondicije, stabilizacije i balansa sa ciljem održavanja postojećeg i sprečavanja pogoršanja stanja.
Kod srednjih (30°-50°) i teških strukturalnih skolioza (više od 50°) se naglasak stavlja na asimetrične vježbe s pravilnim pozicijama trupa i ekstremiteta uz terapeutsku manualnu fiksaciju specifičnih područja. Također veoma su važne vježbe disanja, cirkulacije i kondicije.
Naravno moja preporuka je istražiti malo o vježbama po Katharini Schroth ili potražiti radionicu Feldenkrais metode.
Ukoliko skolioza kod vas ne prelazi 30st po Kobb-u, te ako ste dobrog općeg fizičkog zdravlja, nema prepreka za redovito vježbanje pilatesa, joge, tai-chi-ja ili nečeg sličnog. Naravno veoma je važno imati dobre instruktore koji će vas upozoriti na nešto što ne bi smjeli raditi, no veoma je važno i osluškivati svoje tijelo.
Koji put su neke korektivne vježbe blage i nisu dostatne, zato je veoma važno kod skolioza imati i agresivniji trenig u cilju što boljeg jačanja mišića koji stabiliziraju kralježnicu.
Djeci koja su u rastu i imaju skoliozu u napredovanju, savjetuje se bavljenje sportom uz tek poneka i rijetka ograničenja.
Što se tiče plivanja, najbolji izbor kod skolioza je leđno plivanje.
U programu fizioterapijskih i kineziterapijskih vježbi koriste se vježbe disanja, cirkulacije, kondicije, stabilizacije i balansa u cilju ispravljanja loših posturalnih odnosa, sprečavanja progresije stanja i usvajanja pravilnog sjedenja, stajanja i hodanja.
Kineziterapija lakših strukturalnih skolioza (do 30°) je usmjerena je u cilju povećanja mobilnosti kralješnice, jačanja i istezanja suprotnih grupa mišića kod primarne krivine (asimetrične vježbe), poboljšanje disanja, cirkulacije, generalnog jačanja tijela (simetrične vježbe), kondicije, stabilizacije i balansa sa ciljem održavanja postojećeg i sprečavanja pogoršanja stanja.
Kod srednjih (30°-50°) i teških strukturalnih skolioza (više od 50°) se naglasak stavlja na asimetrične vježbe s pravilnim pozicijama trupa i ekstremiteta uz terapeutsku manualnu fiksaciju specifičnih područja. Također veoma su važne vježbe disanja, cirkulacije i kondicije.
Naravno moja preporuka je istražiti malo o vježbama po Katharini Schroth ili potražiti radionicu Feldenkrais metode.
Što mislite o električnim aparatima za masažu i stolicama za tu namjenu - mogu li štetiti?
Masažu možemo definirati kao primjenu sustavne manipulacije mekih tkiva u terapijske svrhe. Premda danas postoje različiti aparati za masažu ručna masaža je zasigurno najefikasnija metoda, jer uz terapijsku ima i dijagnostičku komponentu. K tomu psihološko značenje fizičkog kontakta kao modaliteta liječenja nije upitno. Preko kože se djeluje na mišićni, živčani i limfni sustav.
Što tiče aparata za masažu, svakako se ne mogu uspoređivati s ručnom masažom.
Iz iskustva mojih pacijenata mogu reći da oni smatraju aparate za masažu koje su kupili beskorisnima. Istina da pojedini modeli možda mogu malo smanjiti tenzije u napetim mišićima, ali učinak je kratkotrajan.
Ukoliko se odlučite na kupnju svakako pokušati na forumima pronaći i pročitati iskustva od drugih ljudi, a ako već imate takav aparat, ima ih različitih modela, pazite samo da s pojedinim aparatima ne prelazite preko koštanih dijelova tijela, osobito kralježnice, to naglašavam zato što pojedini modeli imaju jake vibracije.
Masažna fotelja
Iskustva pacijenata dovode do zaključka da je bolje platiti povremenu masažu, jer na kraju ta masažna fotelja služi samo kao skupa fotelja. Istina je da na njoj može biti ugodno, ali efekt je kratkotrajan.
No ima i iznimaka koji i hvale takve proizvode, odnosno da se osjećaju ugodno nakon napornog dana kada se ''zavale'' u svoje masažne fotelje.
Dugoročno ne možemo riješiti neke probleme vezane uz mišićno – koštani sustav, no to im može djelovati kao mali otpusni ventil nakon stresnog dana.
Što tiče aparata za masažu, svakako se ne mogu uspoređivati s ručnom masažom.
Iz iskustva mojih pacijenata mogu reći da oni smatraju aparate za masažu koje su kupili beskorisnima. Istina da pojedini modeli možda mogu malo smanjiti tenzije u napetim mišićima, ali učinak je kratkotrajan.
Ukoliko se odlučite na kupnju svakako pokušati na forumima pronaći i pročitati iskustva od drugih ljudi, a ako već imate takav aparat, ima ih različitih modela, pazite samo da s pojedinim aparatima ne prelazite preko koštanih dijelova tijela, osobito kralježnice, to naglašavam zato što pojedini modeli imaju jake vibracije.
Masažna fotelja
Iskustva pacijenata dovode do zaključka da je bolje platiti povremenu masažu, jer na kraju ta masažna fotelja služi samo kao skupa fotelja. Istina je da na njoj može biti ugodno, ali efekt je kratkotrajan.
No ima i iznimaka koji i hvale takve proizvode, odnosno da se osjećaju ugodno nakon napornog dana kada se ''zavale'' u svoje masažne fotelje.
Dugoročno ne možemo riješiti neke probleme vezane uz mišićno – koštani sustav, no to im može djelovati kao mali otpusni ventil nakon stresnog dana.
Molim vas da mi pojasnite koliko psiha utječe na stanje kralježnice? Jedan fizioterapeut mi je rekao da sam iskrivila kičmu jer sam depresivna, hodam pogrbljeno i ne znam se držati, a kad bih bila drugog raspoloženja da bih imala odmah bolje stanje kralježnice. Što mislite o umišljenim bolovima?
Od davnih dana je poznato da je naša psiha usko povezana sa našim tijelom, te da mnoge bolesti nastaju kao posljedica duljeg lošeg "psihičkog" zdravlja, ili da pojednostavljeno kažemo da naš um utječe i na naše fizičko zdravlje.
U psihijatriji postoje neke bolesti tj stanja koja mogu dovesti do težih lokomotornih poteškoća, pa nekad i do potpune oduzetosti.
Danas živimo u stresnim vremenima, te mislim da nema čovjeka(osim malog dijela populacije) koji ne pati od depresije i nije depresivan, melankoličan, pritisnut sa svih strana problemima. U takvim situacijama je vrlo normalno da pati i naše tijelo.
Prvi simptomi su obično bolnost i zakočenog vratnog dijela kralješnice, osjećaj pečenja u istom dijelu, imamo osjećaj kao da nam nešto ili netko sjedi na vratu i ramenima, te samim time najjednostavniji obrambeni mehanizam je da spustimo ramena, počnemo se pogrbljeno držati te ukoliko takvo stanje dulje potraje, dolazi uzročno posljedični i do mijenjanja kompletnog stava našeg tijela, svih segmenata naše kralješnice, loše posture.
Zato treba misliti na dobrobit cijelog tijela, a ne se koncentritati samo na određene segmente.
I kao što kaže stara poslovica, mens sana in corpore sano, tj. ZDRAV DUH U ZDRAVOM TIJELU, mislite na svoje tijelo, volite ga, brinite se o njemu, vježbajte, šećite, uz brigu i o duhu, družite se sa dragim ljudima, svojom obitelji, smijte se, pozitivno razmišljajte.
U psihijatriji postoje neke bolesti tj stanja koja mogu dovesti do težih lokomotornih poteškoća, pa nekad i do potpune oduzetosti.
Danas živimo u stresnim vremenima, te mislim da nema čovjeka(osim malog dijela populacije) koji ne pati od depresije i nije depresivan, melankoličan, pritisnut sa svih strana problemima. U takvim situacijama je vrlo normalno da pati i naše tijelo.
Prvi simptomi su obično bolnost i zakočenog vratnog dijela kralješnice, osjećaj pečenja u istom dijelu, imamo osjećaj kao da nam nešto ili netko sjedi na vratu i ramenima, te samim time najjednostavniji obrambeni mehanizam je da spustimo ramena, počnemo se pogrbljeno držati te ukoliko takvo stanje dulje potraje, dolazi uzročno posljedični i do mijenjanja kompletnog stava našeg tijela, svih segmenata naše kralješnice, loše posture.
Zato treba misliti na dobrobit cijelog tijela, a ne se koncentritati samo na određene segmente.
I kao što kaže stara poslovica, mens sana in corpore sano, tj. ZDRAV DUH U ZDRAVOM TIJELU, mislite na svoje tijelo, volite ga, brinite se o njemu, vježbajte, šećite, uz brigu i o duhu, družite se sa dragim ljudima, svojom obitelji, smijte se, pozitivno razmišljajte.
Poštovani,
Primijetio sam razliku u dužini mojih nogu, naravno to je uobičajeno da nam se noge malo razlikuju u dužini ali mislim da je kod mene ta razlika velika, toliko velike da sam je ja, a i neki moji prijatelji primijetili. Recite mi što bih to trebao uraditi po tome pitanju, i je li to neki ozbiljan ili sasvim normalan problem?
Kao što svi znamo naše ljudsko tijelo nije idealno i svakog čovjeka kada bi podijelili na pola tj. na lijevu i desnu stranu (u sagitalnoj ravni) zamijetili bi nesimetričnost istih.
Ponekada je ta razlika nezamjetna, ponekad se priroda poigra s nama te su te razlike vidljive i golom oku, ali to u svakom slučaju daje određenu draž našem tijelu te dodatnu osobnost, a ipak nam pokazuje da nitko od nas nije idealan.
Kada se radi o razlici u duljini noge tu postoji nebrojeno razloga za istu.
Fiziološkom tj. normalnom razlikom smatramo kada ona ne prelazi centimetar do centimetar i pol. Postoji nekoliko metoda kako mjerimo duljinu noge, ali svakako u obzir moramo uzeti posturu tj. vaš stav i držanje, nagib zdjelice i sl.
Ukoliko vas problem sa duljinom noge smeta i predstavljala vam poteškoću u svakodnevno radu i životi svakako vam savjetujem da posjetite određenog stručnjaka (ortopeda, fizijatra) koji će učiniti adekvatan pregled i mjerenje duljine vaših ekstremiteta, te odlučiti o eventualnim daljnjim procedurama.
Ponekada je ta razlika nezamjetna, ponekad se priroda poigra s nama te su te razlike vidljive i golom oku, ali to u svakom slučaju daje određenu draž našem tijelu te dodatnu osobnost, a ipak nam pokazuje da nitko od nas nije idealan.
Kada se radi o razlici u duljini noge tu postoji nebrojeno razloga za istu.
Fiziološkom tj. normalnom razlikom smatramo kada ona ne prelazi centimetar do centimetar i pol. Postoji nekoliko metoda kako mjerimo duljinu noge, ali svakako u obzir moramo uzeti posturu tj. vaš stav i držanje, nagib zdjelice i sl.
Ukoliko vas problem sa duljinom noge smeta i predstavljala vam poteškoću u svakodnevno radu i životi svakako vam savjetujem da posjetite određenog stručnjaka (ortopeda, fizijatra) koji će učiniti adekvatan pregled i mjerenje duljine vaših ekstremiteta, te odlučiti o eventualnim daljnjim procedurama.
Od dojenja sam dobila grbu na vratu pa me zanima moze li se to riješiti ili ostaje trajno.
Naglašen cerviko torakalni prijelaz, ponaosob zadnji- sedmi cervikalni (vratni) kralješak sa svojim ispupčenim spinoznom (trnastim) nastavkom često se susreće u našoj svakodnevnoj praksi, a kod ljudi srednje i starije životne dobi i ovisno o konstituciji i uvjetima života i rada te životnoj dobi, na tom se mjestu počne sakupljati i masno tkivo tako da ljudi dobiju privid kao da im se stvori tj. počne raditi grba (gibus) na vratu.
Dugotrajno jednolično sjedenje i još tome u pogrbljenom položaju stvara uvjete za nastanak grbe na vratu.
Na taj način dolazi do slabljenja svih mišićnih struktura na leđima, ramenom pojasu, vratu te skraćivanja prsnih mišića.
Na žalost je problem trajan, a upornim vježbanjem, korekcijom posture, odnosno podizanjem svijesti kod držanja tijela bilo pri hodu ili sjedenju, te intenzivna stručna masaža može se djelomično vizualno smanjiti taj problem.
Zadaća leđnih mišića je podržavanje kralježnice u fiziološkom položaju, a dugotrajnim prisilnim položajem utječemo na rizik stvaranja mogućih problema s kralježnicom.
Ukoliko želite prevenirati neke probleme s kralježnicom koji još nisu prisutni, no mogli bi se pojaviti, nezaobilazne su vježbe. Važno je jačati muskulaturu leđa, vrata, ramenog obruča, trbušnu muskulaturu, a osobito istezati pektoralne mišiće (prsne mišiće).
Ukoliko ste prisiljeni na jednolični položaj i dalje zbog dojenja, važno je nakon toga, ako se u nađete u poziciji da se protegnete i razgibate kako bi se vrat barem malo oslobodio napetosti. Prilikom dojenja važno si je pružiti, odnosno napraviti potporu leđima stavljanjem nekog jastuka između naslona i vaših leđa.
Dugotrajno jednolično sjedenje i još tome u pogrbljenom položaju stvara uvjete za nastanak grbe na vratu.
Na taj način dolazi do slabljenja svih mišićnih struktura na leđima, ramenom pojasu, vratu te skraćivanja prsnih mišića.
Na žalost je problem trajan, a upornim vježbanjem, korekcijom posture, odnosno podizanjem svijesti kod držanja tijela bilo pri hodu ili sjedenju, te intenzivna stručna masaža može se djelomično vizualno smanjiti taj problem.
Zadaća leđnih mišića je podržavanje kralježnice u fiziološkom položaju, a dugotrajnim prisilnim položajem utječemo na rizik stvaranja mogućih problema s kralježnicom.
Ukoliko želite prevenirati neke probleme s kralježnicom koji još nisu prisutni, no mogli bi se pojaviti, nezaobilazne su vježbe. Važno je jačati muskulaturu leđa, vrata, ramenog obruča, trbušnu muskulaturu, a osobito istezati pektoralne mišiće (prsne mišiće).
Ukoliko ste prisiljeni na jednolični položaj i dalje zbog dojenja, važno je nakon toga, ako se u nađete u poziciji da se protegnete i razgibate kako bi se vrat barem malo oslobodio napetosti. Prilikom dojenja važno si je pružiti, odnosno napraviti potporu leđima stavljanjem nekog jastuka između naslona i vaših leđa.
Često nam pacijenti u ambulanti postavljaju pitanje da su zabrinuti poradi nastajanja sve veće grbe na vratu i da li se toga mogu trajno riješiti.
Naglašen cerviko torakalni prijelaz, ponaosob zadnji- sedmi cervikalni (vratni) kralješak sa svojim ispupčenim spinoznom (trnastim) nastavkom često se susreće u našoj svakodnevnoj praksi, a kod ljudi srednje i starije životne dobi i ovisno o konstituciji i uvjetima života i rada te životnoj dobi, na tom se mjestu počne sakupljati i masno tkivo tako da ljudi dobiju privid kao da im se stvori tj počne raditi grba (gibus) na vratu.
Dugotrajno jednolično sjedenje i još tome u pogrbljenom položaju stvara uvjete za nastanak grbe na vratu.
Na taj način dolazi do slabljenja svih mišićnih struktura na leđima, ramenom pojasu, vratu te skraćivanja prsnih mišića.
Na žalost je problem trajan, a upornim vježbanjem, korekcijom posture, odnosno podizanjem svijesti kod držanja tijela bilo pri hodu ili sjedenju, te intenzivna stručna masaža može se djelomično vizualno smanjiti taj problem.
Zadaća leđnih mišića je podržavanje kralježnice u fiziološkom položaju, a dugotrajnim prisilnim položajem utječemo na rizik stvaranja mogućih problema sa kralježnicom.
Ukoliko želite prevenirati neke probleme s kralježnicom koji još nisu prisutni, no mogli bi se pojaviti, nezaobilazne su vježbe. Važno je jačati muskulaturu leđa, vrata, ramenog obruča, trbušnu muskulaturu, a osobito istezati pektoralne mišiće (prsne mišiće).
Dugotrajno jednolično sjedenje i još tome u pogrbljenom položaju stvara uvjete za nastanak grbe na vratu.
Na taj način dolazi do slabljenja svih mišićnih struktura na leđima, ramenom pojasu, vratu te skraćivanja prsnih mišića.
Na žalost je problem trajan, a upornim vježbanjem, korekcijom posture, odnosno podizanjem svijesti kod držanja tijela bilo pri hodu ili sjedenju, te intenzivna stručna masaža može se djelomično vizualno smanjiti taj problem.
Zadaća leđnih mišića je podržavanje kralježnice u fiziološkom položaju, a dugotrajnim prisilnim položajem utječemo na rizik stvaranja mogućih problema sa kralježnicom.
Ukoliko želite prevenirati neke probleme s kralježnicom koji još nisu prisutni, no mogli bi se pojaviti, nezaobilazne su vježbe. Važno je jačati muskulaturu leđa, vrata, ramenog obruča, trbušnu muskulaturu, a osobito istezati pektoralne mišiće (prsne mišiće).
Povremeno mi se javlja grč u stopalu, kao da nešto nije kako treba s ligamentom koji ide prema palcu. I palčevi mi se često zgrče kao da su deformirani, zgrčeni, a rijetko nosim neudobnu odjeću, dapače pazim da je udobna. Kad pokušam ispraviti palčeve osjećam laganu bol u ligamentu palca, dolazi do nekakvog kočenja i grča, palčevi se malo odvoje od ostalih prstiju tad. Ima li to veze s kralježnicom (puno sjedim) ili s činjenicom da sam par puta iščašila ligamente skočnog zgloba? Imam 40 godina.
Često nam se u praksi javljaju pacijenti sa upravo ovakvim problemima koje ste vi naveli.
Noćni se grčevi javljaju u čak 70% odraslih ljudi iznad pedesete godine života, iako se pojavljuju u svakoj životnoj dobi, čak i u djece.
Danas je naučno dokazano da smanjena koncentracija elektrolita u krvi kao što su magnezij, kalij, kalcij, natrij mogu dovesti do učestalije pojave grčeva u nogama, a isti se smanjuju pojačanim znojenjem, upotrebom diuretika. Među mineralima čiji deficit izaziva grčeve svakako se izdvajaju magnezij i kalcij i to zbog činjenice da se najčešće i najbrže izlučuju iz organizma.
Također neudobna obuća, spušteni svodovi stopala, degenerativne promjene samih zglobova stopala, nepravilno sjedenje i i neke bolesti bolesti lokomotornog aparata, prvenstveno tu mislim na bolesti slabinske kralješnice također mogu dovesti do neugodne pojave grčeva u stopalima i nogama.
Ponekad se radi o nekim težim bolestima te su pojave grčeva u nogama, stopalima prateći simptomi istih.
ŠTO RADITI?
Prvenstveno treba odabrati udobnu obuću i odjeću, redovito vježbati (ne samo vježbe za stopala) već i vježbe za cijelo tijelo, provoditi uz to i vježbe cirkulacije, hodati svaki dan bar pola sata, uzimati dosta tekućine (dnevno barem 1,5 litre), u obzir dolazi i nadomjestak tj. dodatak prehrani u vidu tableta magnezija ili mineralnu vodu koja je bogata istim, masaža samog stopala i potkoljenica, navečer kupke naizmjenično topla i hladna voda s naglaskom da uvijek završite sa hladnom vodom te nakon toga eventualno umasirati neku od hranjivih krema za noge.
Ukoliko ovakve procedure ne dovedu do zadovoljavajućeg rezultata, molim vas obratite se vašem liječniku da vas uputi specijalistu te da se učini adekvatna odgovarajuća obrada.
Noćni se grčevi javljaju u čak 70% odraslih ljudi iznad pedesete godine života, iako se pojavljuju u svakoj životnoj dobi, čak i u djece.
Danas je naučno dokazano da smanjena koncentracija elektrolita u krvi kao što su magnezij, kalij, kalcij, natrij mogu dovesti do učestalije pojave grčeva u nogama, a isti se smanjuju pojačanim znojenjem, upotrebom diuretika. Među mineralima čiji deficit izaziva grčeve svakako se izdvajaju magnezij i kalcij i to zbog činjenice da se najčešće i najbrže izlučuju iz organizma.
Također neudobna obuća, spušteni svodovi stopala, degenerativne promjene samih zglobova stopala, nepravilno sjedenje i i neke bolesti bolesti lokomotornog aparata, prvenstveno tu mislim na bolesti slabinske kralješnice također mogu dovesti do neugodne pojave grčeva u stopalima i nogama.
Ponekad se radi o nekim težim bolestima te su pojave grčeva u nogama, stopalima prateći simptomi istih.
ŠTO RADITI?
Prvenstveno treba odabrati udobnu obuću i odjeću, redovito vježbati (ne samo vježbe za stopala) već i vježbe za cijelo tijelo, provoditi uz to i vježbe cirkulacije, hodati svaki dan bar pola sata, uzimati dosta tekućine (dnevno barem 1,5 litre), u obzir dolazi i nadomjestak tj. dodatak prehrani u vidu tableta magnezija ili mineralnu vodu koja je bogata istim, masaža samog stopala i potkoljenica, navečer kupke naizmjenično topla i hladna voda s naglaskom da uvijek završite sa hladnom vodom te nakon toga eventualno umasirati neku od hranjivih krema za noge.
Ukoliko ovakve procedure ne dovedu do zadovoljavajućeg rezultata, molim vas obratite se vašem liječniku da vas uputi specijalistu te da se učini adekvatna odgovarajuća obrada.
Krckanje, pucketanje u zglobovima uglavnom je normalna pojava i ne postoji u većini slučajeva potrebe za zabrinutost poradi istoga.
Krckanje, pucketanje u zglobovima uglavnom je normalna pojava i ne postoji u većini slučajeva potrebe za zabrinutost poradi istoga.
Pravi uzrok ove pojave nije u potpunosti razriješen.
Jedna teorija kao uzrok pojavi krckanja, pucketanja zglobova navodi ligamente (sveze koje okružuju zglob I drže kosti zajedno) koji se prilikom pokreta naglo zategnu. U vratnom dijelu kralježnice dio odgovornosti za tu pojavu imaju i mali zglobovi između kralježaka i promjena položaja među njima.
Naši zglobovi sadrže tekućine i plinove poput dušika i ugljičnog dioksida.
Druga teorija je da se mjehurići dušika u zglobnoj tekućini naglo gibaju unutra van prilikom pokretanja zglobova (krckanje prstima ruke, krckanje u vratu, osjećaj kao da presavijate ukrućeni papir kada savijate koljena).
Naime kada stavite tekućinu pod pritiskom, kao što se događa kada se sila primjenjuje na zglob, plin izlazi, stvarajući zvuk poput pucketanja.
Kao što sam već napomenula, pojava ovakvih zvučnih senzacija nije razlog za zabrinutost, ne dovodi do opasnosti od pojave artritisa, te ne postoje vježbe ili suplementi koji mogu prevenirati iste.
Ako pucketanje zglobova uzrokuje jaču bol, trnjenje ruku, jače glavobolje, nagon na povraćanje, mučninu ili je jedan ili više zglobova otečen, crven uz gubitak funkcije istoga tada svakako posjetite svoga liječnika te zatražite stručni svjet ili pomoć.
Ukoliko vam vježbe u vidu okretanja glave i rotacije ramenima stvaraju ugodu tada ih smijete I možete raditi jer naše tijelo je savršeno i samo će vam dati znak da mu nešto od pokreta odgovara ili ne odgovara.
Međutim ukoliko imate problema sa vratnom kralježnicom, povišen krvni pritisak, probleme s cirkulacijom, ravnotežom, neke neurološke probleme tada nikako nemojte raditi takve vježbe već stručnu osobu (liječnika fizijatra, fizioterapeuta) upitajte za vježbe koje vam je dozvoljeno raditi.
Pravi uzrok ove pojave nije u potpunosti razriješen.
Jedna teorija kao uzrok pojavi krckanja, pucketanja zglobova navodi ligamente (sveze koje okružuju zglob I drže kosti zajedno) koji se prilikom pokreta naglo zategnu. U vratnom dijelu kralježnice dio odgovornosti za tu pojavu imaju i mali zglobovi između kralježaka i promjena položaja među njima.
Naši zglobovi sadrže tekućine i plinove poput dušika i ugljičnog dioksida.
Druga teorija je da se mjehurići dušika u zglobnoj tekućini naglo gibaju unutra van prilikom pokretanja zglobova (krckanje prstima ruke, krckanje u vratu, osjećaj kao da presavijate ukrućeni papir kada savijate koljena).
Naime kada stavite tekućinu pod pritiskom, kao što se događa kada se sila primjenjuje na zglob, plin izlazi, stvarajući zvuk poput pucketanja.
Kao što sam već napomenula, pojava ovakvih zvučnih senzacija nije razlog za zabrinutost, ne dovodi do opasnosti od pojave artritisa, te ne postoje vježbe ili suplementi koji mogu prevenirati iste.
Ako pucketanje zglobova uzrokuje jaču bol, trnjenje ruku, jače glavobolje, nagon na povraćanje, mučninu ili je jedan ili više zglobova otečen, crven uz gubitak funkcije istoga tada svakako posjetite svoga liječnika te zatražite stručni svjet ili pomoć.
Ukoliko vam vježbe u vidu okretanja glave i rotacije ramenima stvaraju ugodu tada ih smijete I možete raditi jer naše tijelo je savršeno i samo će vam dati znak da mu nešto od pokreta odgovara ili ne odgovara.
Međutim ukoliko imate problema sa vratnom kralježnicom, povišen krvni pritisak, probleme s cirkulacijom, ravnotežom, neke neurološke probleme tada nikako nemojte raditi takve vježbe već stručnu osobu (liječnika fizijatra, fizioterapeuta) upitajte za vježbe koje vam je dozvoljeno raditi.
Poštovana,
imam 37 godina, već četiri godine imam probleme s leđima, počelo je kao jutarnja ukočenost i teško ustajanje dok bi se razgibala tijekom dana su bolovi nestajali, nakon manje od godine su počeli tupi bolovi i tijekom dana veliki pritisak na leđima bolovi pojačani promjenom vremena pa zategnutost i probadajući bolovi iznad križa u donjem djelu kralježnice pa se bol sirila na cijela leđa da vise nisam znala koji me dio boli, ljetos sam vjerojatno nezgodnim pokretom dok sam premještala jednu vrećicu osjetila da me po sredini kralježnice u nekom kralješku nešto, kako da opišem, tupo kvrcnulo i jaka bol mi se raširila sredinom leđa prema prednjoj strani. To je trajalo mjesecima, dobila sam od doktora tablete koje baš nisu nešto smanjile bol, bila sam na masaži nakon koje sam se oslobodila boli na svega 10 dana i ponovno je počelo. Maser koji je ujedno dr. fizijatar je rekao da imam i jedan disk koji je iskočio u donjem djelu leđa sto mi već godinama smeta jer već dugi niz godina osjetim bol u križima kod stajanja, a s vremenom kod stajanja ta bol dolazi sve brže i brže, a sad već osjećam istog trena dok stojim u mjestu odnosno se moram micati. Ista bol se javlja kod sjedenja, a uz sve to zadnjih 15-ak dana me muče tupi bolovi u kukovima i mišićima nogu i neprestani su dok su noću izraženiji. Uzimam Neofen 400 koji nakratko ublaži bol, a svih ovih godina moji posjeti doktoru završavaju rengenskim snimanjem i odgovorom doktora da mi nije ništa da je to kronična bol i da svakog čovjeka bole leđa. Kako se noću ne mogu odmoriti ne mogu danju funkcionirati. Molim Vas da mi kazete o čemu se radi, s kojim prijedlogom da dođem doktoru, što da tražim od njega, kud da me uputi, razmišljala sam o privatnim klinikama, a kako radim samo sezonski ti pregledi su skupi i ne mogu ih si priuštiti.
Bez obzira što vi mislili o doktorima ili ste već bilo kod nekog od specijaliste koji vam je rekao da je to samo kronična bol, mislim da se i u vašem slučaju nakon detaljnog pregleda, uz kompletnu anamnezu, treba učiniti eventualno i dodatna obrada.
Ukoliko specijalist fizijatar nakon obrade nađe supstrat za neurokirurško liječenje, on će vas uputiti kod istoga.
Istina je da velika većina ljudi pati od bolova u križima, bez obzira na etiologiju bolnosti, pa tako neki epidemiološki podaci kažu da 80% cjelokupne populacije bar jednom u životu doživi takve bolne senzacije tj. križobolju.
Kada govorimo o uzrocima, danas znanost navodi više od 140 uzroka križobolje.
Svaka križobolja ne mora imati loš ishod, tako da akutna nespecifična križobolja u većine oboljelih obično prolazi kroz 6 tjedana, a u 2-7 posto razvije se kronična križobolja.
Istina je da nas liječnike pacijenti u jednom velikom postotku ne slušaju, i ne pridržavaju se naših savjeta i naputaka da bi što lakše živjeli s kroničnim bolovima u donjem dijelu leđa.
Svakako da način života i loši uvjeti na radnom mjestu te opis posla koji pacijent obnaša pridonose lošijem uspjehu liječenja.
Ali nemojte posustati, ne gubite nadu, ponovno posjetite liječnika, specijalista fizijatra i držite se njegovih uputa, pokušajte si maksimalno olakšati radne uvjete i način rada, zamolite ukoliko dižete teže predmete da vam netko pomogne, od fizioterapeuta zamolite da vam pokažu zaštitne položaje, bavite se svojim zdravljem, vježbajte, iskoristite svaki trenutak sa gimnastiku, šećite po svježem zraku, ali se bavite i svojim psihičkim zdravljem, jer ukoliko ste nezadovoljni i pod stalnim stresom to ima itekako učinak i na fizičko zdravlje i na uspjeh liječenja.
Bar dva puta godišnje obavite fizikalno terapijske procedure u nadležnoj ambulanti fizikalne medicine i rehabilitacije, ukoliko imate višak kilograma, probajte regulirati tjelesnu težinu, ukoliko imate spuštena stopala, korigirajte taj nedostatak ortopedskim ulošcima po mjeri.
ZAŠTO VJEŽBATI?
Istraživanja kažu da je učinak terapijskih vježbi utječe na smanjenje boli i povratak funkcije, te se primjena terapijskih vježbi smatra najekonomičnijim tretmanom u liječenju kronične križobolje. Cilj samih vježbi se odnosi na smanjenje boli, povećanje opskrbe tkiva kisikom i hranjivim tvarima, poboljšanje funkcije mišića trupa, povećanje mišićne snage i izdržljivosti, poboljšanje izvedbe našeg pokreta pri aktivnostima svakodnevnog života. Zato je neophodno vježbati, odnosno jačati abdominalne mišiće, mišiće leđa, te kod njih posebno obratiti pozornost na relaksaciju i njihovo rasterećenje, naučiti vježbe pravilnog držanja zdjelice i učenje disanja dijafragmom.
Također potrebno je korigirati osnovni stav pri sjedenju i stajanju. Loše držanje kralježnice, odnosno loša postura utječe na fizičko i psihičko zdravlje. Šteti disanju, krvnom optoku, probavi, uzrokuje bolove i smanjuje pokretljivost mišića leđa i naravno ramena. Zato je osim provođenja vježbi za stabilnost i mobilnost trupa, neophodno i samo kretanje, odnosno boravak na svježem zraku ili izvođenje nekih vježbi gdje bi povećali aerobni kapacitet. Današnji sjedilački način života poguban je za kralježnicu. Zato je neophodno vježbati, kretati se, jer primjenom terapijske vježbe moguće je smanjiti čimbenike rizika, kao i rizik ponovnog nastanka problema, a sama osoba se uči u samostalnom rješavanju simptoma i na kraju, ali ne manje važno, smanjuje se potrošnja zdravstvene zaštite.
Ukoliko bol duže traje može se pristupiti tehnikama manualne terapije koje se koriste u liječenju kronične križobolje, a uključuju masažu vezivnog tkiva, mobilizaciju zglobova, te terapijsku masažu.
Ukoliko specijalist fizijatar nakon obrade nađe supstrat za neurokirurško liječenje, on će vas uputiti kod istoga.
Istina je da velika većina ljudi pati od bolova u križima, bez obzira na etiologiju bolnosti, pa tako neki epidemiološki podaci kažu da 80% cjelokupne populacije bar jednom u životu doživi takve bolne senzacije tj. križobolju.
Kada govorimo o uzrocima, danas znanost navodi više od 140 uzroka križobolje.
Svaka križobolja ne mora imati loš ishod, tako da akutna nespecifična križobolja u većine oboljelih obično prolazi kroz 6 tjedana, a u 2-7 posto razvije se kronična križobolja.
Istina je da nas liječnike pacijenti u jednom velikom postotku ne slušaju, i ne pridržavaju se naših savjeta i naputaka da bi što lakše živjeli s kroničnim bolovima u donjem dijelu leđa.
Svakako da način života i loši uvjeti na radnom mjestu te opis posla koji pacijent obnaša pridonose lošijem uspjehu liječenja.
Ali nemojte posustati, ne gubite nadu, ponovno posjetite liječnika, specijalista fizijatra i držite se njegovih uputa, pokušajte si maksimalno olakšati radne uvjete i način rada, zamolite ukoliko dižete teže predmete da vam netko pomogne, od fizioterapeuta zamolite da vam pokažu zaštitne položaje, bavite se svojim zdravljem, vježbajte, iskoristite svaki trenutak sa gimnastiku, šećite po svježem zraku, ali se bavite i svojim psihičkim zdravljem, jer ukoliko ste nezadovoljni i pod stalnim stresom to ima itekako učinak i na fizičko zdravlje i na uspjeh liječenja.
Bar dva puta godišnje obavite fizikalno terapijske procedure u nadležnoj ambulanti fizikalne medicine i rehabilitacije, ukoliko imate višak kilograma, probajte regulirati tjelesnu težinu, ukoliko imate spuštena stopala, korigirajte taj nedostatak ortopedskim ulošcima po mjeri.
ZAŠTO VJEŽBATI?
Istraživanja kažu da je učinak terapijskih vježbi utječe na smanjenje boli i povratak funkcije, te se primjena terapijskih vježbi smatra najekonomičnijim tretmanom u liječenju kronične križobolje. Cilj samih vježbi se odnosi na smanjenje boli, povećanje opskrbe tkiva kisikom i hranjivim tvarima, poboljšanje funkcije mišića trupa, povećanje mišićne snage i izdržljivosti, poboljšanje izvedbe našeg pokreta pri aktivnostima svakodnevnog života. Zato je neophodno vježbati, odnosno jačati abdominalne mišiće, mišiće leđa, te kod njih posebno obratiti pozornost na relaksaciju i njihovo rasterećenje, naučiti vježbe pravilnog držanja zdjelice i učenje disanja dijafragmom.
Također potrebno je korigirati osnovni stav pri sjedenju i stajanju. Loše držanje kralježnice, odnosno loša postura utječe na fizičko i psihičko zdravlje. Šteti disanju, krvnom optoku, probavi, uzrokuje bolove i smanjuje pokretljivost mišića leđa i naravno ramena. Zato je osim provođenja vježbi za stabilnost i mobilnost trupa, neophodno i samo kretanje, odnosno boravak na svježem zraku ili izvođenje nekih vježbi gdje bi povećali aerobni kapacitet. Današnji sjedilački način života poguban je za kralježnicu. Zato je neophodno vježbati, kretati se, jer primjenom terapijske vježbe moguće je smanjiti čimbenike rizika, kao i rizik ponovnog nastanka problema, a sama osoba se uči u samostalnom rješavanju simptoma i na kraju, ali ne manje važno, smanjuje se potrošnja zdravstvene zaštite.
Ukoliko bol duže traje može se pristupiti tehnikama manualne terapije koje se koriste u liječenju kronične križobolje, a uključuju masažu vezivnog tkiva, mobilizaciju zglobova, te terapijsku masažu.
Draga doktorice, moj sin ima 12 godina i drži se vrlo pogrbljeno. Mislim da je stvar u lijenosti. Kako da ga natjeram da kralježnicu drži uspravnije? Da ga upišem na neki sport ili da nosi pojas?
Djeca se najčešće počnu loše držati u pubertetskoj fazi, fazi intenzivnog rasta te je to period kada u kliničkom nalazu i statusu nalazimo najviše odstupanja od fizioloških krivina kralješnice.
Kako prevenirati loše držanje:
1.Dobre školske torbe
teško je odabrati najbolje, jer na žalost idealnog nema Ako se radi o većoj količini stvari onda je zdravije ruksak na oba ramena tj. leđa, ili mijenjati način vučenja torbe na kotačiće, jedna i druga ruka naizmjenično, s oprezom kako se ista torba diže po stepenicama, javnom gradskom prijevozu i sl.
Danas na tržištu postoje torbe dva u jedan, tj. koje se mogu nositi i na leđima i imaju kotačiće da se mogu vući, te bi bilo najpoželjnije da se koriste oba načina, ovisno o udaljenosti kuća – škola i natrag, javni gradski prijevoz ili ne, te količini i težini školskog pribora i knjiga.
2. Adekvatna obuća
I tu je situacija adekvatna kao i sa ruksakom na tržištu postoji veliki izbor sportske obuće, ali uvijek treba gledati da ista bude ugodna, po mogućnosti sa zračnim jastučićem
3. Sportske aktivnosti
Prvenstveno educirati djecu u školi (profesori tjelesnog odgoja) dobrom i pravilnom držanju te poticati vježbe za isto.
Svaka sportska aktivnost je zdrava, možda ipak plivanju treba dati prednost pred ostalim aktivnostima.
Ukoliko je vaše dijete već uključeno u neku sporsku aktivnost, inzistirajte bar dva puta tjedno na rekracijskom plivanju.
Također obratite pažnju na sjedenje kod kuće (pisanje zadaća, kompjuter) te redovito ispravljajte loše pogrbljeno držanje tj. posturu.
SPAVANJE
Svakom čovjeku potrebno je bar osam sati sna. Međutim ima ljudi kojima je dovoljno i pet sati sna, a da se ujutro probude odmoreni i čili. U svakom slučaju slušajte svoje tijelo i odmarajte se onoliko koliko vam ono sugerira (naravno ne idite u krajnosti). U noćnom odmoru veliku ulogu imaju dobar i prikladan madrac te jastuk ali i način spavanja.
Spavanje na mekanom, istrošenom ili odviše čvrstom madracu, te madracu punom uleknuća, madracu koji se ljulja prilikom okretanja tj. nije stabilan može uzrokovati bolove u leđima, pogoršati postojeće tegobe ili ozljedu kralješnice, te uzrokovati neka nova oštećenja, oslabiti mišiće leđa i dovesti do iskrivljenja kralješnice, što u konačnici izaziva bol. Tijelo i kralježnica svakako trebaju prikladnu podlogu za spavanje.
I kod odabira madraca moramo slušati svoje tijelo, te odabrati najugodniji madrac.
I mada stručnjaci ortopedi preporučuju spavanje na što tvrđem madracu, sugeriram vam da svakako u trgovini probate leći na svaki posebno da biste sami ocijenili na kojem vam je najudobnije.
Pri tome, madrac ne smije biti ni premekan ni pretvrd. Kralježnica pri ležanju na boku treba održavati fiziološki položaj. Madrac treba biti dimenzija koje omogućavaju mijenjanje položaja prema potrebi. Stručnjaci preporučuju madrace od lateks-pjene ili zaobljene madrace s lukom prema gore, koji prate konture tijela. Takvi madraci bolje štite kralježnicu od običnih.
Kada govorimo o položajima prilikom spavanja i oni utiču na na naše zdravlje te je tako dokazano da su neki položaji zdraviji od drugih.
Naravno da cijelu noć ne možemo utjecati i kontrolirati položaj u kojem spavamo, ali moramo obratiti pažnju na početni položaj prilikom uspavljivanja te postupno to usvojiti kao svakodnevnu rutinu te će se nakon nekog vremena i samo tijelo priviknuti na pravilan položaj, naše tijelo prepoznat će benefit istoga.
Najbolji položaj za spavanje je definitivno onaj na leđima sa malim ili nikakvim jastukom pod glavu. U ovom položaju su leđa i vrat u neutralnom položaju te je mogućnost bolova najmanja.
Ukoliko imate anatomski jastuk tada upitajte prodavača da vam da odgovarajuću veličinu istoga.
Nastojte ruke ne držati iznad glave.Sljedeći dobar položaj je položaj na boku koji se uklapa u prirodnu zakrivljenost kralježnice.
Kod spavanja postrance, problem je što mnogi u tom položaju naslone glavu na ruku, a nakon dugo vremena provedenog tako to može loše utjecati na cijelo tijelo. U ovom položaju malo savijte koljena, pazite da vam jastuk bude odgovarajući, definitivno ne previsok, ruke ispružite, a ukoliko vas bole koljena stavite neki jastučić između njih.
Imate li visoki tlak pokušajte spavati na lijevoj strani.
Najgori položaj: na trbuhu
Provesti 8 sati ili više ležeći na trbuhu definitivno je najgore što možete napraviti za vašu kralješnici jer samim položajem negativno utječete na prirodne krivine kralješnice prvenstveno lumbalni dio koji se takvim položajem izravnava i postoji mogućnost jačih bolova ujutro, a glava je cijelu noć okrenuta na jednu ili drugu stranu što je opetovano nepravilni položaj te se ujutro možete probuditi umorniji nego što ste išli spavati, osjećati možete jaču napetost u mišićima vrata i ramenima.
Spavanje na trbuhu stvara dodatan pritisak na zglobove i mišiće, što može uzrokovati bolove, trnce i utrnulost udova.
U svakom slučaju sve tegobe vezane za vašu kralješnicu možete ublažiti redovitom gimnastikom, ciljanim vježbama za jačanje mišića vrata i leđa uz redovite i aerobne vježbe.
Leđno plivanje se preporuča.
Kako prevenirati loše držanje:
1.Dobre školske torbe
teško je odabrati najbolje, jer na žalost idealnog nema Ako se radi o većoj količini stvari onda je zdravije ruksak na oba ramena tj. leđa, ili mijenjati način vučenja torbe na kotačiće, jedna i druga ruka naizmjenično, s oprezom kako se ista torba diže po stepenicama, javnom gradskom prijevozu i sl.
Danas na tržištu postoje torbe dva u jedan, tj. koje se mogu nositi i na leđima i imaju kotačiće da se mogu vući, te bi bilo najpoželjnije da se koriste oba načina, ovisno o udaljenosti kuća – škola i natrag, javni gradski prijevoz ili ne, te količini i težini školskog pribora i knjiga.
2. Adekvatna obuća
I tu je situacija adekvatna kao i sa ruksakom na tržištu postoji veliki izbor sportske obuće, ali uvijek treba gledati da ista bude ugodna, po mogućnosti sa zračnim jastučićem
3. Sportske aktivnosti
Prvenstveno educirati djecu u školi (profesori tjelesnog odgoja) dobrom i pravilnom držanju te poticati vježbe za isto.
Svaka sportska aktivnost je zdrava, možda ipak plivanju treba dati prednost pred ostalim aktivnostima.
Ukoliko je vaše dijete već uključeno u neku sporsku aktivnost, inzistirajte bar dva puta tjedno na rekracijskom plivanju.
Također obratite pažnju na sjedenje kod kuće (pisanje zadaća, kompjuter) te redovito ispravljajte loše pogrbljeno držanje tj. posturu.
SPAVANJE
Svakom čovjeku potrebno je bar osam sati sna. Međutim ima ljudi kojima je dovoljno i pet sati sna, a da se ujutro probude odmoreni i čili. U svakom slučaju slušajte svoje tijelo i odmarajte se onoliko koliko vam ono sugerira (naravno ne idite u krajnosti). U noćnom odmoru veliku ulogu imaju dobar i prikladan madrac te jastuk ali i način spavanja.
Spavanje na mekanom, istrošenom ili odviše čvrstom madracu, te madracu punom uleknuća, madracu koji se ljulja prilikom okretanja tj. nije stabilan može uzrokovati bolove u leđima, pogoršati postojeće tegobe ili ozljedu kralješnice, te uzrokovati neka nova oštećenja, oslabiti mišiće leđa i dovesti do iskrivljenja kralješnice, što u konačnici izaziva bol. Tijelo i kralježnica svakako trebaju prikladnu podlogu za spavanje.
I kod odabira madraca moramo slušati svoje tijelo, te odabrati najugodniji madrac.
I mada stručnjaci ortopedi preporučuju spavanje na što tvrđem madracu, sugeriram vam da svakako u trgovini probate leći na svaki posebno da biste sami ocijenili na kojem vam je najudobnije.
Pri tome, madrac ne smije biti ni premekan ni pretvrd. Kralježnica pri ležanju na boku treba održavati fiziološki položaj. Madrac treba biti dimenzija koje omogućavaju mijenjanje položaja prema potrebi. Stručnjaci preporučuju madrace od lateks-pjene ili zaobljene madrace s lukom prema gore, koji prate konture tijela. Takvi madraci bolje štite kralježnicu od običnih.
Kada govorimo o položajima prilikom spavanja i oni utiču na na naše zdravlje te je tako dokazano da su neki položaji zdraviji od drugih.
Naravno da cijelu noć ne možemo utjecati i kontrolirati položaj u kojem spavamo, ali moramo obratiti pažnju na početni položaj prilikom uspavljivanja te postupno to usvojiti kao svakodnevnu rutinu te će se nakon nekog vremena i samo tijelo priviknuti na pravilan položaj, naše tijelo prepoznat će benefit istoga.
Najbolji položaj za spavanje je definitivno onaj na leđima sa malim ili nikakvim jastukom pod glavu. U ovom položaju su leđa i vrat u neutralnom položaju te je mogućnost bolova najmanja.
Ukoliko imate anatomski jastuk tada upitajte prodavača da vam da odgovarajuću veličinu istoga.
Nastojte ruke ne držati iznad glave.Sljedeći dobar položaj je položaj na boku koji se uklapa u prirodnu zakrivljenost kralježnice.
Kod spavanja postrance, problem je što mnogi u tom položaju naslone glavu na ruku, a nakon dugo vremena provedenog tako to može loše utjecati na cijelo tijelo. U ovom položaju malo savijte koljena, pazite da vam jastuk bude odgovarajući, definitivno ne previsok, ruke ispružite, a ukoliko vas bole koljena stavite neki jastučić između njih.
Imate li visoki tlak pokušajte spavati na lijevoj strani.
Najgori položaj: na trbuhu
Provesti 8 sati ili više ležeći na trbuhu definitivno je najgore što možete napraviti za vašu kralješnici jer samim položajem negativno utječete na prirodne krivine kralješnice prvenstveno lumbalni dio koji se takvim položajem izravnava i postoji mogućnost jačih bolova ujutro, a glava je cijelu noć okrenuta na jednu ili drugu stranu što je opetovano nepravilni položaj te se ujutro možete probuditi umorniji nego što ste išli spavati, osjećati možete jaču napetost u mišićima vrata i ramenima.
Spavanje na trbuhu stvara dodatan pritisak na zglobove i mišiće, što može uzrokovati bolove, trnce i utrnulost udova.
U svakom slučaju sve tegobe vezane za vašu kralješnicu možete ublažiti redovitom gimnastikom, ciljanim vježbama za jačanje mišića vrata i leđa uz redovite i aerobne vježbe.
Leđno plivanje se preporuča.
Zanima me jesu li više osobe izloženije većem riziku od pojave boli u leđima, a niži su zaštićeniji zbog svoje građe? Postoje li posebne vježbe za visoke osobe i na što bi posebno trebali pripaziti?
Ljudi se razlikuju po visini, konstituciji, no da su niže osobe zaštićenije zbog svoje građe, ta tvrdnja ne stoji.
Svi ljudi, bez obzira na građu koji rade težak fizički posao ili su u višesatnom nefiziološkom položaju, pretežno sjedeći posao, stvaraju rizik da imaju probleme s kralježnicom.
No činjenica je da je većina radnih površina se ne može prilagoditi svim osobama te su stalnih dimenzija. Osobe prosječne visine na njima mogu raditi možda bez problema, no to može biti problem za visoke i niske zaposlenike. Visoki zaposlenici će se morati savijati, a niski držati ruke podignute i laktove maknute od tijela. Visina radne površine može biti neodgovarajuća i ako se koristi za druge poslove za koje nije namijenjena.
Bez obzira na visinu pojedinca važno je stvoriti odgovarajuće ergonomske uvjete, odnosno prilagoditi uvjete bilo to na poslu ili kod kuće tako da naše tijelo ima što manje opterećenja. Iako smo i prilagodili ergonomske uvjete u našoj svakodnevici bilo da se radilo o poslu ili hobiju, dugotrajni statički položaji tijela ili možda učestalo ponavljanje pokreta, odnosno nekih radnji dovodi od toga da brže nastupa zamor i ako se ne koristi dovoljno vremena za oporavak dolazi do oštećenja ligamenata, zglobova i mišića.
Stoga je naglasak na preventivi, pri izvođenju poslova potrebno je koristiti zaštitne položaje za kralješnicu, izbjegavati dugotrajno sjedenje, neumjeren težak fizički rad. Preporučljivo je regulirati tjelesnu težinu na optimalnu, nošenje adekvatne obuće, korekcija svodova stopala ukoliko je potrebno.
Kod djece je od najranije dobi potrebno razvijati kulturu bavljenja sportom.
Iznimno je važno održavati umjerenu redovitu tjelesnu aktivnost, te jačati mišiće koji oblikuju prirodni zaštitni stup oko kralješnice.
Redovitim vježbanjem može se postići da svi ljudi zadrže određenu razinu jakosti, fleksibilnosti i izdržljivosti u kasnijim godinama što će im omogućiti da imaju kvalitetniji život, te da mogu bez prevelikog napora obavljati svakodnevne aktivnosti.
Svi ljudi, bez obzira na građu koji rade težak fizički posao ili su u višesatnom nefiziološkom položaju, pretežno sjedeći posao, stvaraju rizik da imaju probleme s kralježnicom.
No činjenica je da je većina radnih površina se ne može prilagoditi svim osobama te su stalnih dimenzija. Osobe prosječne visine na njima mogu raditi možda bez problema, no to može biti problem za visoke i niske zaposlenike. Visoki zaposlenici će se morati savijati, a niski držati ruke podignute i laktove maknute od tijela. Visina radne površine može biti neodgovarajuća i ako se koristi za druge poslove za koje nije namijenjena.
Bez obzira na visinu pojedinca važno je stvoriti odgovarajuće ergonomske uvjete, odnosno prilagoditi uvjete bilo to na poslu ili kod kuće tako da naše tijelo ima što manje opterećenja. Iako smo i prilagodili ergonomske uvjete u našoj svakodnevici bilo da se radilo o poslu ili hobiju, dugotrajni statički položaji tijela ili možda učestalo ponavljanje pokreta, odnosno nekih radnji dovodi od toga da brže nastupa zamor i ako se ne koristi dovoljno vremena za oporavak dolazi do oštećenja ligamenata, zglobova i mišića.
Stoga je naglasak na preventivi, pri izvođenju poslova potrebno je koristiti zaštitne položaje za kralješnicu, izbjegavati dugotrajno sjedenje, neumjeren težak fizički rad. Preporučljivo je regulirati tjelesnu težinu na optimalnu, nošenje adekvatne obuće, korekcija svodova stopala ukoliko je potrebno.
Kod djece je od najranije dobi potrebno razvijati kulturu bavljenja sportom.
Iznimno je važno održavati umjerenu redovitu tjelesnu aktivnost, te jačati mišiće koji oblikuju prirodni zaštitni stup oko kralješnice.
Redovitim vježbanjem može se postići da svi ljudi zadrže određenu razinu jakosti, fleksibilnosti i izdržljivosti u kasnijim godinama što će im omogućiti da imaju kvalitetniji život, te da mogu bez prevelikog napora obavljati svakodnevne aktivnosti.
Može li masaža biti štetna za osobu koja ima problema s kralježnicom? Ponekad osjećam blagu mučninu nakon masaže. Je li to normalno?
Kao posljedica sjedalačkog načina života i dugotrajnog jednoličnog položaja ruku poput rada za računalom i slično, stvaramo predispozicije, odnosno rizik da stvorimo ili intenziviramo probleme sa kralježnicom.
Dok sjedimo naša su ramena opuštena i rotirana prema naprijed, glava je uronjena u njih, a prsni dio kralježnice pretvara se u "grbu".
Takav način sjedenja dovodi do slabljenja svih mišićnih struktura na leđima, ramenom pojasu, vratu te skraćivanja prsnih mišića. Zadaća leđnih mišića je podržavanje kralježnice u fiziološkom položaju, udubljenje - lordoza u vratnom dijelu, izbočenje - kifoza u prsnom dijelu i još jedna lordoza u predjelu križa. No ukoliko našim stilom života ili neodržavanjem, odnosno ne stizanjem vođenja brige za naše tijelo ne utječemo da preveniramo ili ublažimo moguće probleme sa kralježnicom, onda tek položaji kao npr. u ovom slučaju kad za vrijeme masaže ležimo na trbuhu mogući simptomi mogu se još više intenzivirati.
Osobito je čest slučaj ako glava za vrijeme masaže nije u ravnom položaju, nego je na stranu, što uvelike povećava vjerojatnost kompresije živca. Može se i osjetiti bol i trnci u predjelu ramena i vrata. Tijelo ne voli ovaj položaj, a ne voli ni kad legnemo licem prema dolje. Okretanjem glave i vrata i na par minuta u položaju na trbuhu dovodi do naprezanja ligamenata i mišića oko kralježnice, te ujedno je i moguć pritisak na zglobove i živce. No moram reći da koji put je i masaža je neophodna.
Stoga je važno otići na masažu kod stručne osobe, koja će osigurati adekvatno doziranu masažu.
Zamolite osobu koja vas masira za neki mali ručničić ili mali podložak da stavite pod čelo, na taj način možda glavu i vrat dovedete u bolju poziciju. Prilagodite se treba uvjetima da se olakša sam boravak u položaju na trbuhu.
Masaža se preporučuje svim osobama koje imaju problema s kralježnicom, mišićnom napetošću, bolovima u mišićima i cirkulacijom.
Masaže se ne preporučuje kod osoba kod kojih su prisutna teža oštećenja kralježnice. No ukoliko se ide kod stručne osobe, ona će već znati kakav treba imati pristup.
Glavni učinci terapije masažom su poboljšanje cirkulacije krvi i prehrane tkiva, smanjenje napetosti mišića, uklanjanje otpadnih tvari nastalih radom mišića, veća elastičnost kože, a podraživanjem neuro-vegetativnog živčanog sustava dolazi do opuštanja uz osjećaj zadovoljstva. Masaža pomaže u oslobađanju od stresa i razdražljivosti.
Učinak masaže mora biti jednak i jedinstven, a to je da čovjeku pruži ugodu i da se nakon masaže bolje osjeća kako fizički tako i psihički.
Mala količina boli može se pojaviti ako je mišić jako napet, ali ta bol treba biti minimalna.
Ako je masaža bila bezbolna ili sa vrlo malim povremenim bolovima, a nekoliko sati nakon nje ili sljedeći dan osjećate bolove u mišićima najvjerojatnije ste dobili upalu mišića. Mišić koji se duže vremena zapuštao i nije koristio nakon povećane stimulacije reagira upalom.
Ukoliko ne održavate mišiće leđa, vrata, ramenog pojasa, a isto tako važne trbušne mišiće, kralježnica njihovim slabljenjem postepeno gubi svoje fiziološke zakrivljenosti i poprima patološke kao što su izravnanje vratne i lumbalne lordoze, pojačana prsna kifoza, skolioza i slično.
Uvedite vježbe snaženja i istezanja u svakodnevnu rutinu.
Dok sjedimo naša su ramena opuštena i rotirana prema naprijed, glava je uronjena u njih, a prsni dio kralježnice pretvara se u "grbu".
Takav način sjedenja dovodi do slabljenja svih mišićnih struktura na leđima, ramenom pojasu, vratu te skraćivanja prsnih mišića. Zadaća leđnih mišića je podržavanje kralježnice u fiziološkom položaju, udubljenje - lordoza u vratnom dijelu, izbočenje - kifoza u prsnom dijelu i još jedna lordoza u predjelu križa. No ukoliko našim stilom života ili neodržavanjem, odnosno ne stizanjem vođenja brige za naše tijelo ne utječemo da preveniramo ili ublažimo moguće probleme sa kralježnicom, onda tek položaji kao npr. u ovom slučaju kad za vrijeme masaže ležimo na trbuhu mogući simptomi mogu se još više intenzivirati.
Osobito je čest slučaj ako glava za vrijeme masaže nije u ravnom položaju, nego je na stranu, što uvelike povećava vjerojatnost kompresije živca. Može se i osjetiti bol i trnci u predjelu ramena i vrata. Tijelo ne voli ovaj položaj, a ne voli ni kad legnemo licem prema dolje. Okretanjem glave i vrata i na par minuta u položaju na trbuhu dovodi do naprezanja ligamenata i mišića oko kralježnice, te ujedno je i moguć pritisak na zglobove i živce. No moram reći da koji put je i masaža je neophodna.
Stoga je važno otići na masažu kod stručne osobe, koja će osigurati adekvatno doziranu masažu.
Zamolite osobu koja vas masira za neki mali ručničić ili mali podložak da stavite pod čelo, na taj način možda glavu i vrat dovedete u bolju poziciju. Prilagodite se treba uvjetima da se olakša sam boravak u položaju na trbuhu.
Masaža se preporučuje svim osobama koje imaju problema s kralježnicom, mišićnom napetošću, bolovima u mišićima i cirkulacijom.
Masaže se ne preporučuje kod osoba kod kojih su prisutna teža oštećenja kralježnice. No ukoliko se ide kod stručne osobe, ona će već znati kakav treba imati pristup.
Glavni učinci terapije masažom su poboljšanje cirkulacije krvi i prehrane tkiva, smanjenje napetosti mišića, uklanjanje otpadnih tvari nastalih radom mišića, veća elastičnost kože, a podraživanjem neuro-vegetativnog živčanog sustava dolazi do opuštanja uz osjećaj zadovoljstva. Masaža pomaže u oslobađanju od stresa i razdražljivosti.
Učinak masaže mora biti jednak i jedinstven, a to je da čovjeku pruži ugodu i da se nakon masaže bolje osjeća kako fizički tako i psihički.
Mala količina boli može se pojaviti ako je mišić jako napet, ali ta bol treba biti minimalna.
Ako je masaža bila bezbolna ili sa vrlo malim povremenim bolovima, a nekoliko sati nakon nje ili sljedeći dan osjećate bolove u mišićima najvjerojatnije ste dobili upalu mišića. Mišić koji se duže vremena zapuštao i nije koristio nakon povećane stimulacije reagira upalom.
Ukoliko ne održavate mišiće leđa, vrata, ramenog pojasa, a isto tako važne trbušne mišiće, kralježnica njihovim slabljenjem postepeno gubi svoje fiziološke zakrivljenosti i poprima patološke kao što su izravnanje vratne i lumbalne lordoze, pojačana prsna kifoza, skolioza i slično.
Uvedite vježbe snaženja i istezanja u svakodnevnu rutinu.
Počela sam nositi ruksak jer me leđa bole od torbe koje nosim preko ramena (imam 35 godina). Međutim, od ruksaka mi je još gore. kako pravilno namjestiti ruksak - na što treba paziti?
Nošenje teških torba ili ruksaka na ramenu može uzrokovati trajna oštećenja vrata i ramena. Teška torba utječe na držanje i kretanje, jer se tijelo prilagođava novoj situaciji, a zbog tih kompenzacija utječemo ne samo na gornji dio tijela, nego i na kukove i noge. Drugačije hodamo i zbog toga je drugačiji pritisak na kosti, što može dovesti do problema i bolova.
Ukoliko je vaša torba teža od 10 posto vaše ukupne težine, preporuka je izbaciti neke stvari iz nje, no koji put ženama je sve to 'nužna potreba'.
Kod ruksaka važno je koristiti obje naramenice, time se težina bolje rasporedi što omogućuje pravilnije držanje, naramenice neka budu zategnute tako da se ne protežu ispod donjeg dijela leđa, te organizirajte ruksak tako da najteže stvari budu uz leđa.
Danas na tržištu postoje torbe ''dva u jedan'', tj. koje se mogu nositi i na leđima i imaju kotačiće da se mogu vući, te bi bilo najpoželjnije da se koriste oba načina. Kod ruksaka na kotačiće može biti problema prilikom manevriranja u javnom gradskom prijevozu i kod korištenja stepenica, no bitno su manje posljedice za leđa, samo oprez prilikom rukovanja, te koristiti jednu i drugu ruku naizmjenično.
Idealnog nema na žalost.
Ukoliko želite prevenirati neke probleme s kralježnicom koji još nisu prisutni ili ublažiti tegobe koje su se pojavile, nezaobilazne su vježbe. Važno je jačati muskulaturu leđa, vrata, ramenog obruča, trbušnu muskulaturu, a osobito istezati pektoralne mišiće (grudne mišiće).
Leđno plivanje bi također smanjilo rizik pojavljivanja određenih problema, a ukoliko već postoje koliko vidim iz postavljenog pitanja, plivanje uz vježbe bi pomoglo naravno da lakše podnesete određene napore koji su prisutni.
Ukoliko je vaša torba teža od 10 posto vaše ukupne težine, preporuka je izbaciti neke stvari iz nje, no koji put ženama je sve to 'nužna potreba'.
Kod ruksaka važno je koristiti obje naramenice, time se težina bolje rasporedi što omogućuje pravilnije držanje, naramenice neka budu zategnute tako da se ne protežu ispod donjeg dijela leđa, te organizirajte ruksak tako da najteže stvari budu uz leđa.
Danas na tržištu postoje torbe ''dva u jedan'', tj. koje se mogu nositi i na leđima i imaju kotačiće da se mogu vući, te bi bilo najpoželjnije da se koriste oba načina. Kod ruksaka na kotačiće može biti problema prilikom manevriranja u javnom gradskom prijevozu i kod korištenja stepenica, no bitno su manje posljedice za leđa, samo oprez prilikom rukovanja, te koristiti jednu i drugu ruku naizmjenično.
Idealnog nema na žalost.
Ukoliko želite prevenirati neke probleme s kralježnicom koji još nisu prisutni ili ublažiti tegobe koje su se pojavile, nezaobilazne su vježbe. Važno je jačati muskulaturu leđa, vrata, ramenog obruča, trbušnu muskulaturu, a osobito istezati pektoralne mišiće (grudne mišiće).
Leđno plivanje bi također smanjilo rizik pojavljivanja određenih problema, a ukoliko već postoje koliko vidim iz postavljenog pitanja, plivanje uz vježbe bi pomoglo naravno da lakše podnesete određene napore koji su prisutni.
Poštovana, moj dječak od deset godina ima dijagnozu upale Ahilove tetive. Dijagnoza je postavljana od otprije četiri tjedna. Prvih pet dana ordinirana mu je terapija Brufen 3 puta 400 mg te mirovanje, da bi nakon toga jednom dnevno prema potrebi uzimao Lupocet 1 puta 300 mg. Sada ide na terapiju strujom i hlađenjem, ordinirano mu je deset terapija, odradio je šest. Ima spuštena stopala, nosi uloške. Bolovi su se smirili donekle, ali on još uvijek tijekom dana povremeno osjeti bol, uzme tabletu kao gore, uz obloge gaveza. Bol se smiri već nakon 10 minuta po uzimanju Lupoceta. Ima 145 cm visine, te 55 kg. Molim da mi kažete da li mi je još što poduzeti, obzirom da sve predugo traje, te sam zabrinuta. Dodajem da 27. prosinca 2011. imam zakazanu kompjutorsku izradu uložaka kod dr. Pećine u Zagrebu.
Anatomske osobitosti
Ahilova tetiva (lat. tendo Achillis) završni je dio troglavoga mišića potkoljenice (lat. m. triceps surae) i hvata se na donju polovicu stražnje strane petne kosti (lat. calcaneus). To je najsnažnija tetiva u čovječjem tijelu, duga je pet do šest centimetara, a debela pet do šest milimetara. Ahilova tetiva nema ovojnicu već je oblaže tanka opna koju nazivamo peritenonij (grč. peri - oko, tenon - tetiva). Dok je sa stražnje strane tetiva pokrivena kožom i fascijom potkoljenice, sprijeda je odijeljena od dubokog mišićnog sloja masnim tkivom što joj olakšava gibanje.
Definicija
Od nedavno je u nomenklaturu uveden naziv tendinoza jer su istraživanja pokazala kako se u tetivi ne odvija upalni proces (prijašnji naziv tendinitis, jer nastavak -itis znači upalu) kako je prije bilo mišljenje, već se radi o tzv.sindromu prenaprezanja kao uzroku nastanka oštećenja koštano zglobnog sustava, bilo da se radi o naglom oštećenju te tada govorimo o akutnom obliku ili opak postupno oštećenje pa govorimo o kroničnom obliku.
Tendinoza Ahilove tetive može se pojaviti na različitim mjestima: na hvatištu za petnu kost, kada je obično uzrokovana izbočenjem petne kosti (tzv. Haglundova bolest), potom na prijelazu tetive u mišić (tzv. miotendinoza), te na samoj tetivi (tzv. tendinoza), što je ujedno i najčešća lokalizacija.
Uzroci nastanka
Nastanak tendinoze Ahilove tetive dovodi se u vezu s djelovanjem sila na Ahilovu tetivu tijekom hoda i/ili trčanja, koje je zbog utjecaja nekih predisponirajućih čimbenika povećano.
Podložnost ozljedi
Tendinoza Ahilove tetive najčešće se sreće u trkača, ali je susrećemo i kod rekreativaca ili osoba starije životne dobi (slabija fleksibilnost i prokrvljenost tetive) te kod drugih sportaša kojima su trčanje i skokovi osnovne komponente sportske aktivnosti, npr. u košarkaša, rukometaša, nogometaša, tenisača i drugih.
Simptomi
Osnovni simptom jest bol koja je lokalizirana 2 do 5 cm iznad hvatišta tetive za petnu kost i koja je karakteristično vezana za aktivnost i to tako što se pojavljuje na početku, smanjuje tijekom, a povećava nakon aktivnosti.Od ostalih simptoma treba svakako spomenuti jutarnju bolnost pri ustajanju iz kreveta i jutarnju zakočenost, škripanje pri hodu (poput hodanja po snijegu).
Liječenje
U početku se savjetuje pošteda od aktivnosti (ali ne u potpunosti) te NSAR pp. te krioterapija (ledeni oblozi ili masiranje ledom), te nakon tjedan dana treba započeti sa fizikalnom terapijom pri čemu najčešće se služimo ultrazvučnom terapijom, magnetoterapija, terapija laserom, ali ne smijemo zaboraviti i kineziterapiju, vježbe istezanja te vježbe za jačanje mišića natkoljenice uz vježbe balansa na balansnoj ploči.
Ukoliko se pri pregledu uoči bilo kakvo odstupanje od fiziološkog statusa stopala, preporučljiva je korekcija istog nošenjem ortopedskih uložaka po mjeri te povišenje pod petu. Ukoliko intenzivna fizikalna terapija uz kineziterapiju ne dovedu do značajnijeg poboljšanja, gubitka bolova i simptoma, u svakom slučaju treba posjetiti ortopeda, te po mogućnosti napraviti dodatnu dijagnostičku obradu u smislu UZ pete ili magnetske rezonace (MR). Operacijsko liječenje u rijetkim slučajevima dolazi u obzir.
Ahilova tetiva (lat. tendo Achillis) završni je dio troglavoga mišića potkoljenice (lat. m. triceps surae) i hvata se na donju polovicu stražnje strane petne kosti (lat. calcaneus). To je najsnažnija tetiva u čovječjem tijelu, duga je pet do šest centimetara, a debela pet do šest milimetara. Ahilova tetiva nema ovojnicu već je oblaže tanka opna koju nazivamo peritenonij (grč. peri - oko, tenon - tetiva). Dok je sa stražnje strane tetiva pokrivena kožom i fascijom potkoljenice, sprijeda je odijeljena od dubokog mišićnog sloja masnim tkivom što joj olakšava gibanje.
Definicija
Od nedavno je u nomenklaturu uveden naziv tendinoza jer su istraživanja pokazala kako se u tetivi ne odvija upalni proces (prijašnji naziv tendinitis, jer nastavak -itis znači upalu) kako je prije bilo mišljenje, već se radi o tzv.sindromu prenaprezanja kao uzroku nastanka oštećenja koštano zglobnog sustava, bilo da se radi o naglom oštećenju te tada govorimo o akutnom obliku ili opak postupno oštećenje pa govorimo o kroničnom obliku.
Tendinoza Ahilove tetive može se pojaviti na različitim mjestima: na hvatištu za petnu kost, kada je obično uzrokovana izbočenjem petne kosti (tzv. Haglundova bolest), potom na prijelazu tetive u mišić (tzv. miotendinoza), te na samoj tetivi (tzv. tendinoza), što je ujedno i najčešća lokalizacija.
Uzroci nastanka
Nastanak tendinoze Ahilove tetive dovodi se u vezu s djelovanjem sila na Ahilovu tetivu tijekom hoda i/ili trčanja, koje je zbog utjecaja nekih predisponirajućih čimbenika povećano.
Podložnost ozljedi
Tendinoza Ahilove tetive najčešće se sreće u trkača, ali je susrećemo i kod rekreativaca ili osoba starije životne dobi (slabija fleksibilnost i prokrvljenost tetive) te kod drugih sportaša kojima su trčanje i skokovi osnovne komponente sportske aktivnosti, npr. u košarkaša, rukometaša, nogometaša, tenisača i drugih.
Simptomi
Osnovni simptom jest bol koja je lokalizirana 2 do 5 cm iznad hvatišta tetive za petnu kost i koja je karakteristično vezana za aktivnost i to tako što se pojavljuje na početku, smanjuje tijekom, a povećava nakon aktivnosti.Od ostalih simptoma treba svakako spomenuti jutarnju bolnost pri ustajanju iz kreveta i jutarnju zakočenost, škripanje pri hodu (poput hodanja po snijegu).
Liječenje
U početku se savjetuje pošteda od aktivnosti (ali ne u potpunosti) te NSAR pp. te krioterapija (ledeni oblozi ili masiranje ledom), te nakon tjedan dana treba započeti sa fizikalnom terapijom pri čemu najčešće se služimo ultrazvučnom terapijom, magnetoterapija, terapija laserom, ali ne smijemo zaboraviti i kineziterapiju, vježbe istezanja te vježbe za jačanje mišića natkoljenice uz vježbe balansa na balansnoj ploči.
Ukoliko se pri pregledu uoči bilo kakvo odstupanje od fiziološkog statusa stopala, preporučljiva je korekcija istog nošenjem ortopedskih uložaka po mjeri te povišenje pod petu. Ukoliko intenzivna fizikalna terapija uz kineziterapiju ne dovedu do značajnijeg poboljšanja, gubitka bolova i simptoma, u svakom slučaju treba posjetiti ortopeda, te po mogućnosti napraviti dodatnu dijagnostičku obradu u smislu UZ pete ili magnetske rezonace (MR). Operacijsko liječenje u rijetkim slučajevima dolazi u obzir.
Moja mama ima oštećenje diska. Nije mi jasno ni što su diskovi ni kako dolazi do oštećenja diskova (je li tu važna genetika), što je najčešći uzrok?
Križobolja je jedan od najučestalijih zdravstvenih problema današnjice, te se procjenjuje da 80% populacije tijekom svog života ima barem jednom bolove u križima ili slabinskom, donjem dijelu kralješnice. Tako je križobolja postala veliki javnozdravstveni problem jer je najčešći uzrok izostanka s posla i velikog broja dana bolovanja.
Kralješnica je komplicirani anatomski sklop kralješaka (od kojih su sedam vratnih, dvanaest prsnih i pet slabinskih pokretni), hrskavičnih međukralješničkih kolutova koji omogućuju pokretanje kralješaka, a povezana je s brojnim mišićima, živcima, krvnim žilama i ligamentima, tvoreći glavni noseći sklop tijela. Omogućuje nam uspravni stav, a kralješci poredani u cijev oblikuju zaštitni kanal kroz koji prolazi leđna moždina i korijeni živaca za ruke i noge. Stoga je zbog svoje mnogostruke funkcije kralješnica izložena stalnom mehaničkom djelovanju opterećenja (tlaku, vlaku, smicanju, savijanju, uvijanju, torziji), pa može doći do prenaprezanja i istrošenosti
Između svaka dva kralješka nalazi se disk čija je osnovna uloga prijenos težine niz kralješnicu. Intervertebralni disk ima čvrsti vanjski sloj ili anulus koji okružuje unutarnji mekani, želatinozni centar koji se naziva nucleus.
Sa starenjem disk postaje dehidriran, a kao takav je znatno podložniji ozljedi. Kaže se da nisi star koliko imaš godina već si star koliko su stare tvoje kosti.
Početak starenja tj. dehidracije diska počinje završetkom našeg rasta.
Hernija diska nastaje kada nucleus izlazi iz svoga centralnog dijela uslijed pucanja anulusa. U takvom stanju diskalno tkivo pritišće neuralne korijene u kralješničnom kanalu što dovodi do iradijacije bolova niz jednu ili obje noge te neuroloških ispada.
Kako se disk nalazi neposredno ispred spinalnih korijena, iskakanje dovodi do neposrednog pritiska na ove strukture a time i do razvoja boli kao prvog upozoravajućeg znaka da se u kralješnici nešto loše događa.
Ukoliko nastupi takvo stanje, neophodno je potrebno provesti primjerenu dijagnostiku koju će nakon opsežnog liječničkog pregleda (raznim testovima i postupcima odrediti mjesto iz kojeg dolazi bol) i anamneze (podaci od pacijenta o nastanku boli, početku iste, duljini trajanja i sl.) predložiti liječnik specijalist bilo fizijatar ili neurokirurg te nakon toga predložiti i odrediti individualno prilagođeno liječenje.
Kralješnica je komplicirani anatomski sklop kralješaka (od kojih su sedam vratnih, dvanaest prsnih i pet slabinskih pokretni), hrskavičnih međukralješničkih kolutova koji omogućuju pokretanje kralješaka, a povezana je s brojnim mišićima, živcima, krvnim žilama i ligamentima, tvoreći glavni noseći sklop tijela. Omogućuje nam uspravni stav, a kralješci poredani u cijev oblikuju zaštitni kanal kroz koji prolazi leđna moždina i korijeni živaca za ruke i noge. Stoga je zbog svoje mnogostruke funkcije kralješnica izložena stalnom mehaničkom djelovanju opterećenja (tlaku, vlaku, smicanju, savijanju, uvijanju, torziji), pa može doći do prenaprezanja i istrošenosti
Između svaka dva kralješka nalazi se disk čija je osnovna uloga prijenos težine niz kralješnicu. Intervertebralni disk ima čvrsti vanjski sloj ili anulus koji okružuje unutarnji mekani, želatinozni centar koji se naziva nucleus.
Sa starenjem disk postaje dehidriran, a kao takav je znatno podložniji ozljedi. Kaže se da nisi star koliko imaš godina već si star koliko su stare tvoje kosti.
Početak starenja tj. dehidracije diska počinje završetkom našeg rasta.
Hernija diska nastaje kada nucleus izlazi iz svoga centralnog dijela uslijed pucanja anulusa. U takvom stanju diskalno tkivo pritišće neuralne korijene u kralješničnom kanalu što dovodi do iradijacije bolova niz jednu ili obje noge te neuroloških ispada.
Kako se disk nalazi neposredno ispred spinalnih korijena, iskakanje dovodi do neposrednog pritiska na ove strukture a time i do razvoja boli kao prvog upozoravajućeg znaka da se u kralješnici nešto loše događa.
Ukoliko nastupi takvo stanje, neophodno je potrebno provesti primjerenu dijagnostiku koju će nakon opsežnog liječničkog pregleda (raznim testovima i postupcima odrediti mjesto iz kojeg dolazi bol) i anamneze (podaci od pacijenta o nastanku boli, početku iste, duljini trajanja i sl.) predložiti liječnik specijalist bilo fizijatar ili neurokirurg te nakon toga predložiti i odrediti individualno prilagođeno liječenje.
Možete li mi objasniti na koji način iskrivljena kralježnica može naškoditi zdravlju srca. Netko mi je rekao da je ovo povezano tj. da problemi s kralježnicom mogu izazvati probleme na srcu. Utječe li kralježnica i na neke druge organe?
Skolioza znači odstupanje od normalne zakrivljenosti kralježnice, točnije kada postoji pojačana postranična zakrivljenost dijelova kralježnice, najčešće i uz prisutnu posljedičnu rotaciju kralježaka, a koja u velikom broju progredira ukoliko se ne započne s terapijom.
Skolioza je učestalija kod djevojčica naspram dječaka i to u omjeru 2:1. Statistika pokazuje da se na svakih 1000 ljudi javlja 3-5 osoba sa skoliozom. Skolioza se obično javlja u starijih od 10 godina, ali je nađena i kod beba.
U većini slučajeva (85%), uzrok skolioza nije poznat (liječnici to zovu idiopatski). Ostatak od 15% slučajeva se može razvrstati u 2 skupine: na funkcionalne i strukturalne.
Funkcionalne ili reverzibilne skolioze su u većini slučajeva rješive, tim više ako je uzrok poznat. Ovdje ne dolazi do promjena na anatomskim strukturama koje zahvaćaju skoliozu. Ovakav oblik najčešće nastaje zbog lošeg držanja prilikom sjedenja i stajanja, neprimjerenih posturalnih navika kao što su teške školske torbe, neadekvatna raspodjela težine, neudoban madrac i dr. Pogodovanje nastanku skolioza mogu biti loši posturalni odnosi tijela, asimetrija tonusa mišićnih skupina, asimetrija donjih ekstremiteta, spuštena stopala, bol razne etiologije, neke bolesti i dr. Pronalaskom uzroka terapija se usmjerava na isti i skolioza se uspješno liječi.
Strukturalne ili fiksne skolioze uzrokuju anatomske promjene kralješnice jer nisu reverzibilne. Zahvaćaju koštani i ligamentarni dio, mišiće i zglobove između trupova kralješaka, kao i onih između kralješaka i rebara. Zbog većeg pritiska i zaostajanja u razvoju, tijela kralješaka konkavne strane skolioze se stanjuju, tako da kralješak s vremenom poprima oblik romboida. Usto su u torziji i rotiraju po vertikalnoj osi u jednu stranu. Ukoliko postoji tzv. kompenzatorna skolioza, obično je krivina s torzijom kralješaka primarna. Druga, sekundarna krivina se može naći ispod i iznad primarne, a kompenzatorno se savija u suprotnu stranu (oblik slova S) kako bi se organizam posturalno prilagodio, odnosno „uhvatio“ balans. Tzv. „rebrena grba“ se stvara na strani konveksiteta na stražnjoj strani, a prema naprijed na strani konkaviteta fiksnih skolioza.
Skolioze ovisno o samom stupnju zakrivljenosti sa sobom donose i određene veće ili manje funkcionalne probleme, koje se odnose na funkcioniranje organa, poput pluća, srca, bubrega i ostalih zbog zakrivljenost koja uzrokuje pritiskivanje i onemogućuje normalnu funkciju. Tu se govori o skoliozama od 50 – 60 – 70 stupnjeva pa naviše.
U svakom slučaju ukoliko vaše dijete ima skoliozu, odmah se javite liječniku ortopedu ili fizijatru da se pravodobno počne s liječenjem i svim potrebnim tretmanima.
Skolioza je učestalija kod djevojčica naspram dječaka i to u omjeru 2:1. Statistika pokazuje da se na svakih 1000 ljudi javlja 3-5 osoba sa skoliozom. Skolioza se obično javlja u starijih od 10 godina, ali je nađena i kod beba.
U većini slučajeva (85%), uzrok skolioza nije poznat (liječnici to zovu idiopatski). Ostatak od 15% slučajeva se može razvrstati u 2 skupine: na funkcionalne i strukturalne.
Funkcionalne ili reverzibilne skolioze su u većini slučajeva rješive, tim više ako je uzrok poznat. Ovdje ne dolazi do promjena na anatomskim strukturama koje zahvaćaju skoliozu. Ovakav oblik najčešće nastaje zbog lošeg držanja prilikom sjedenja i stajanja, neprimjerenih posturalnih navika kao što su teške školske torbe, neadekvatna raspodjela težine, neudoban madrac i dr. Pogodovanje nastanku skolioza mogu biti loši posturalni odnosi tijela, asimetrija tonusa mišićnih skupina, asimetrija donjih ekstremiteta, spuštena stopala, bol razne etiologije, neke bolesti i dr. Pronalaskom uzroka terapija se usmjerava na isti i skolioza se uspješno liječi.
Strukturalne ili fiksne skolioze uzrokuju anatomske promjene kralješnice jer nisu reverzibilne. Zahvaćaju koštani i ligamentarni dio, mišiće i zglobove između trupova kralješaka, kao i onih između kralješaka i rebara. Zbog većeg pritiska i zaostajanja u razvoju, tijela kralješaka konkavne strane skolioze se stanjuju, tako da kralješak s vremenom poprima oblik romboida. Usto su u torziji i rotiraju po vertikalnoj osi u jednu stranu. Ukoliko postoji tzv. kompenzatorna skolioza, obično je krivina s torzijom kralješaka primarna. Druga, sekundarna krivina se može naći ispod i iznad primarne, a kompenzatorno se savija u suprotnu stranu (oblik slova S) kako bi se organizam posturalno prilagodio, odnosno „uhvatio“ balans. Tzv. „rebrena grba“ se stvara na strani konveksiteta na stražnjoj strani, a prema naprijed na strani konkaviteta fiksnih skolioza.
Skolioze ovisno o samom stupnju zakrivljenosti sa sobom donose i određene veće ili manje funkcionalne probleme, koje se odnose na funkcioniranje organa, poput pluća, srca, bubrega i ostalih zbog zakrivljenost koja uzrokuje pritiskivanje i onemogućuje normalnu funkciju. Tu se govori o skoliozama od 50 – 60 – 70 stupnjeva pa naviše.
U svakom slučaju ukoliko vaše dijete ima skoliozu, odmah se javite liječniku ortopedu ili fizijatru da se pravodobno počne s liječenjem i svim potrebnim tretmanima.
Imam 17 godina, bio sam veoma gojazan za svoje godine i nisam se bavio nicim, sada sam počeo malo da treniram i totalno smršao i onda sam primijetio to blago zakrivljenje kičme pa sam odlučio da to riješim pa sam mislio da mi vi date neke vježbe za to.
Važno je napraviti pregled kod fizijatra ili ortopeda da bi se postavila dijagnoza.
U programu fizioterapijskih i kineziterapijskih vježbi koriste se inače vježbe disanja, cirkulacije, kondicije, istezanja, stabilizacije i balansa u cilju ispravljanja loših posturalnih odnosa, sprečavanja progresije stanja i usvajanja pravilnog sjedenja, stajanja i hodanja.
Ukoliko ne postoje teže smetnje, te ako ste dobrog fizičkog zdravlja, nema prepreka također za redovito vježbanje pilatesa, yoge i tai-chi-ja ili nečeg sličnog. Naravno veoma je važno imati dobre instruktore koji će vas upozoriti na nešto što ne bi smjeli raditi, a isto tako važno i osluškivati svoje tijelo.
Plivanje u vidu rekreacije je odličan izbor, osobito ako se ima problema sa kralježnicom, moja sugestija tada je korištenje što više leđnog plivanja.
Možete i potražiti neku radionicu Feldenkraisa. Prema Feldenkrais metodi tijelo i um su povezana cjelina, pa tako veća fleksibilnost u kretanju ili mišljenju unapređuje opću dobrobit svake osobe, radionice su usmjerene na osvještavanje izvođenja pokreta (svjesnost kroz pokret), čime se olakšava, odnosno povećava i unapređuje dobrobit naše svakodnevice jer se u potpunosti naučimo koristiti svojim tijelom i time utječemo na sveukupni razvoj nas kao osobe.
Što se tiče očuvanja zdravlja kralježnice treba obratiti pozornost na pravilno držanje u svakodnevnim aktivnostima, jer to smanjuje opterećenje na leđima, uglavnom najčešće loša postura, odnosno loše držanje dovodi do problema sa kralježnicom, jedno morate upamtiti, da zbog nediscipliniranosti i prevelike komocije sa naše strane sami sebi izazivamo problem, zato svi moramo čuvati krivine kralježnice. Važno je primjenjivati zaštitne položaje pri fizičkom radu, izbjegavati dugotrajno sjedenje (često se treba protegnuti).
Treba se prilagoditi, disciplinirati i usvojiti zdrave navike.
Iznimno je važno održavati redovitu tjelesnu aktivnost, te jačati mišiće koji oblikuju prirodni zaštitni stup oko kralješnice.
Redovitim vježbanjem može se postići da svi ljudi zadrže određenu razinu jakosti, fleksibilnosti i izdržljivosti što će im omogućiti da imaju kvalitetniji život, te da mogu bez prevelikog napora obavljati svakodnevne aktivnosti.
U programu fizioterapijskih i kineziterapijskih vježbi koriste se inače vježbe disanja, cirkulacije, kondicije, istezanja, stabilizacije i balansa u cilju ispravljanja loših posturalnih odnosa, sprečavanja progresije stanja i usvajanja pravilnog sjedenja, stajanja i hodanja.
Ukoliko ne postoje teže smetnje, te ako ste dobrog fizičkog zdravlja, nema prepreka također za redovito vježbanje pilatesa, yoge i tai-chi-ja ili nečeg sličnog. Naravno veoma je važno imati dobre instruktore koji će vas upozoriti na nešto što ne bi smjeli raditi, a isto tako važno i osluškivati svoje tijelo.
Plivanje u vidu rekreacije je odličan izbor, osobito ako se ima problema sa kralježnicom, moja sugestija tada je korištenje što više leđnog plivanja.
Možete i potražiti neku radionicu Feldenkraisa. Prema Feldenkrais metodi tijelo i um su povezana cjelina, pa tako veća fleksibilnost u kretanju ili mišljenju unapređuje opću dobrobit svake osobe, radionice su usmjerene na osvještavanje izvođenja pokreta (svjesnost kroz pokret), čime se olakšava, odnosno povećava i unapređuje dobrobit naše svakodnevice jer se u potpunosti naučimo koristiti svojim tijelom i time utječemo na sveukupni razvoj nas kao osobe.
Što se tiče očuvanja zdravlja kralježnice treba obratiti pozornost na pravilno držanje u svakodnevnim aktivnostima, jer to smanjuje opterećenje na leđima, uglavnom najčešće loša postura, odnosno loše držanje dovodi do problema sa kralježnicom, jedno morate upamtiti, da zbog nediscipliniranosti i prevelike komocije sa naše strane sami sebi izazivamo problem, zato svi moramo čuvati krivine kralježnice. Važno je primjenjivati zaštitne položaje pri fizičkom radu, izbjegavati dugotrajno sjedenje (često se treba protegnuti).
Treba se prilagoditi, disciplinirati i usvojiti zdrave navike.
Iznimno je važno održavati redovitu tjelesnu aktivnost, te jačati mišiće koji oblikuju prirodni zaštitni stup oko kralješnice.
Redovitim vježbanjem može se postići da svi ljudi zadrže određenu razinu jakosti, fleksibilnosti i izdržljivosti što će im omogućiti da imaju kvalitetniji život, te da mogu bez prevelikog napora obavljati svakodnevne aktivnosti.
Dva mjeseca bol u gornjem dijelu leđa i vrata, ponaosob pri okretanju u desno. Sjedi za kompjuterom.
O: Svakako da krivi i prisilni položaj tijela i glave, dulje sjedenje, višegodišnji rad za kompjuterom može dovesti do tegoba u smislu bolnosti i zakočenosti vratnog i grudnog dijela kralješnice, ponekad dolazi do glavobolja, probadanja u prsištu i sl.
Ukoliko je bolnost locirana samo na određeni dio (segment) kralješnice, mala je vjerojatnost da je došlo do uklještenja živca, već se samo radi o krivom držanju, sjedenju i položaju kralješnice - kriva postura).
Preporuka: naučiti vježbe za vratni dio kralješnice, svakih sat vremena dignuti se iz sjedećeg položaja i razgibati se, pronaći vježbe koje se mogu raditi i u vašem radnom okruženju, a što se tiče masaže, ona je poželjna samo ako je redovita i stručno obavljena.
2. Pilates i bol u donjem dijelu leđa.
Ukoliko se radi o bolnosti u donjem dijelu kralješnice prilikom vježbanja pilatesa, postoji nekoliko razloga:
a: ne radite vježbe ispravno (konzultirajte vašeg trenera)
b:početna bolnost koja će proći, budući da se intenzivnim vježbanjem bude mišići iz stanja uspavanosti
c: bolest koja ne mora biti povezana sa bolesti lokomotornog sustava
Preporuka: konzultirajte vašeg trenera (ne znam koliko godina imate, da li ste prije bili bolesni, pre malo podataka) ili konzultirajte fizijatra
pokušajte sa jogom u svakodnevnom životu, čije vježbe su vrlo slične vježbama koje se provode u fizikalno terapijskim procedurama
radite samo one vježbe koje izazivaju ugodu, a ne bol i neugodu
3. namještanje atlasa
Atlas je prvi vratni kralježak, a ime mu odgovara funkciji. Pa kao što je Atlas junak iz grčke mitologije koji na svojim leđima nosi Zemlju, tako je i ovaj kralježak direktno u kontaktu sa lubanjom, koja se preko njega oslanja na cijelu kralježnicu. Unutar bolnih stanja uzrokovanih različitim procesima na samoj vratnoj kralježnici, može biti involviran i atlas. No, namještanje samo atlasa, bez obraćanja adekvatne pažnje na svih ostalih 23 pokretna i još 7-10 nepokretnih kralježaka, čini mi se malo jednosmjerno. Ideja da se manipulacijom atlatnookcipitalnih zglobova (spoja lubanje i atlasa) može liječiti čitav niz poremećaja na kralježnici nije nova, ali isto tako nije niti dokazana.
Naime istraživanje osnivača ideje da svaki čovjek na svijetu ima subluksaciju atlasa, uključujući i tek novorođenu djecu (rađena na 114 ljudi, učinjena MR vratnog segmenta, dokazano da 112 ima subluksaciju atlas, gotovo 100%) i da namještanjem te subluksacije tj. atlasa rješavamo gotovo sve probleme ne samo s kompletnom kralješnicom i lokomotornim sustavom, već djelujemo na psihološko i psihičko stanje pacijenta, liječimo ovisnost, sve bolne sindrome, čini se malo preneutemeljeno i preuveličano, pogotovu jer se istraživanje mora raditi na velikom broju uzoraka tj ljudi, poštovati sve postulate pravog medicinskog istraživanja, pogledati i provjeriti što se dešava sa svim tretiranim ljudima nakon pola godine, godinu dana uz relevantno dokazivanje traženog uzorka (MR C kralješnice)
Uopće, svako malo se pojavi, te potom ubrzo nestane poneka „nova“ škola koja u svojim temeljima nastoji relativno jednostavnom terapijom (obično manualnom), uz kvaziteorijski temelj liječiti čitav niz kompleksnih poremećaja u ljudskom organizmu (ne samo na lokomotornom sustavu). Obično kreatori takvih teorija i prakse uzmu jedan ili nekoliko zahvata iz širokog spektra manualne medicine, zatim ga prisvoje, dodaju mu priču, te ga prodaju gotovo kao magični lijek. Iako i takve metode mogu pomoći, one u kliničkoj praksi nemaju neku vrijednost. Naprotiv, kompleksne metode manualnog liječenja, koje obuhvaćaju razumijevanje ne samo jednog segmenta i nekoliko zglobova, već lokomotornog sustava u cjelini, znanstveno su se potvrdile, što čine i danas.
Da zaključim. Konvencionalna medicina vjeruje svemu što je medicinski dokazano, napravljene mnoge studije (evident base medicine), pa tako danas u fizikalno terapijskim procedurama je zastupljena kiropraktika stučno osposobljenih i educiranih ljudi za isto, akupunktura, medicinska manipulacija, osteopatija i sl.
Ne postoji univerzalna metoda liječena za sve bolesti, već svemu treba prići multidisciplinarno.
4. istezanje kralješnice Oberon dijagnostika.
Ne radi se Oberon metodi istezanja kralješnice, već se radi o Oberon metodi detekcije tj. dijagnostike navodno svih bolesti.
Za sva pitanja o Oberon dijagnostici kontaktirati nadležnu ustanovu koja to radi.
Moje je mišljenje da ako već i postoji takav oparat koji je genijalan i može detektirati da li ste zdravi ili bolesni, zašto takav isti aparat nije uključen u konvencionalne standardne dijagnostičke procedure u našim zdravstvenim ustanovama, čime bi naš zdravstveni sustav uštedio mnogo novaca i dragocjeno vrijeme pacijenata i liječnika.
5. Tresenje glave, trnci u rukama
Drhtavica je neugodna "bolest", koja jednako pogađa mušku i žensku populaciju svih životnih dobi. U većini je slučajeva ne smatramo bolešću, no drhtanje ruku može prerasti u ozbiljnu smetnju, poput glavobolje ili boli u leđima.
Čim se jave prvi simptomi, treba pokušati otkriti uzroke. Često je drhtanje ruku (ili drugih dijelova tijela: nogu, stopala, glave) povezano sa stresom, strahom ili napetošću, odnosno drhtavica je "znak za uzbunu", koji upozorava na neke smetnje ili opću slabost organizma. U većini je slučajeva vidljivi simptom nečeg "skrivenog", što treba otkriti i liječiti. Statistike govore sa su slučajevi drhtavice u porastu, što se može dovesti u kontakt s ubrzanim životnim tempom današnjice.
•Simptom bolesti: drhtavica može biti prvi i najočitiji simptom neke bolesti, poput Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, Huntington horee, ili može biti povezana sa smetnjama metabolizma, poput hipertiroidizma (drhtanje je ubrzano).
•Izazvana vanjskim faktorima: npr. kortikosteroidima, pretjeranim količinama kave ili drugih poticajnih pića.
•Nasljedna: može biti nasljedna i ne manifestirati se sve dok je neki vanjski uzrok (npr. stresna situacija, živčana napetost) ili određena dob ne izvuku na vidjelo.
•Povezana s karakterom: vjerojatnije je da će se pojaviti kod izrazito uplašenih osoba, koje pate i od napada panike ili drugih psihičkih smetnji.
•Javlja se u određenim razdobljima: često je posljedica psihičkih stanja, povezanih s određenim životnim trenutkom. Drhtanje ruku je uglavnom posljedica stresa, napetosti ili straha Ukoliko se uz drhtavicu (tresenje glave) pojavljuje i trnjenje ruku, molim konzultirati nadležnog neurologa
Članak: Osteopatija
Andrew Taylor Still, američki liječnik i kirurg 1872. utemeljio je principe osteopatije koja se danas primjenjuje u cijelome svijetu. Smatrao je da se svaki lokalni problem treba liječiti u kontekstu cijele osobe.
Važno je otkriti i liječiti mehaničku ravnotežu koja se krije iza bolesti.
1892. osnovao je američku školu osteopatije u Kirksvilleu, gdje je učio studente da bolest mogu izazvati napetost, šok i ostale vrste fizičkih i psihičkih trauma koje uzrokuju promjene u cirkulaciji i djelovanju živčanog sustava.
Već tada je znao da treba liječiti cijelu osobu i bio je svjestan potrebe očuvanja čiste osteopatije i osteopatije kao znanosti.
Osteopat i kiropraktičar imaju različite pristupe.
Kiropraktičar ima tendenciju da se fokusira na tehnike manipulacije kralježnice.
Kod osteopatije je pristup cjelovitiji.
Ona gleda cijelo tijelo globalno i holistički, a ne samo dio koji je bolan.
Traži se razlog problemima, odnosno ne tretiraju se samo simptomi.
Tretira se osoba, a ne njezina bolest.
Osteopatija je znanost, vještina i filozofija.
Osteopatija je funkcionalna medicina, preventivna i komplementarna suvremenoj klasičnoj medicini i nije joj konkurentna jer ne tretira u istom stadiju evolucije patologije i ne primjenjuje iste terapijske metode.
Komplementarna je fizioterapiji i drugim zdravstvenim djelatnostima.
Prema A. T. Stillu četiri su glavna principa odgovorna za dobro funkcioniranje osobe:
• funkcionalno jedinstvo –svi dijelovi tijela su funkcionalno povezani i svaki utječe na onaj drugi (fascije ovojnice povezuju cijelo tijelo).
• arterija vlada (arterija, misli se na cirkulaciju) – potrebno je deblokirati cirkulaciju i time omogućiti optimum hranjivih tvari stanicama, čime utječemo na promjenu kvalitete tkiva.
• struktura vlada funkcijom i obrnuto, što znači, želimo li hodati, treba nam dobra koštana potpora, snažni mišići, dobra cirkulacija, dobra inervacija, uredna funkcija respiratornog sustava itd.
• autoregulacija – što znači da tijelo ima mogućnost samoizlječenja.
Osteopat ili terapeut koji kroz finu palpaciju traži blokade u tijelu i razloge za tu blokadu, odnosno traži uzrok funkcionalnom poremećaju. Ako se ustanovi blokada i napetost u tijelu, one se deblokiraju osteopatskim tehnikama kako bi se uspostavila ravnoteža. Mogu se utvrditi gdje se nalaze tenzije i blokade u tkivu koje mogu biti uzrok boli, smanjenom kretanju, lošoj cirkulaciji i nekim drugim tjelesnim disfunkcijama.
Osteopatska terapija može se koristiti ako nema kontraindikacija za tu vrstu rada.
Osteopatijom se tretiraju glavobolje i vrtoglavice, migrene, zujanje ušima, teškoće s vidom, čeljusni zglob (ATM), stres i njegove posljedice, cirkulacijski problemi, posttraumatska stanja, sportske povrede, bolni sindromi kralješnice (vratni, torakalni i lumbalni sindromi, lumboishialgije), osteoartritisi i spondiloze, trudnice, neplodnost kod muškaraca i žena, neurorizična djeca, neurološka oboljenja, neuralgije, probavne smetnje, ožiljci, pad imuniteta, ublažava tegobe kod teških stanja, visceralne ili organske disfunkcije zbog vertebralnih lezija, teškoće disanja, respiratorne disfunkcije, sinusitis, astma, mogućnost ublažavanja tegoba kod teških stanja i dr.
Dugogodišnji san da predstavi osteopatiju Hrvatskoj, ostvario se 2001., tada je Velda Lulić, diplomirani osteopat iz Kanade ostvarila suradnju s Gordanom Vešligaj bacc. fizioterapije, koja je ujedno i Bobath terapeut i terapeut senzoričke integracije.
2004. Društvo za promicanje Osteopatije na čelu s Veldom Lulić je službeno utemeljeno sa ciljem da se promovira osteopatija u Hrvatskoj i da se educiraju fizioterapeuti, liječnici i ostali na tijelo orijentirani stručnjaci iz zdravstvenih i pratećih struka ovom manualnom konceptu.
Linkovi: http://www.akademijaosteopatije.hr/
http://en.wikipedia.org/wiki/Andrew_Taylor_Still
Ukoliko je bolnost locirana samo na određeni dio (segment) kralješnice, mala je vjerojatnost da je došlo do uklještenja živca, već se samo radi o krivom držanju, sjedenju i položaju kralješnice - kriva postura).
Preporuka: naučiti vježbe za vratni dio kralješnice, svakih sat vremena dignuti se iz sjedećeg položaja i razgibati se, pronaći vježbe koje se mogu raditi i u vašem radnom okruženju, a što se tiče masaže, ona je poželjna samo ako je redovita i stručno obavljena.
2. Pilates i bol u donjem dijelu leđa.
Ukoliko se radi o bolnosti u donjem dijelu kralješnice prilikom vježbanja pilatesa, postoji nekoliko razloga:
a: ne radite vježbe ispravno (konzultirajte vašeg trenera)
b:početna bolnost koja će proći, budući da se intenzivnim vježbanjem bude mišići iz stanja uspavanosti
c: bolest koja ne mora biti povezana sa bolesti lokomotornog sustava
Preporuka: konzultirajte vašeg trenera (ne znam koliko godina imate, da li ste prije bili bolesni, pre malo podataka) ili konzultirajte fizijatra
pokušajte sa jogom u svakodnevnom životu, čije vježbe su vrlo slične vježbama koje se provode u fizikalno terapijskim procedurama
radite samo one vježbe koje izazivaju ugodu, a ne bol i neugodu
3. namještanje atlasa
Atlas je prvi vratni kralježak, a ime mu odgovara funkciji. Pa kao što je Atlas junak iz grčke mitologije koji na svojim leđima nosi Zemlju, tako je i ovaj kralježak direktno u kontaktu sa lubanjom, koja se preko njega oslanja na cijelu kralježnicu. Unutar bolnih stanja uzrokovanih različitim procesima na samoj vratnoj kralježnici, može biti involviran i atlas. No, namještanje samo atlasa, bez obraćanja adekvatne pažnje na svih ostalih 23 pokretna i još 7-10 nepokretnih kralježaka, čini mi se malo jednosmjerno. Ideja da se manipulacijom atlatnookcipitalnih zglobova (spoja lubanje i atlasa) može liječiti čitav niz poremećaja na kralježnici nije nova, ali isto tako nije niti dokazana.
Naime istraživanje osnivača ideje da svaki čovjek na svijetu ima subluksaciju atlasa, uključujući i tek novorođenu djecu (rađena na 114 ljudi, učinjena MR vratnog segmenta, dokazano da 112 ima subluksaciju atlas, gotovo 100%) i da namještanjem te subluksacije tj. atlasa rješavamo gotovo sve probleme ne samo s kompletnom kralješnicom i lokomotornim sustavom, već djelujemo na psihološko i psihičko stanje pacijenta, liječimo ovisnost, sve bolne sindrome, čini se malo preneutemeljeno i preuveličano, pogotovu jer se istraživanje mora raditi na velikom broju uzoraka tj ljudi, poštovati sve postulate pravog medicinskog istraživanja, pogledati i provjeriti što se dešava sa svim tretiranim ljudima nakon pola godine, godinu dana uz relevantno dokazivanje traženog uzorka (MR C kralješnice)
Uopće, svako malo se pojavi, te potom ubrzo nestane poneka „nova“ škola koja u svojim temeljima nastoji relativno jednostavnom terapijom (obično manualnom), uz kvaziteorijski temelj liječiti čitav niz kompleksnih poremećaja u ljudskom organizmu (ne samo na lokomotornom sustavu). Obično kreatori takvih teorija i prakse uzmu jedan ili nekoliko zahvata iz širokog spektra manualne medicine, zatim ga prisvoje, dodaju mu priču, te ga prodaju gotovo kao magični lijek. Iako i takve metode mogu pomoći, one u kliničkoj praksi nemaju neku vrijednost. Naprotiv, kompleksne metode manualnog liječenja, koje obuhvaćaju razumijevanje ne samo jednog segmenta i nekoliko zglobova, već lokomotornog sustava u cjelini, znanstveno su se potvrdile, što čine i danas.
Da zaključim. Konvencionalna medicina vjeruje svemu što je medicinski dokazano, napravljene mnoge studije (evident base medicine), pa tako danas u fizikalno terapijskim procedurama je zastupljena kiropraktika stučno osposobljenih i educiranih ljudi za isto, akupunktura, medicinska manipulacija, osteopatija i sl.
Ne postoji univerzalna metoda liječena za sve bolesti, već svemu treba prići multidisciplinarno.
4. istezanje kralješnice Oberon dijagnostika.
Ne radi se Oberon metodi istezanja kralješnice, već se radi o Oberon metodi detekcije tj. dijagnostike navodno svih bolesti.
Za sva pitanja o Oberon dijagnostici kontaktirati nadležnu ustanovu koja to radi.
Moje je mišljenje da ako već i postoji takav oparat koji je genijalan i može detektirati da li ste zdravi ili bolesni, zašto takav isti aparat nije uključen u konvencionalne standardne dijagnostičke procedure u našim zdravstvenim ustanovama, čime bi naš zdravstveni sustav uštedio mnogo novaca i dragocjeno vrijeme pacijenata i liječnika.
5. Tresenje glave, trnci u rukama
Drhtavica je neugodna "bolest", koja jednako pogađa mušku i žensku populaciju svih životnih dobi. U većini je slučajeva ne smatramo bolešću, no drhtanje ruku može prerasti u ozbiljnu smetnju, poput glavobolje ili boli u leđima.
Čim se jave prvi simptomi, treba pokušati otkriti uzroke. Često je drhtanje ruku (ili drugih dijelova tijela: nogu, stopala, glave) povezano sa stresom, strahom ili napetošću, odnosno drhtavica je "znak za uzbunu", koji upozorava na neke smetnje ili opću slabost organizma. U većini je slučajeva vidljivi simptom nečeg "skrivenog", što treba otkriti i liječiti. Statistike govore sa su slučajevi drhtavice u porastu, što se može dovesti u kontakt s ubrzanim životnim tempom današnjice.
•Simptom bolesti: drhtavica može biti prvi i najočitiji simptom neke bolesti, poput Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, Huntington horee, ili može biti povezana sa smetnjama metabolizma, poput hipertiroidizma (drhtanje je ubrzano).
•Izazvana vanjskim faktorima: npr. kortikosteroidima, pretjeranim količinama kave ili drugih poticajnih pića.
•Nasljedna: može biti nasljedna i ne manifestirati se sve dok je neki vanjski uzrok (npr. stresna situacija, živčana napetost) ili određena dob ne izvuku na vidjelo.
•Povezana s karakterom: vjerojatnije je da će se pojaviti kod izrazito uplašenih osoba, koje pate i od napada panike ili drugih psihičkih smetnji.
•Javlja se u određenim razdobljima: često je posljedica psihičkih stanja, povezanih s određenim životnim trenutkom. Drhtanje ruku je uglavnom posljedica stresa, napetosti ili straha Ukoliko se uz drhtavicu (tresenje glave) pojavljuje i trnjenje ruku, molim konzultirati nadležnog neurologa
Članak: Osteopatija
Andrew Taylor Still, američki liječnik i kirurg 1872. utemeljio je principe osteopatije koja se danas primjenjuje u cijelome svijetu. Smatrao je da se svaki lokalni problem treba liječiti u kontekstu cijele osobe.
Važno je otkriti i liječiti mehaničku ravnotežu koja se krije iza bolesti.
1892. osnovao je američku školu osteopatije u Kirksvilleu, gdje je učio studente da bolest mogu izazvati napetost, šok i ostale vrste fizičkih i psihičkih trauma koje uzrokuju promjene u cirkulaciji i djelovanju živčanog sustava.
Već tada je znao da treba liječiti cijelu osobu i bio je svjestan potrebe očuvanja čiste osteopatije i osteopatije kao znanosti.
Osteopat i kiropraktičar imaju različite pristupe.
Kiropraktičar ima tendenciju da se fokusira na tehnike manipulacije kralježnice.
Kod osteopatije je pristup cjelovitiji.
Ona gleda cijelo tijelo globalno i holistički, a ne samo dio koji je bolan.
Traži se razlog problemima, odnosno ne tretiraju se samo simptomi.
Tretira se osoba, a ne njezina bolest.
Osteopatija je znanost, vještina i filozofija.
Osteopatija je funkcionalna medicina, preventivna i komplementarna suvremenoj klasičnoj medicini i nije joj konkurentna jer ne tretira u istom stadiju evolucije patologije i ne primjenjuje iste terapijske metode.
Komplementarna je fizioterapiji i drugim zdravstvenim djelatnostima.
Prema A. T. Stillu četiri su glavna principa odgovorna za dobro funkcioniranje osobe:
• funkcionalno jedinstvo –svi dijelovi tijela su funkcionalno povezani i svaki utječe na onaj drugi (fascije ovojnice povezuju cijelo tijelo).
• arterija vlada (arterija, misli se na cirkulaciju) – potrebno je deblokirati cirkulaciju i time omogućiti optimum hranjivih tvari stanicama, čime utječemo na promjenu kvalitete tkiva.
• struktura vlada funkcijom i obrnuto, što znači, želimo li hodati, treba nam dobra koštana potpora, snažni mišići, dobra cirkulacija, dobra inervacija, uredna funkcija respiratornog sustava itd.
• autoregulacija – što znači da tijelo ima mogućnost samoizlječenja.
Osteopat ili terapeut koji kroz finu palpaciju traži blokade u tijelu i razloge za tu blokadu, odnosno traži uzrok funkcionalnom poremećaju. Ako se ustanovi blokada i napetost u tijelu, one se deblokiraju osteopatskim tehnikama kako bi se uspostavila ravnoteža. Mogu se utvrditi gdje se nalaze tenzije i blokade u tkivu koje mogu biti uzrok boli, smanjenom kretanju, lošoj cirkulaciji i nekim drugim tjelesnim disfunkcijama.
Osteopatska terapija može se koristiti ako nema kontraindikacija za tu vrstu rada.
Osteopatijom se tretiraju glavobolje i vrtoglavice, migrene, zujanje ušima, teškoće s vidom, čeljusni zglob (ATM), stres i njegove posljedice, cirkulacijski problemi, posttraumatska stanja, sportske povrede, bolni sindromi kralješnice (vratni, torakalni i lumbalni sindromi, lumboishialgije), osteoartritisi i spondiloze, trudnice, neplodnost kod muškaraca i žena, neurorizična djeca, neurološka oboljenja, neuralgije, probavne smetnje, ožiljci, pad imuniteta, ublažava tegobe kod teških stanja, visceralne ili organske disfunkcije zbog vertebralnih lezija, teškoće disanja, respiratorne disfunkcije, sinusitis, astma, mogućnost ublažavanja tegoba kod teških stanja i dr.
Dugogodišnji san da predstavi osteopatiju Hrvatskoj, ostvario se 2001., tada je Velda Lulić, diplomirani osteopat iz Kanade ostvarila suradnju s Gordanom Vešligaj bacc. fizioterapije, koja je ujedno i Bobath terapeut i terapeut senzoričke integracije.
2004. Društvo za promicanje Osteopatije na čelu s Veldom Lulić je službeno utemeljeno sa ciljem da se promovira osteopatija u Hrvatskoj i da se educiraju fizioterapeuti, liječnici i ostali na tijelo orijentirani stručnjaci iz zdravstvenih i pratećih struka ovom manualnom konceptu.
Linkovi: http://www.akademijaosteopatije.hr/
http://en.wikipedia.org/wiki/Andrew_Taylor_Still
Poštovani,
zanima me zašto mi se događa da u dlanovima i na gležnjevima često osjećam snažno pečenje ("gori kao vatra"). Je li riječ o lošoj cirkulaciji? Najviše mi smeta tijekom noći kad od pečenja i nemira u nogama ne mogu spavati, te smetnje ublažavam tuširanjem hladnim mlazom vode, kako ljeti tako i zimi. Napominjem, pred 3 godine operirala sam karpalni tunel na desnoj šaci.
Zahvaljujem se na odgovoru.
Srdačan pozdrav,
Vesna
Neuropatije su bolesti perifernih živaca.
Najčešći simptomi neuropatija su smanjenja osjetljivost i utrnutost, bol, osjećaj pečenja, žarenja, više noću, probadanje, preosjetljivost na dodir, pojačana osjetljivost na temperaturu-pojačana hladnoća, slabost mišića, hipotrofija i atrofija mišića, poteškoće pri hodanju, nesigurnost ili pak ispadanje predmeta iz ruku.
Simptomi obično počinju na prstima oba stopala, uz postupno širenje u oba stopala, a mogu se javiti i na šakama i zahvaćajući površinu kao da nosimo čarape i/ili rukavice.
Uzroci oštećenja perifernog živčanog sustava mogu biti različiti:
najčešće se polineuropatija javlja uz neku sistemsku bolest (poput dijabetesa ili konzumacije alkohola), a od ostalih uzroka može se navesti djelovanje toksičnih supstancija (nikotin, olovo, živa, alkohol), pritiska (koštana izraslina ili osteofita, protruzija diska među kralješcima, i dr.), traume, pojava u sklopu sistemskih bolesti (reumatoidni artritis, nodozni arteritis), zbog metaboličkog poremećaja (šećerna bolest, nedostatak vitamina B12, hiperinzulinizam, i dr.), neoplastičke infiltracije, paraneoplastičnih stanja te genskih poremećaja.
U svakom slučaju javite se svom liječniku obiteljske medicine da učini preliminarne pretrage, te vas uputi odgovarajućem specijalisti (neurolog, reumatolog, neurokirurg, fizijatar).
Neuropatije su bolesti perifernih živaca.
Najčešći simptomi neuropatija su smanjenja osjetljivost i utrnutost, bol, osjećaj pečenja, žarenja, više noću, probadanje, preosjetljivost na dodir, pojačana osjetljivost na temperaturu-pojačana hladnoća, slabost mišića, hipotrofija i atrofija mišića, poteškoće pri hodanju, nesigurnost ili pak ispadanje predmeta iz ruku.
Simptomi obično počinju na prstima oba stopala, uz postupno širenje u oba stopala, a mogu se javiti i na šakama i zahvaćajući površinu kao da nosimo čarape i/ili rukavice.
Uzroci oštećenja perifernog živčanog sustava mogu biti različiti:
najčešće se polineuropatija javlja uz neku sistemsku bolest (poput dijabetesa ili konzumacije alkohola), a od ostalih uzroka može se navesti djelovanje toksičnih supstancija (nikotin, olovo, živa, alkohol), pritiska (koštana izraslina ili osteofita, protruzija diska među kralješcima, i dr.), traume, pojava u sklopu sistemskih bolesti (reumatoidni artritis, nodozni arteritis), zbog metaboličkog poremećaja (šećerna bolest, nedostatak vitamina B12, hiperinzulinizam, i dr.), neoplastičke infiltracije, paraneoplastičnih stanja te genskih poremećaja.
U svakom slučaju javite se svom liječniku obiteljske medicine da učini preliminarne pretrage, te vas uputi odgovarajućem specijalisti (neurolog, reumatolog, neurokirurg, fizijatar).
Poštovana, 61 mi je godina, srčani sam bolesnik, radim i imam sjedeći posao, imam oko 100 kg.
Već duže vrijeme bole me kosti u nogama i povremeno u rukama, te sam jako ukočena, što napraviti.
Često nam u ordinaciju dolaze pacijenti, češće pacijentice srednje životne dobi, koje navode jednake ili slične simptome, bolove u rukama, nogama, kao da ih bole sve kosti, uz osjećaj slabosti, umora, bezvoljnosti, malaksalosti. Postoji mnogo uzroka koji mogu dovesti do takvog stanja, od onih lakših ali ne i manje bolnih i opasnih kao sto su osteoporoza, fibromialgija, neke metaboličke bolesti pa do onih težih kao sto su reumatoidni artritis, maligne bolesti kostiju, metastaze u kostima i slično.
Budući da ste dali premalo podataka pa tako iz vašeg upita nije mi poznato mnogo detalja da bi se dobila dobra i kvalitetna anamneza, jednako tako je potreban i opsežan klinički pregled te obrada. Prvenstveno vam svjetujem da posjetite vašeg liječnika obiteljske medicine koji će vas uputiti na prvotni skrinig, standardnu obradu, te shodno rezultatima iste uputiti liječniku odgovarajuće specijalnosti. Svakako posjetite i vašeg kardiologa, te i s njim prodiskutirajte o vašim tegobama.
S druge strane preporučujem vam da svakako smanjite tjelesnu težinu, uključite se u neki vid rekreacije, bilo individualno ili u grupi, što će vam svakako pomoći i smanjiti vaše tegobe, uz napomenu da ne sjedite cijeli dan na poslu, više puta se prošećite, rastegnite, promijenite stolac ako je potrebno, prilagodite radni okoliš najbolje kako možete da vam vaš posao čini maksimalnu ugodu, a ne napor i neugodu.
Jedna od češćih zdravstvenih tegoba na koju se sve više i više ljudi žali je bol u nogama. Ona može biti izrazito iritirajuća jer je dugotrajna, ometa obavljanje svakodnevnih aktivnosti, sprječava bavljenje sportom, a ponekad može dovesti i do ozbiljnih posljedica opasnih po zdravlje. Svako malo se pogođeni ulove kako naprave krivi pokret i požale.
Mnogo uzroka može dovesti do boli u nozi, a neki faktori su nategnuti mišići, ozljede, niska gustoća kostiju, nepravilno držanje, nedostatak kalcija itd.
Glavni uzroci boli u nogama su:
Bolest periferijalnih arterija
Ova bolest vodi do sužavanja krvnih žila zbog oslabljenog prolaska krvi u noge. Mogući su krvni ugrušci koji dodatno onemogućuju krvotok te uzrokuju bol. Preuranjeno zadebljanje arterija u rukama i nogama javlja se kod mnogih pacijenata mlađih od 55 godina.
Osteomijelitis
Riječ je o upali kostiju koja pogađa zglobove i uzrokuje jake bolove. Uzročnici mogu biti nespecifični ili specifični (TBC, sifilis, tifus, lepra), pa se, prema njima ova bolest dijeli u dvije glavne skupine – nespecifične infekcije i specifične (TBC, sifilis, tifus, lepra). Liječenje je kirurško i konzervativno, a uspjeh liječenja ovisi o pravovremenom postavljanju dijagnoze. Na postavljenu sumnju mora se započeti visokim dozama antibiotika, parenteralnom primjenom gamaglobulina za jačanje prirodne imunosti.
Periferna neuropatija
Uzrokuje je upala perifernih živaca (živaca u tijelu, a ne u mozgu i leđnoj moždini). Oštećenje ponekad nastupa kao komplikacija nekog dugotrajnog poremećaja, poput dijabetesa, alkoholizma, nedostatka vitamina ili tumora. Jednako tako, mogući su mnogi drugi uzroci oštećenja – prekomjerna doza određenih lijekova, izloženost određenim kemikalijama (živa, arsen ili olovo) itd. Pacijenti su u najvećoj mjeri dijabetičari i alkoholičari. Ova se bolest ne može direktno izliječiti lijekovima ili kirurškim zahvatom. Ukoliko se utvrdi da je uzrok oštećenja živca neki drugi poremećaj, temeljitije liječenje osnovnog oboljenja trebalo bi usporiti ili zaustaviti napredovanje periferne neuropatije. Ako su posrijedi toksične kemikalije, trebali biste spriječiti izloženost – primjerice promijenite radno mjesto.
Išijas
Išijas (lumboischijalgija) se odnosi na najduži živac u ljudskom tijelu koji je debeo poput palca. Sastavljen je od pet manjih živaca i rasprostire se od donjeg dijela kralježnice, stražnjicom i stražnjom nogom sve do stopala. Bilo što što na njega stvara pritisak ili ga iritira može uzrokovati bol. Ona započinje u donjem dijelu leđa i širi se, a može biti prisutna u potkoljenici ili listu, gdje je najizraženija. Osobe imaju poteškoća sa savijanjem noge u koljenu, a bol se čak može javiti i u drugoj nozi pa se vratiti u izvorišnu.
Išijas može uzrokovati blage bolove koji se mogu držati pod kontrolom uzimanjem analgetika i utrnulost, međutim, bolovi mogu postati izrazito jaki i vezati bolesnika za dom danima.
Osam ili više sati dnevno provedenih za računalom, malo vremena koje ulažemo u brigu o svom tijelu i nezavidna razina tjelesne aktivnosti smatraju se najčešćim uzrocima išijasa. Ako se želite osigurati i spriječiti ovo bolno stanje ili ispraviti svoje ponašanje prije nego li je prekasno, pročitajte savjete stručnjaka: Bol: muči vas išijas?
Budući da ste dali premalo podataka pa tako iz vašeg upita nije mi poznato mnogo detalja da bi se dobila dobra i kvalitetna anamneza, jednako tako je potreban i opsežan klinički pregled te obrada. Prvenstveno vam svjetujem da posjetite vašeg liječnika obiteljske medicine koji će vas uputiti na prvotni skrinig, standardnu obradu, te shodno rezultatima iste uputiti liječniku odgovarajuće specijalnosti. Svakako posjetite i vašeg kardiologa, te i s njim prodiskutirajte o vašim tegobama.
S druge strane preporučujem vam da svakako smanjite tjelesnu težinu, uključite se u neki vid rekreacije, bilo individualno ili u grupi, što će vam svakako pomoći i smanjiti vaše tegobe, uz napomenu da ne sjedite cijeli dan na poslu, više puta se prošećite, rastegnite, promijenite stolac ako je potrebno, prilagodite radni okoliš najbolje kako možete da vam vaš posao čini maksimalnu ugodu, a ne napor i neugodu.
Jedna od češćih zdravstvenih tegoba na koju se sve više i više ljudi žali je bol u nogama. Ona može biti izrazito iritirajuća jer je dugotrajna, ometa obavljanje svakodnevnih aktivnosti, sprječava bavljenje sportom, a ponekad može dovesti i do ozbiljnih posljedica opasnih po zdravlje. Svako malo se pogođeni ulove kako naprave krivi pokret i požale.
Mnogo uzroka može dovesti do boli u nozi, a neki faktori su nategnuti mišići, ozljede, niska gustoća kostiju, nepravilno držanje, nedostatak kalcija itd.
Glavni uzroci boli u nogama su:
Bolest periferijalnih arterija
Ova bolest vodi do sužavanja krvnih žila zbog oslabljenog prolaska krvi u noge. Mogući su krvni ugrušci koji dodatno onemogućuju krvotok te uzrokuju bol. Preuranjeno zadebljanje arterija u rukama i nogama javlja se kod mnogih pacijenata mlađih od 55 godina.
Osteomijelitis
Riječ je o upali kostiju koja pogađa zglobove i uzrokuje jake bolove. Uzročnici mogu biti nespecifični ili specifični (TBC, sifilis, tifus, lepra), pa se, prema njima ova bolest dijeli u dvije glavne skupine – nespecifične infekcije i specifične (TBC, sifilis, tifus, lepra). Liječenje je kirurško i konzervativno, a uspjeh liječenja ovisi o pravovremenom postavljanju dijagnoze. Na postavljenu sumnju mora se započeti visokim dozama antibiotika, parenteralnom primjenom gamaglobulina za jačanje prirodne imunosti.
Periferna neuropatija
Uzrokuje je upala perifernih živaca (živaca u tijelu, a ne u mozgu i leđnoj moždini). Oštećenje ponekad nastupa kao komplikacija nekog dugotrajnog poremećaja, poput dijabetesa, alkoholizma, nedostatka vitamina ili tumora. Jednako tako, mogući su mnogi drugi uzroci oštećenja – prekomjerna doza određenih lijekova, izloženost određenim kemikalijama (živa, arsen ili olovo) itd. Pacijenti su u najvećoj mjeri dijabetičari i alkoholičari. Ova se bolest ne može direktno izliječiti lijekovima ili kirurškim zahvatom. Ukoliko se utvrdi da je uzrok oštećenja živca neki drugi poremećaj, temeljitije liječenje osnovnog oboljenja trebalo bi usporiti ili zaustaviti napredovanje periferne neuropatije. Ako su posrijedi toksične kemikalije, trebali biste spriječiti izloženost – primjerice promijenite radno mjesto.
Išijas
Išijas (lumboischijalgija) se odnosi na najduži živac u ljudskom tijelu koji je debeo poput palca. Sastavljen je od pet manjih živaca i rasprostire se od donjeg dijela kralježnice, stražnjicom i stražnjom nogom sve do stopala. Bilo što što na njega stvara pritisak ili ga iritira može uzrokovati bol. Ona započinje u donjem dijelu leđa i širi se, a može biti prisutna u potkoljenici ili listu, gdje je najizraženija. Osobe imaju poteškoća sa savijanjem noge u koljenu, a bol se čak može javiti i u drugoj nozi pa se vratiti u izvorišnu.
Išijas može uzrokovati blage bolove koji se mogu držati pod kontrolom uzimanjem analgetika i utrnulost, međutim, bolovi mogu postati izrazito jaki i vezati bolesnika za dom danima.
Osam ili više sati dnevno provedenih za računalom, malo vremena koje ulažemo u brigu o svom tijelu i nezavidna razina tjelesne aktivnosti smatraju se najčešćim uzrocima išijasa. Ako se želite osigurati i spriječiti ovo bolno stanje ili ispraviti svoje ponašanje prije nego li je prekasno, pročitajte savjete stručnjaka: Bol: muči vas išijas?
Vidim da se prodaju cipele s neobičnim mekanim i neravnim đonovima koje navodno omogućuju da duže stojimo i lakše hodamo. Navodno se hodanjem po tako mekanim đonovima sprečava snažno koračanje na tvrdoj podlozi tj. mikropovrede. Vrijedi li ih kupiti ili postoje bolje i jeftinije metode?
Vjerojatno mislite na MBT cipele, koje su u zadnje vrijeme sve popularnije.
MBT obuća dizajnirana je specijalno za liječenje bolova u leđima, rehabilitaciju i sprečavanje ozljeda. U razvijenim zemljama svijeta preko 70% stanovništva bar jednom u životu će patiti od bolova u lumbalnom predjelu (križobolja). Bol se najčešće javlja u periodu od trideset treće do pedeset pete godine života. Bol je nespecifična u 85% slučajeva.
Nošenjem MBT obuće poboljšava se držanje tijela i mišićna aktivnost nogu i dubinskih mišića i tako otklanja osjećaj napetosti u leđima.
Naime, nošenjem obuće sa neravnim potplatom (u obliku lađe) dolazi do aktivacije ne samo mišića nogu već i kompletnocjelokupne muskulature kičmenog stupa, te je takva obuća poradi istoga pogodna i za osobe s skoliozom.
Tokom upotrebe MBT obuće tijelo nije nagnuto, nego uspravno. Promjenom ugla trupa u odnosu na zdjelicu postiže se pojačana aktivnost muskulature. Kada mišići počnu pojačano raditi osjetimo bol, koja prolazi u roku od nekoliko dana. MBT obuća smanjuje pritisak na petu i središnji dio stopala pa je stoga vrlo korisna u slučaju plantarnog fascitisa, Ahilove tetive i artritisa. MBT također smanjuje opterećenje u gležnjevima, pa je samim tim pritisak na ovu grupu mišića manji.
MBT obuća je vrlo pogodna za osobe koje boluju od metatarsalgije (bolnih stanja u stopalima) jer smanjuje pritisak na prednji dio stopala.
Da zaključim:
Nošenjem samo specijalno dizajnirane obuće kao što je MBT cipela, ne može doći do značajnijeg i potpunog poboljšanja svih naših tegoba, kao što su bol u leđima, bol i napetost u nogama, pečenja stopala i sl; jer ne možemo prebaciti odgovornost za naše zdravlje samo na adekvatnu obuću, već se trebamo fokusirati i na svakodnevnu higijenu našeg tijela, odnosno vježbanje i zdrav život.
Dakle, ukoliko niste u mogućnosti priuštiti si danas još uvijek skupe MBT ili sl. cipele (kojih danas ima sve više na tržištu), svakodnevno prakticirajte jednostavne vježbe za pravilno držanje, vježbe za stopala, hodajte što više po mogućnosti po mekanoj podlozi (trava, zemlja, pijesak), a ljeti iskoristite hodanje po malim sitnim kamenčićima.
MBT obuća dizajnirana je specijalno za liječenje bolova u leđima, rehabilitaciju i sprečavanje ozljeda. U razvijenim zemljama svijeta preko 70% stanovništva bar jednom u životu će patiti od bolova u lumbalnom predjelu (križobolja). Bol se najčešće javlja u periodu od trideset treće do pedeset pete godine života. Bol je nespecifična u 85% slučajeva.
Nošenjem MBT obuće poboljšava se držanje tijela i mišićna aktivnost nogu i dubinskih mišića i tako otklanja osjećaj napetosti u leđima.
Naime, nošenjem obuće sa neravnim potplatom (u obliku lađe) dolazi do aktivacije ne samo mišića nogu već i kompletnocjelokupne muskulature kičmenog stupa, te je takva obuća poradi istoga pogodna i za osobe s skoliozom.
Tokom upotrebe MBT obuće tijelo nije nagnuto, nego uspravno. Promjenom ugla trupa u odnosu na zdjelicu postiže se pojačana aktivnost muskulature. Kada mišići počnu pojačano raditi osjetimo bol, koja prolazi u roku od nekoliko dana. MBT obuća smanjuje pritisak na petu i središnji dio stopala pa je stoga vrlo korisna u slučaju plantarnog fascitisa, Ahilove tetive i artritisa. MBT također smanjuje opterećenje u gležnjevima, pa je samim tim pritisak na ovu grupu mišića manji.
MBT obuća je vrlo pogodna za osobe koje boluju od metatarsalgije (bolnih stanja u stopalima) jer smanjuje pritisak na prednji dio stopala.
Da zaključim:
Nošenjem samo specijalno dizajnirane obuće kao što je MBT cipela, ne može doći do značajnijeg i potpunog poboljšanja svih naših tegoba, kao što su bol u leđima, bol i napetost u nogama, pečenja stopala i sl; jer ne možemo prebaciti odgovornost za naše zdravlje samo na adekvatnu obuću, već se trebamo fokusirati i na svakodnevnu higijenu našeg tijela, odnosno vježbanje i zdrav život.
Dakle, ukoliko niste u mogućnosti priuštiti si danas još uvijek skupe MBT ili sl. cipele (kojih danas ima sve više na tržištu), svakodnevno prakticirajte jednostavne vježbe za pravilno držanje, vježbe za stopala, hodajte što više po mogućnosti po mekanoj podlozi (trava, zemlja, pijesak), a ljeti iskoristite hodanje po malim sitnim kamenčićima.
Dijete želim upisati na neku sportsku aktivnost, zanima me postoje li sportovi rizični za zdravlje kralježnice. Moju djevojčicu privlači akrobatski rock and roll, a ja se pribojavam da je to ipak rizičan sport. I starija djeca su sklona avanturizmu, bungee jumping i padobranstvo neke su od aktivnosti koje ih fasciniraju. Molim vas za vaše mišljenje o takvim akrobatskim i ekstremnim aktivnostima, postoji li dosita povišeni rizik od ozljede?
Sport je je zdrav način življenja, a dokazano je da pomaže u pravilnom psihofizičkom razvoju djece. No kako sad izdvojiti sport koji ne nosi određeni zdravstveni rizik. Ako se profesionalno bavimo nečim, bilo djeca ili odrasli, određeni rizici postoje. Naravno možda ako imamo kvalitetnog trenera koji prilagođava uvjete treninga dobi i mogućnostima, rizik ozljeda je manji. U pojedinim sportovima neki zbog rezultata prelaze određene granice koja tijela ne mogu podnijeti, te naravno rizici za ozljede se povećavaju, a djetetov psihofizički razvoj guramo u drugi plan. Bilo bi dobro, ako već nema klub u kojem dijete trenira sportskog fizioterapeuta, potaknuti još više suradnju medicine i sportskih djelatnika, trenera, tu ne gledam samo na liječenje, nego i preventivu da se smanje pojedini rizici ozljeda koje se javljaju kod određenih sportova. Spomenuli ste akrobatski rock and roll, smatram da je jako važno imati dobrog trenera koji osim važne kondicijske pripreme tijela za pojedine napore mora znati samu strukturu gibanja, odnosno koji se mišići aktiviraju kod pojedinih elementa.
Trener mora raditi prije nekih zahtjevnih elemenata na fizičkoj pripremljenosti djeteta da bi moglo podnijeti sva opterećenja koje nose pojedini elementi, naravno ako se to zadovolji smanjuje se mogućnost za ozljeđivanje i osigurava se brz i efikasan oporavak nakon određenih opterećenja. Važna je ovdje veoma stabilnost čitavog trupa, odnosno posebno se u trenažnom procesu radi na statičkoj snazi trupa i jačanju svih mišićnih skupina, te se vodi računa o pokretljivosti svih zglobova. Znači ako se zadovolje određeni uvjeti, rizici za pojedine ozljede su manji. Zato ako Vašu djevojčicu veseli, zašto ne, razviti će motoričke sposobnosti, prije svega koordinaciju, statičku snagu muskulature trupa, eksplozivnu snagu, fleksibilnost i ravnotežu. Naravno rizici uvijek postoje, kao i kod svakog sporta, no ako se već odlučite s njom da je upišete, u početku morate biti svjesni da će biti trenuci kad će biti teško, dok se ne dođe do određene kondicije, a kasnije razgovarajte s njom, naravno o uvjetima treninga jer određena pravila treninga postoje, ako je nezadovoljna ili možda teško podnosi određene napore, ona uvijek ima izbor da odustane.
Plivanje, za koje se kaže da je najzdravije, isto nosi određene rizike ako smo u trenažnom procesu, posebno ako postoji skolioza ona bi se trebalo plivati samo leđno plivanje. Jedno od zdravih sportova je možda izbor neke borilačke vještine kao što je nanbudo.
Mogućnost teških ozljeda nastalih kao posljedica bungee jumpinga nije zanemariva, a lakše ozljede i poremećaji se javljaju kod gotovo 50% skakača. Stoga je potrebno informirati javnost mogućim posljedicama za zdravlje. Bez obzira na mjere sigurnosti, nije moguće eliminirati određene rizike za pojavu ozljeda.
Iz statistika se može saznati da se često javljaju poremećaji oka.
Opisane su promjene na mrežnici (retina) oka, u obliku krvarenja iz krvnih žila mrežnice. Oštećenja oka ponekad su tako opsežna da mogu uzrokovati gubitak vida.
Može doći i do ozljeda vratne kralježnice, pareze peronealnog živca koja se ipak više javlja kod profesionalnih skakača, u manjoj mjeri se javljaju ozljede prsa i trbuha, ali kad se jave posljedice mogu biti katastrofalne, istina je da svaki skok ne mora biti koban, ali ako pogledamo u istraživanja barem u određenim postocima kod većine su se javili određeni simptomi, bilo vezani za mišićno-koštani sustav, te neurološki koji su se javljali još u većoj mjeri. Zato ako su Vaša djeca već sklonija ekstremnijim sportovima, padobranstvo koje ste sami spomenuli ili paragliding može biti dobra opcija. Uz držanje do pravila koje vrijede za one koje se bave tim sportom nema nekog većeg rizika za pojavu ozljeda. Kao u svakom sportu rizici postoje, ali tu često uvijek bude onda greška pilota. Naravno treba poštivati određene vremenske uvjete, držati se određenih pravila što se tiče skoka i same tehnike leta, nakon uživanja u letu, samo malo bolje pripaziti na doskok, jer je rizik tu veći od ozljede, no to ovisi o pilotu, njegovoj koncentraciji i o uvjetima terena. Tako da smatram da tu nema neke veće bojazni za sigurnost, jer kad usporedimo s drugim sportovima, rizici od nekih ozljeda su možda kod nekih sportova još veći, ovdje samo treba imati hrabrost, koncentraciju i naravno poštovati pravila koja se uče u školama bilo za padobranstvo ili paragliding.
Plivanje, za koje se kaže da je najzdravije, isto nosi određene rizike ako smo u trenažnom procesu, posebno ako postoji skolioza ona bi se trebalo plivati samo leđno plivanje. Jedno od zdravih sportova je možda izbor neke borilačke vještine kao što je nanbudo.
Mogućnost teških ozljeda nastalih kao posljedica bungee jumpinga nije zanemariva, a lakše ozljede i poremećaji se javljaju kod gotovo 50% skakača. Stoga je potrebno informirati javnost mogućim posljedicama za zdravlje. Bez obzira na mjere sigurnosti, nije moguće eliminirati određene rizike za pojavu ozljeda.
Iz statistika se može saznati da se često javljaju poremećaji oka.
Opisane su promjene na mrežnici (retina) oka, u obliku krvarenja iz krvnih žila mrežnice. Oštećenja oka ponekad su tako opsežna da mogu uzrokovati gubitak vida.
Može doći i do ozljeda vratne kralježnice, pareze peronealnog živca koja se ipak više javlja kod profesionalnih skakača, u manjoj mjeri se javljaju ozljede prsa i trbuha, ali kad se jave posljedice mogu biti katastrofalne, istina je da svaki skok ne mora biti koban, ali ako pogledamo u istraživanja barem u određenim postocima kod većine su se javili određeni simptomi, bilo vezani za mišićno-koštani sustav, te neurološki koji su se javljali još u većoj mjeri. Zato ako su Vaša djeca već sklonija ekstremnijim sportovima, padobranstvo koje ste sami spomenuli ili paragliding može biti dobra opcija. Uz držanje do pravila koje vrijede za one koje se bave tim sportom nema nekog većeg rizika za pojavu ozljeda. Kao u svakom sportu rizici postoje, ali tu često uvijek bude onda greška pilota. Naravno treba poštivati određene vremenske uvjete, držati se određenih pravila što se tiče skoka i same tehnike leta, nakon uživanja u letu, samo malo bolje pripaziti na doskok, jer je rizik tu veći od ozljede, no to ovisi o pilotu, njegovoj koncentraciji i o uvjetima terena. Tako da smatram da tu nema neke veće bojazni za sigurnost, jer kad usporedimo s drugim sportovima, rizici od nekih ozljeda su možda kod nekih sportova još veći, ovdje samo treba imati hrabrost, koncentraciju i naravno poštovati pravila koja se uče u školama bilo za padobranstvo ili paragliding.
Nije mi jasno na koji način visoke pete utječu na zdravlje tj. bolesti kralježnice. Obično kažu da je zdravo nositi malo povišenu petu, koliko povišenu? Ili to samo govore proizvođači ženskih cipela?
Nije novost da visoke pete nisu zdrava obuća. Visoke pete često budu uzrok uganuća, iščašenja i lomova, te višegodišnje svakodnevno nošenje može imati ozbiljne posljedice za zdravlje.
Visoka peta uzrokuje pomicanje zdjelice naprijed i dolje, a koljena su pojačanoj ekstenziji što dodatno poveća lumbalnu lordozu, a povećana lumbalna lordoza stvara predispoziciju stvaranja problema s kralježnicom. Svakodnevno nošenje cipele s petom višom od 5 cm, bez obzira na njen oblik, fiziološki ne odgovara tijelu, posebno ako gledamo biomehaniku našeg hoda. Konstantno se stvara pritisak na donji dio leđa, tijelo je neprirodno nagnuto naprijed, te kralježnica i kukovi nisu u potrebnoj ravnini. S vremenom možemo pretpostaviti da ako žena razvije bol u jednoj nozi, automatski se oslanja više na drugu i oštećuje je, što s vremenom posljedično uzrokuje promjene položaja kukova i kralježnice. Još jedan od lako mogućih problema da se javi je osteoartritis koljena, tj. degenerativna bolest zglobova koja se može razviti zbog neprekidnog dugog opterećenja na prednji i stražnji dio koljena prouzrokovanim neprirodnim položajem do kojeg dolazi nošenjem cipele s visokom petom, te tu zbog neprestanog pritiska na zglob koljena promjene na koljenom zglobu su neizbježne.
Nošenje štikli tijekom večeri za izlazak nije štetno, no ako ih nosite i tijekom dana povećavate opterećenje. Jedan od najčešćih poremećaja koji također nastaje tijekom godina je vidljiv i na prvi pogled – dolazi do oštećenja i deformacije nožnog palca koji u većini slučajeva počinje rasti u stranu prema drugim prstima stopala.
Redovno nošenje visokih štikli veliko je opterećenje i za naše mišiće nogu. Može doći do skraćivanja Ahilove pete, ali i oštećenja samih mišića.
Istina je da noge izgledaju duže i ljepše u visokim potpeticama, ali svakim dodanim centimetrom povećava se pritisak na prednji dio stopala, a takvim svakodnevnim opterećivanjem, bolovi su neizbježni jer kosti stopala ne mogu podnijeti njihovo veliko opterećenje. To može dovesti do poremećaja opskrbe kostiju i mekih tkiva stopala krvlju.
Tijelo uvijek gledamo u cjelini i usko je povezano, zato za zdravlje kralježnice su važna i stopala, odnosno po čemu hodamo, kako hodamo i u čemu hodamo.
Ciljanim vježbanjem možete ojačati svoje mišiće koji će onda s manje opterećenja nositi visoke štikle. Možemo reći da kod aktivnih žena štetne posljedice čestog nošenja visokih peti nastupa znatno kasnije, ali naglašavam da se opet javljaju.
Ako već nosite visoke pete, pružite svojim nogama odmor. Dok sjedite za radnim stolom izujte svoje cipele i odmorite noge. Tijekom radnog vremena napravite pokoju vježbu s kojom ćete istegnuti i na taj način opustiti svoja stopala, tu želim dati naglasak na istezanje Ahilove tetive. Kod kuće masirajte svoja stopala nakon napornog dana i uvijek ih njegujte. Ako baš patite za visinom, idealno bi možda odgovaralo 3-4 cm, najviše do 5 cm. U slučaju ''vrtloglavih'' potpetica, ne koristite ih za svakodnevnu obuću, već samo za posebne prilike.
Što reći za idealnu cipelu, svakako je poželjno da unutrašnjost cipele bude anatomski oblikovana da održava tonus stopala, visina peta je od 2,5 cm, ta visina je idealna jer težina se ravnomjerno raspoređuje na petu i prednji dio stopala. Zdravije je nositi cipele sa zaobljenim vrhom nego one koje idu u špic, tako da se svi prsti mogu udobno smjestiti. Stražnji dio cipele mora biti stabilan, ali ne previše krut da ne bi pritiskao petu.
Slobodno uživajte u povremenom nošenju visokih potpetica, odnosno kad se radi o posebnim prilikama, jer povremenim nošenjem ne možemo izazvati deformitete, važno je samo da nošnje visokih peta ne postane navika, jer uza svu privlačnost koje visoke pete nose sa sobom, moramo paziti da mi žene i naše zdravlje ne izvuče deblji kraj.
Može li akupunktura pomoći u ublažavanju problema s bolovima u kralježnici. Je li riječ o tek privremenom umrtvljivanju živaca ili dolazi do trajne koristi?
Akupunktura je drevna kineska metoda liječenja iglicama stara oko 4500 godina, priznata 1978. godine od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kao medicinska metoda liječenja četrdesetak oboljenja.
Temelji se na uspostavljanju ravnoteže poremećenog toka energije u tijelu, ubadanjem posebnih iglica u odrađene točke tijela koje se nalaze na meridijanima – putovima kolanja energije u tijelu. Akupunkturne igle su vrlo male i tanke, a sterilne su poput ostalog pribora kojeg rabe liječnici.
Akupunktura se može primijeniti kao jedina terapija, u kombinaciji sa klasičnom medicinom ili kao pomoćna terapija.
Akupunktura je danas našla svoje mjesto gotovo u svim segmentima medicina, od interne medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije, ginekologije, onkologije, kirurgije itd.
Bez obzira na do danas objavljene mnogobrojne studije, moć olakšavanja boli pomoću akupunkture ipak nije u potpunosti jasna.
Analiza nedavnih podataka (pregledani su rezultati 13 studija o boli i akupunkturi koje su uključivale više od 3000 pacijenata) pokazuju male razlike u konačnici djevovanja akupunkture u odnosu na placeba, ponaosob kada se akupunktura koristi kao metoda za liječenje bolnih stanja kao što su: osteoartritis koljena, migrena, bol u donjem dijelu leđa i poslijeoperacijska bol.
Zaključak studije je da akupunktura daje samo ograničeno olakšanje koje bi moglo biti klinički relevantno.
Buduće studije trebale bi se usmjeriti i pokušati razdvojiti fiziološke učinke korištenja igle i psihološkog utjecaja rituala tretmana.
U svakom slučaju ako se već odlučite na akupunkturu kao metoda za rješavanje vašeg bolnog stanja, svakako potražite visoko educirane i kvalificirane stručnjake.
Rezultat će sigurno biti veći i sigurniji ako uz akupunkturu koristite i blagodati konvencionalne medicine. (medikamentna terapija, kineziterapija, fizikalno rehabilitacijske procedure i sl.)
Visoka peta uzrokuje pomicanje zdjelice naprijed i dolje, a koljena su pojačanoj ekstenziji što dodatno poveća lumbalnu lordozu, a povećana lumbalna lordoza stvara predispoziciju stvaranja problema s kralježnicom. Svakodnevno nošenje cipele s petom višom od 5 cm, bez obzira na njen oblik, fiziološki ne odgovara tijelu, posebno ako gledamo biomehaniku našeg hoda. Konstantno se stvara pritisak na donji dio leđa, tijelo je neprirodno nagnuto naprijed, te kralježnica i kukovi nisu u potrebnoj ravnini. S vremenom možemo pretpostaviti da ako žena razvije bol u jednoj nozi, automatski se oslanja više na drugu i oštećuje je, što s vremenom posljedično uzrokuje promjene položaja kukova i kralježnice. Još jedan od lako mogućih problema da se javi je osteoartritis koljena, tj. degenerativna bolest zglobova koja se može razviti zbog neprekidnog dugog opterećenja na prednji i stražnji dio koljena prouzrokovanim neprirodnim položajem do kojeg dolazi nošenjem cipele s visokom petom, te tu zbog neprestanog pritiska na zglob koljena promjene na koljenom zglobu su neizbježne.
Nošenje štikli tijekom večeri za izlazak nije štetno, no ako ih nosite i tijekom dana povećavate opterećenje. Jedan od najčešćih poremećaja koji također nastaje tijekom godina je vidljiv i na prvi pogled – dolazi do oštećenja i deformacije nožnog palca koji u većini slučajeva počinje rasti u stranu prema drugim prstima stopala.
Redovno nošenje visokih štikli veliko je opterećenje i za naše mišiće nogu. Može doći do skraćivanja Ahilove pete, ali i oštećenja samih mišića.
Istina je da noge izgledaju duže i ljepše u visokim potpeticama, ali svakim dodanim centimetrom povećava se pritisak na prednji dio stopala, a takvim svakodnevnim opterećivanjem, bolovi su neizbježni jer kosti stopala ne mogu podnijeti njihovo veliko opterećenje. To može dovesti do poremećaja opskrbe kostiju i mekih tkiva stopala krvlju.
Tijelo uvijek gledamo u cjelini i usko je povezano, zato za zdravlje kralježnice su važna i stopala, odnosno po čemu hodamo, kako hodamo i u čemu hodamo.
Ciljanim vježbanjem možete ojačati svoje mišiće koji će onda s manje opterećenja nositi visoke štikle. Možemo reći da kod aktivnih žena štetne posljedice čestog nošenja visokih peti nastupa znatno kasnije, ali naglašavam da se opet javljaju.
Ako već nosite visoke pete, pružite svojim nogama odmor. Dok sjedite za radnim stolom izujte svoje cipele i odmorite noge. Tijekom radnog vremena napravite pokoju vježbu s kojom ćete istegnuti i na taj način opustiti svoja stopala, tu želim dati naglasak na istezanje Ahilove tetive. Kod kuće masirajte svoja stopala nakon napornog dana i uvijek ih njegujte. Ako baš patite za visinom, idealno bi možda odgovaralo 3-4 cm, najviše do 5 cm. U slučaju ''vrtloglavih'' potpetica, ne koristite ih za svakodnevnu obuću, već samo za posebne prilike.
Što reći za idealnu cipelu, svakako je poželjno da unutrašnjost cipele bude anatomski oblikovana da održava tonus stopala, visina peta je od 2,5 cm, ta visina je idealna jer težina se ravnomjerno raspoređuje na petu i prednji dio stopala. Zdravije je nositi cipele sa zaobljenim vrhom nego one koje idu u špic, tako da se svi prsti mogu udobno smjestiti. Stražnji dio cipele mora biti stabilan, ali ne previše krut da ne bi pritiskao petu.
Slobodno uživajte u povremenom nošenju visokih potpetica, odnosno kad se radi o posebnim prilikama, jer povremenim nošenjem ne možemo izazvati deformitete, važno je samo da nošnje visokih peta ne postane navika, jer uza svu privlačnost koje visoke pete nose sa sobom, moramo paziti da mi žene i naše zdravlje ne izvuče deblji kraj.
Može li akupunktura pomoći u ublažavanju problema s bolovima u kralježnici. Je li riječ o tek privremenom umrtvljivanju živaca ili dolazi do trajne koristi?
Akupunktura je drevna kineska metoda liječenja iglicama stara oko 4500 godina, priznata 1978. godine od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kao medicinska metoda liječenja četrdesetak oboljenja.
Temelji se na uspostavljanju ravnoteže poremećenog toka energije u tijelu, ubadanjem posebnih iglica u odrađene točke tijela koje se nalaze na meridijanima – putovima kolanja energije u tijelu. Akupunkturne igle su vrlo male i tanke, a sterilne su poput ostalog pribora kojeg rabe liječnici.
Akupunktura se može primijeniti kao jedina terapija, u kombinaciji sa klasičnom medicinom ili kao pomoćna terapija.
Akupunktura je danas našla svoje mjesto gotovo u svim segmentima medicina, od interne medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije, ginekologije, onkologije, kirurgije itd.
Bez obzira na do danas objavljene mnogobrojne studije, moć olakšavanja boli pomoću akupunkture ipak nije u potpunosti jasna.
Analiza nedavnih podataka (pregledani su rezultati 13 studija o boli i akupunkturi koje su uključivale više od 3000 pacijenata) pokazuju male razlike u konačnici djevovanja akupunkture u odnosu na placeba, ponaosob kada se akupunktura koristi kao metoda za liječenje bolnih stanja kao što su: osteoartritis koljena, migrena, bol u donjem dijelu leđa i poslijeoperacijska bol.
Zaključak studije je da akupunktura daje samo ograničeno olakšanje koje bi moglo biti klinički relevantno.
Buduće studije trebale bi se usmjeriti i pokušati razdvojiti fiziološke učinke korištenja igle i psihološkog utjecaja rituala tretmana.
U svakom slučaju ako se već odlučite na akupunkturu kao metoda za rješavanje vašeg bolnog stanja, svakako potražite visoko educirane i kvalificirane stručnjake.
Rezultat će sigurno biti veći i sigurniji ako uz akupunkturu koristite i blagodati konvencionalne medicine. (medikamentna terapija, kineziterapija, fizikalno rehabilitacijske procedure i sl.)
Često sam u automobilu, možete li mi savjetovati neke dobre preventivne mjere za kralježnicu. Već sam imala manju prometnu nesreću - trzaj vratne kralježnice - povremeno osjećam bol. Što je najbolje činiti? Ako mi se dogodi opet nešto slično treba li se staviti u neki položaj prilikom udara i spriječiti ozljedu?
Svaka vožnja automobilom bilo da ste vozač ili suvozač, bilo da ste u autobusu, taxiju, tramvaju, vlaku ili osobnom automobilu predstavlja opasnost od trzajne povrede vratne kralješnice.
Naravno da i samo sjedenje u jednom prisilnom položaju dulje vrijeme može dovesti do nelagode u vratnom dijelu kralješnice, ukoliko se neredovito bavite svojim tijelom i ne vodite računa o vašem zdravlju (tu prvenstveno mislim na redovitu tjelovježbu).
U početku je kao prvo najvažnija je preventiva, to znači redovito vježbati i ojačati mišiće vratnog i ramenog obruča.
Zatim treba se prvenstveno vezati kada se vozite u osobnom automobilu (ili taksiju) tj. vežite se obavezno tamo gdje postoji takva mogućnost, a nakon toga podesite uzglavlje dodatka za vrata i glavu da vam maksimalno odgovara i čini ugodu.
Jednako tako možete posegnuti i za jastucima za put (tzv.kiflici, polukružnom jastuku koji vam mobilizira vrat) te u specijaliziranim trgovinama možete potražiti potporni mobilni jastuk koji stavite iza leđa u visinu koja vama odgovara i opetovano pruža ugodu).
Ne vozite velike destinacije u jednom aktu, odmarajte se nakon svakih sat vremena vožnje, razgibajte se, prošećite, rastegnite se.
Na internetu možete naći veliki izbor vježbi ne samo za vratni segment kralješnice, već i vježbe istezanja, za grudni dio kralješnice i vježbe za slabinsku kralješnicu.
Naravno da i samo sjedenje u jednom prisilnom položaju dulje vrijeme može dovesti do nelagode u vratnom dijelu kralješnice, ukoliko se neredovito bavite svojim tijelom i ne vodite računa o vašem zdravlju (tu prvenstveno mislim na redovitu tjelovježbu).
U početku je kao prvo najvažnija je preventiva, to znači redovito vježbati i ojačati mišiće vratnog i ramenog obruča.
Zatim treba se prvenstveno vezati kada se vozite u osobnom automobilu (ili taksiju) tj. vežite se obavezno tamo gdje postoji takva mogućnost, a nakon toga podesite uzglavlje dodatka za vrata i glavu da vam maksimalno odgovara i čini ugodu.
Jednako tako možete posegnuti i za jastucima za put (tzv.kiflici, polukružnom jastuku koji vam mobilizira vrat) te u specijaliziranim trgovinama možete potražiti potporni mobilni jastuk koji stavite iza leđa u visinu koja vama odgovara i opetovano pruža ugodu).
Ne vozite velike destinacije u jednom aktu, odmarajte se nakon svakih sat vremena vožnje, razgibajte se, prošećite, rastegnite se.
Na internetu možete naći veliki izbor vježbi ne samo za vratni segment kralješnice, već i vježbe istezanja, za grudni dio kralješnice i vježbe za slabinsku kralješnicu.
Možete li mi objasniti što to znači centriranje kralježnice. Jednom sam otišla kod kiropraktičara i on mi je pomaknuo vrat u lijevo i desno, čulo se nekakvo krckanje i to je nazvao centriranje. Ima li ovaj postupak ikakve koristi za zdravlje ili je možda i štetan?
Što je manualna terapija?
Manualna terapija je specijalno područje fizioterapije koje uključuje diferencijalnu, funkcionalnu procjenu i terapiju neuro-mišićno-koštanih stanja pokretom, baziranu na kliničkom razmišljanju. Procjena uključuje uzimanje anamneze, inspekciju, opservaciju, palpaciju, procjenu aktivnog i pasivnog osteokinematskog pokretanja i procjenu artrokinematskog pokretanja te krajnjeg osjeta. Također rade se testovi s otporom za procjenu mišićnih struktura, neuralni testovi za živčane strukture, te testovi stabilnosti zglobova. Terapija pokretom uključuje specifičnu mobilizaciju mišića (npr. funkcionalna masaža, istezanje postizometričkom relaksacijom, frikcijska masaža), nespecifičnu i specifičnu mobilizaciju zglobova (rotacijskim kretnjama i translatornim kretnjama) i stabilizaciju zglobova. Primjer nespecifične terapije je Mckenzie pristup. Primjer specifične terapije je Kaltenborn/Evjenth pristup. Diferencijalna procjena zglobova razlučuje, preko kliznih pokretanja, testova opterećenja ili rasterećenja zgloba, u kojem je točno zglobu problem.
Diferencijalna procjena mišića razlučuje, preko recipročne inhibicije mišića, druge funkcije mišića u istom ili susjednom zglobu, o kojem je točno mišiću problem.
Kliničko razmišljanje uključuje usmjeravanje terapije pokretom specifično na problem, na osnovu procjene, kako bi izbjegli "vježbanje", tj. "gimnasticiranje".
Manipulacija vrata bi trebala ublažiti bol, ne uzrokovati ga. Međutim, prije nekoliko godina su neurolozi zamijetili neobičan obrazac ljudi koji su patili od moždanih udara neposredno nakon tretmana kod kiropraktičara, posebno nakon tretmana podešavanja vrata. Njihova hipoteza sastojala se u tome da, kiropraktička tehnika zvana vratno-kralježnična manipulacija, u kojoj je uključeno snažno zavrtanje vrata, može oštetiti dvije najveće arterije koje vode kroz vrat do završetka mozga.
Moždani udari kod ljudi mlađih od 45 godina su relativno rijetki, ali su ovakva vratno-kralježnična oštećenja vodeći uzrok istih.
Uslijedila su istraživanja. Istraživanje provedeno na Sveučilištu Stanford obuhvatilo je 177 neurologa, koji su pronašli 55 pacijenata, s moždanim udarom nakon što su bili na tretmanu kod kiropraktičara.
Sljedeće istraživanje, objavljeno u časopisu „Neurologist“ navelo je da su mladi pacijenti koji su doživjeli moždani udar u skupini koja je imala 5 puta veću vjerojatnost udara tjedan dana nakon vratnog tretmana kod kiropraktičara. Procjenjuje se postotak od 1,3 slučajeva moždanog udara na svakih 100.000 ljudi ispod 45 godina koji su dobili tretman namještanja vrata kod kiropraktičara.
Međutim, ostala istraživanja bacaju sumnju na gore rečeno. Jedno istraživanje objavljeno ove godine navodi da su istražili 818 slučajeva moždanog udara, povezanih s arterijskim oštećenjima na stražnjem dijelu vrata.
Prije njihovih udara, mlađi pacijenti koji su bili kod kiropraktičara, imali su veće izglede za bolove u glavi i u vratu, simptome koji često prethode moždanom udaru – sugerirajući da su imali već nedijagnosticirana oštećenja, a kiropraktičaru su se obratili zbog olakšanja bolova, ujedno ne shvaćajući da je moždani udar neizbježan.
Zaključak:
U Hrvatskoj se, na žalost, kiropraktikom može baviti svatko tko to poželi. Štoviše, kod nas su u trendu razni oblici iscjeljivanja, no budući da područje alternativne medicine nije zakonski regulirano, njome se može baviti bilo tko.
U svijetu se kiropraktikom bave isključivo doktori kiropraktike koji tu titulu stječu nakon stručnog šestogodišnjeg studija. U Hrvatskoj je tek 11 educiranih doktora kiropraktike. Stoga dobro razmislite prije nego li se odlučite za tretman kiropraktikom kada ćete ići kod koga ćete se tretirati.
Stražnja Laserska Dekompresija Diska (PLDD) je vrsta operacije gdje se Laserskom sondom ulazi u prostor intervertebralnog diska i primjenom Laserske energije postiže dekompresija, neuromodulacija a time i smanjenje bola. PLDD je minimalno invazivna procedura i spada u skupinu perkutanih intradiskalnih operacija kojima se kod bolesnika postiže smanjenje bolnog sindroma i oporavak neurološkog deficita.
2. Prestanak simptoma (boli) manifestira se od trenutnog pa do narednih 2 do 10 tjedana i ovisi o strukturi diska. U tom periodu prisutni su periodi prestanka i pojavljivanja boli, novih i starih simptoma koji se mogu ublažiti klasičnom farmakološkom terapijom boli.
3. Operacija se radi pod kontrolom Roentgena te zahtijeva vrlo rigorozne mjere opreza radi kumulativnog učinka rendgenskog zračenja na operatera dok je pacijent izuzet od rizika.
4. Operacija traje između 30 – 45 min a pacijent se može otpustiti kući nakon 2 do 3 sata boravka u našoj poliklinici. Međunarodna i naša statistika predviđa: u 85 % slučajeva izlječenje; u 4-5% slučajeva u prvih 5 godina mogući su recidivi hernije. U 0,1% slučajeva (1 od 1000) mogući su slučajevi infekcija (bez obzira na antibiotsku terapiju koja se provodi u narednih 2 dana nakon operacije).
5. PLDD operacija ne garantira da se stanje hernije diska ne može pogoršati s vremenom nakon operacije (tjedni ili godine), ali ne radi učinka same operacije već obično radi aktivnosti pacijenta nakon u poslijeoperacijskom tijeku. Za razliku od klasične operacije PLDD je bezbolna operacija gdje nema velikog operacijskog reza, radi se u lokalnoj anesteziji, nema gubitka krvi tijekom operacije niti oštećenja mišića koji su glavni čimbenik stabilnosti kralješnice.
Stražnja laserska dekompresija diska (SLDD), odnosno operacija kojom se većem broju pacijenta s hernijom diska, na neinvazivan način, u lokalnoj anesteziji, posebnim postupkom i laserskim uređajem smanjuje volumen diska te se na taj način smanjuje pritisak hrskavice na živac ili više njih što odmah smanjuje i bol, objašnjava dr. Rotim. Laserskom se sondom ulazi u prostor intervertebralnog diska i primjenom laserske energije postiže dekompresija. Sve se radi pod kontrolom rengena, a liječnici moraju nositi zaštitne naočale.
Druga operacija koja se radi laserom je perkutana endoskopska diskektomija, poseban postupak, koji nema nikakve veze s perkutanom diskektomijom liječenja kralježnice koji se radio prije dvadesetak godina i koja je zapravo bila teška operacija”, kaže dr. Rotim. Objašnjava kako je riječ o potpuno novoj tehnologiji uz pomoć koje se na poseban način bez koruškog reza punktira koža s iglom. Naime, igla debljine nekoliko milimetara i dužine desetak centimetara uvodi se u visini bolesnog diska. Nakon toga na iglu se navode sve širi i širi troakari kojima se razmiču mišići sve dok se ne dođe do kralježnice.
Tako se pristupa direktno na herniju diska i uklanja se samo onaj dio hrskavice koji direktno pritišće na živac čime se pacijentu momentalno uklanja bol. Područje operacije kontrolira se kamerom, a rad se prati na monitoru.
Sve se to radi u tzv. spinalnom bloku što znači da se pacijent ne uvodi u opću anesteziju već se blokira samo donji dio tijela slično kao kad se ženama radi carski rez. Dapače, izbjegava se i veliki rez kože te gubitak krvi, a pacijenti drugi dan nakon operacije također mogu ići kući. Razlog zbog kojeg nakon obje vrste operacija pacijenti mogu ići kući je taj što se za razliku od klasičnih operacija, kad se u cijelosti uklanja hrskavica između dva kralješka, ovdje uklanja samo dio koji pritišće na živac ili je “izletio” u spinalni kanal. To znači da većina hrskavice ostaje između dva kralješka te i dalje ima svoju funkciju zbog koje i jest tu. Naime, hrskavica je amortizer između dva kralješka.
Kandidati za ovu vrstu operacija su svi oni kojima je komadić hrskavice “izletio” u spinalni kanal i pritišće na živac (ekstruzija diska). Inače, to je najveći stupanj hernije diska. “Endoskopom idemo do kralježnice i uklonimo samo ono što je ‘izletjelo’”, kaže dr. Rotim. Naglašava da su se te vrste laserskih operacija počele raditi u Vinogradskoj tek prije pola godine, a već ih je obavljeno osamdesetak, i to vrlo uspješno.
Treća vrsta mini invanzivnih operacija kralježnice radi se uz pomoć tzv. tubularnog retraktora, a koristi se kod pacijenta kod kojih se zahvat ne može obaviti uz pomoć već spomenute dvije laserske operacije.
Operacija se izvodi tako da se uvodi tzv. retraktor, ili bolje rečeno raširivač debljine prosječne olovke, i tako prolazi kroz mišiće ne uništavajući ih dok ne dođe do same kralježnice. Kad se dođe do mjesta operacije retraktor se raširi i tako se osigurava prostor za operaciju Sve se to radi u tzv. spinalnom bloku što znači da se pacijent ne uvodi u opću anesteziju već se blokira samo donji dio tijela slično kao kad se ženama radi carski rez. Dapače, izbjegava se i veliki rez kože te gubitak krvi, a pacijenti drugi dan nakon operacije također mogu ići kući. Razlog zbog kojeg nakon obje vrste operacija pacijenti mogu ići kući je taj što se za razliku od klasičnih operacija, kad se u cijelosti uklanja hrskavica između dva kralješka, ovdje uklanja samo dio koji pritišće na živac ili je “izletio” u spinalni kanal. To znači da većina hrskavice ostaje između dva kralješka te i dalje ima svoju funkciju zbog koje i jest tu. Naime, hrskavica je amortizer između dva kralješka.
Kandidati za ovu vrstu operacija su svi oni kojima je komadić hrskavice “izletio” u spinalni kanal i pritišće na živac (ekstruzija diska). Inače, to je najveći stupanj hernije diska. “Endoskopom idemo do kralježnice i uklonimo samo ono što je ‘izletjelo’”, kaže dr. Rotim. Naglašava da su se te vrste laserskih operacija počele raditi u Vinogradskoj tek prije pola godine, a već ih je obavljeno osamdesetak, i to vrlo uspješno.
Treća vrsta mini invazivnih operacija kralježnice radi se uz pomoć tzv. tubularnog retraktora, a koristi se kod pacijenta kod kojih se zahvat ne može obaviti uz pomoć već spomenute dvije laserske operacije.
Operacija se izvodi tako da se uvodi tzv. retraktor, ili bolje rečeno raširivač debljine prosječne olovke, i tako prolazi kroz mišiće ne uništavajući ih dok ne dođe do same kralježnice. Kad se dođe do mjesta operacije retraktor se raširi i tako se osigurava prostor za operaciju diska. “Kirurški rez potreban za ovu metodu operacije hernije diska je vrlo mali, ali zahvaljujući ‘raširivaču’ kroz njega je moguće ukloniti dio hrskavice. Nakon operacije retraktor se izvuče, a mišćine niti se vrate u prvobitno stanje potpuno neozlijeđene. Kod klasičnih operacija nužno je prerezati mišiće da bi se došlo do kralježnice, a kako se oni nakon toga nikad do kraja ne oporave, to za pacijenta postaje problem”, ističe prednosti nove metode dr. Rotim.
Očito, nove su operacije hernije diska značajno skratile liječenje, ali i potrošnju u zdravstvu. Pacijenti više ne moraju na dugotrajno liječenje, operacije su manje traumatične, a uspjeh je, kao što to govori primjer iz KB Sestre milosrdnice, vrlo izvjestan.
Interventno liječenje bolova kralježnice
Konačno, kada je definiran izvor boli moguće je pacijentu ponuditi opciju dugotrajnijeg rješenja njegovih tegoba nekom od tehnika terapijske intervencije. Neki stručnjaci ove tehnike nazivaju minimalno invazivne procedure, što međutim zbunjuje jer se tada često miješaju i minimalno invazivne operacije. U terapijskim intervencijama ulazi se u područje kralježnice iglama koje ne ostavljaju vidljive strukturne promijene i provode se u lokalnoj anesteziji. Minimalno invazivnim operacijama ugrađuju se umjetni materijali ili se tehnikama minimalnih dekompresija minimalno uklanjaju i zdrave strukture kralježnice, uz potrebu i za sedacijom ili općom anestezijom pacijenta.
U ovom će tekstu biti govora samo o terapijskim intervencijama koje se provode u lokalnoj anesteziji:
1. Epiduralna steroidna injekcija je tehnika aplikacije protuupalnih agensa u područje spinalnih živaca kojom se učinkovito smanjuju radikularne boli (bol u ekstremitetima s izvorom u kralježnici).
Najjednostavnija je tehnika interlaminarne aplikacije steroida koju već tradicionalno godinama provode anesteziolozi. Specijalnom iglom dopire se u epiduralno područje spinalnog kanala gdje se zatim aplicira anestetik i kortikosteroid. Indikacija je akutna ili subakutna ishialgična bol bez pomoći s analgetskom terapijom. Druga moguća primjena je kod pacijenata s relativnom stenozom spinalnog kanala i neurogenim klaudikacijama kojima se ovim zahvatom poboljša hod u razdoblju 3 do 6 mjeseci.
Još učinkovitiji u rješavanju ishialgične boli je zahvat transforaminalne aplikacije steroida u područje dijagnostičkom intervencijom specificiranog korijena živca koji je izvor ishialgije. Kod manjih hernija diska ovaj zahvat može omogućiti pacijentu da prebrodi razdoblje kritične boli u prvih dvanaest tjedana i potom nastavkom fizikalne terapije zbrine ishialgične boli trajno ili dulji niz godina.
Kaudalnom aplikacijom ulazi se u spinalni epiduralni prostor specijalnim kateterom (Ratz kateter) i prodire do ventralnog dijela korijena živaca. Aplikacijom enzima hijaloronidaze i hipertonične otopine soli te ispiranjem prostora moguće je učiniti otklanjanje kroničnih adhezija koje su posljedica dugotrajnih upala u području korijena živaca. Neki autori objavljuju važne početne uspjehe, ali još nema dokaza o pravoj učinkovitosti ove tehnike u većeg broja pacijenata.
2. Intervencije kralježničnog diska
Kako je intervertebralni disk često u mladih ljudi odgovoran za kralježnične boli, razvijen je veći broj tehnika za liječenje ovih promjena i sukladnih tegoba. Prema načelu djelovanja mogu se svrstati u dvije skupine.
Intervencije na anulusu diska su zahvati kojima se mijenja mikroarhitektura diska i uništavaju živčani završeci u disku. Brojna su istraživanja pokazala da promjene u kolagenoj strukturi sredine diska (nukleus), rascjepi u omotaču (anulus) i neoinervacija diska izazivaju kronične boli kralježnice. Ove se boli ne mogu riješiti ni operacijom vađenja diska kojom se uklanja nukleus, a ostaje strukturno oštećeni anulus. Ako je operacija provedena zbog ishialgične boli, ona obično prestaje, a lumbago se čak pojača. Za utvrđivanje ovog izvora boli potrebno je učiniti već opisanu stimulaciju diska (diskografija).
Kod potencijalnog kandidata može se provesti intradiskalna elektrotermija (idet). Ovaj zahvat provodi se već više godina. U područje diska uvlači se tanka žičana petlja koja se zagrijava na temperaturu od 80 do 90°C i pritom se denaturira kolagen anulusa i oštećuju živčani završeci u anulusu koji su izvor boli. Zbog visokih temperatura kod neadekvatno postavljene žice moguća su neželjena oštećenja potrebnih živaca.
Stoga ovu tehniku danas polako mijenja biakuplastika kod koje se u područje stražnjeg zida diska uvode obostrano dvije iglene elektrode u kojima postoji i vodeno hlađenje susjednih struktura. Stoga se postiže maksimalna temperatura 45 do 55°C koja oštećuje živčane završetke za bol, ali ne denaturira kolagen.
Intervencije na nukleusu diska su tehnike koje imaju indikaciju za provođenje u pacijenata s ograničenim hernijama diska s ishialgičnim bolima. Kod većih hernija diska i slobodnih sekvestara te su tehnike nedjelotvorne i kontraindicirane. Ovisno o vrsti fizikalne energije, razli-kuje se više tehnika no načelo sviju je smanjenje volumena središta diska, što neizravno dovodi do povlačenje hernije diska prema središtu. Stoga je zajednički naziv ovih zahvata dekompresija nukleusa diska.
Već iz 1970-ih godina započeta je upotreba mehaničke energije. Endoskopskim instrumentima ulazi se u područje nukleusa i evakuira se dio nukleusa. Tehnika se naziva perkutana automatska ablacija diska. Negativna strana ove tehnike je veća rupa na anulusu zbog promjera radne sonde endoskopa (4 do 5 mm) i zbog vađenja veće mase diska određeno je vrijeme poštednih mjera.
Laserska dekompresija diska je tehnika u kojoj se energijom svjetlosti evaporira dio nukleusa. Nezgodna strana ove tehnike je što kod diska snižene visine može oštetiti susjedne pokrovne plohe kralježaka, a što izaziva pojačanje lumbaga.
Koblacija diska (CO-ntroled ablation) je tehnika primjene visokofrekventne struje koja cijepa molekule kolagena i dovodi do učinka skvrčavanja središta diska. Radna sonda promjera 1,5 mm uvodi se kroz tanku iglu u središte diska, a zahvaljujući zavinutom vrhu kroz isti ubod načini se nekoliko kanalića u nukleusu diska. Tehnika izvođenja je jednostavna, trajanje zahvata kratko i pacijent je odmah po zahvatu samostalno pokretan.
Mikrodekompresori su modernim tehnikama usavršeni specijalni jednokratni uređaji koji mehanički uklanjanju dio nukleusa diska kroz igle promjera kao kod laserske ili koblacijske tehnike. Ovi uređaji bi mogli zamijeniti prvu opisanu tehniku perkutane ablacije diska, jer nemaju neželjenog učinka oštećenja anulusa "velikom" radnom sondom.
3. Intervencije fasetnih zglobova
Već je opisano da napredovanjem artrotskih promjena fasetnih zglobova kralježnice raste novi izvor boli kralježnice. Uz odgovarajuće provedenu dijagnostičku intervenciju može se utvrditi koliki je intenzitet boli kralježnice ove lokalizacije. U slučaju pozitivnoga analgetskog odgovora, blokadom medijalne grane može se postići dulji učinak analgezije, i do 12 mj., oštećenjem medijalne grane živca elektrotermijom ili krioterapijom.
Perkutana radiofrekventna ablacija medijalne grane
Tehnika radiofrekventne ablacije (RF ablacija) je zbog jednostavnosti zahvata i neinvazivnosti najčešća u terapijskim intervencijama. U zahvatu se upotrebljavaju igle koje se pod kontrolom floroskopa postavljaju na točno određeno područje kralježnice gdje se odvaja dorzalna medijalna grana živca koja inervira područje fasetnih zglobova. Visokofrekventnom strujom u trajanju 90 sekundi oštećuje se ta grana živca čime se prekida prenošenje boli iz dorzalnih elemenata kralježnice. U novije se vrijeme pokazala i mogućnost neuromodulacije ganglija spinalnog živca primjenom pulsnih struja (DRG PULSED RF) u trajanju 120 sekundi. Ova se tehnika primjenjuje kod kroničnih radikularnih bolova i kroničnih radikularnih promjena. Igle se postavljaju prema načelu za blokadu spinalnog korijena, a prethodno je potrebno provesti istu tehniku blokade da se potvrdi moguća učinkovitost intervencije.
Svi spomenuti zahvati provode se uz kontrolu floroskopa i u lokalnoj anesteziji pacijenta što smanjuje rizik kod pacijenata s komorbiditetom. Mogućnost komunikacije s pacijentom snizuje mogućnost neželjenih lokalnih oštećenja i olakšava postupak s pacijentom nakon zahvata. Svi se zahvati provode ambulantno i nije potrebna imobilizacija ni ležanje nakon zahvata. Učinkovitost zahvata direktno je ovisna o izvoru boli i odabiru zahvata.
Manualna terapija je specijalno područje fizioterapije koje uključuje diferencijalnu, funkcionalnu procjenu i terapiju neuro-mišićno-koštanih stanja pokretom, baziranu na kliničkom razmišljanju. Procjena uključuje uzimanje anamneze, inspekciju, opservaciju, palpaciju, procjenu aktivnog i pasivnog osteokinematskog pokretanja i procjenu artrokinematskog pokretanja te krajnjeg osjeta. Također rade se testovi s otporom za procjenu mišićnih struktura, neuralni testovi za živčane strukture, te testovi stabilnosti zglobova. Terapija pokretom uključuje specifičnu mobilizaciju mišića (npr. funkcionalna masaža, istezanje postizometričkom relaksacijom, frikcijska masaža), nespecifičnu i specifičnu mobilizaciju zglobova (rotacijskim kretnjama i translatornim kretnjama) i stabilizaciju zglobova. Primjer nespecifične terapije je Mckenzie pristup. Primjer specifične terapije je Kaltenborn/Evjenth pristup. Diferencijalna procjena zglobova razlučuje, preko kliznih pokretanja, testova opterećenja ili rasterećenja zgloba, u kojem je točno zglobu problem.
Diferencijalna procjena mišića razlučuje, preko recipročne inhibicije mišića, druge funkcije mišića u istom ili susjednom zglobu, o kojem je točno mišiću problem.
Kliničko razmišljanje uključuje usmjeravanje terapije pokretom specifično na problem, na osnovu procjene, kako bi izbjegli "vježbanje", tj. "gimnasticiranje".
Manipulacija vrata bi trebala ublažiti bol, ne uzrokovati ga. Međutim, prije nekoliko godina su neurolozi zamijetili neobičan obrazac ljudi koji su patili od moždanih udara neposredno nakon tretmana kod kiropraktičara, posebno nakon tretmana podešavanja vrata. Njihova hipoteza sastojala se u tome da, kiropraktička tehnika zvana vratno-kralježnična manipulacija, u kojoj je uključeno snažno zavrtanje vrata, može oštetiti dvije najveće arterije koje vode kroz vrat do završetka mozga.
Moždani udari kod ljudi mlađih od 45 godina su relativno rijetki, ali su ovakva vratno-kralježnična oštećenja vodeći uzrok istih.
Uslijedila su istraživanja. Istraživanje provedeno na Sveučilištu Stanford obuhvatilo je 177 neurologa, koji su pronašli 55 pacijenata, s moždanim udarom nakon što su bili na tretmanu kod kiropraktičara.
Sljedeće istraživanje, objavljeno u časopisu „Neurologist“ navelo je da su mladi pacijenti koji su doživjeli moždani udar u skupini koja je imala 5 puta veću vjerojatnost udara tjedan dana nakon vratnog tretmana kod kiropraktičara. Procjenjuje se postotak od 1,3 slučajeva moždanog udara na svakih 100.000 ljudi ispod 45 godina koji su dobili tretman namještanja vrata kod kiropraktičara.
Međutim, ostala istraživanja bacaju sumnju na gore rečeno. Jedno istraživanje objavljeno ove godine navodi da su istražili 818 slučajeva moždanog udara, povezanih s arterijskim oštećenjima na stražnjem dijelu vrata.
Prije njihovih udara, mlađi pacijenti koji su bili kod kiropraktičara, imali su veće izglede za bolove u glavi i u vratu, simptome koji često prethode moždanom udaru – sugerirajući da su imali već nedijagnosticirana oštećenja, a kiropraktičaru su se obratili zbog olakšanja bolova, ujedno ne shvaćajući da je moždani udar neizbježan.
Zaključak:
U Hrvatskoj se, na žalost, kiropraktikom može baviti svatko tko to poželi. Štoviše, kod nas su u trendu razni oblici iscjeljivanja, no budući da područje alternativne medicine nije zakonski regulirano, njome se može baviti bilo tko.
U svijetu se kiropraktikom bave isključivo doktori kiropraktike koji tu titulu stječu nakon stručnog šestogodišnjeg studija. U Hrvatskoj je tek 11 educiranih doktora kiropraktike. Stoga dobro razmislite prije nego li se odlučite za tretman kiropraktikom kada ćete ići kod koga ćete se tretirati.
Stražnja Laserska Dekompresija Diska (PLDD) je vrsta operacije gdje se Laserskom sondom ulazi u prostor intervertebralnog diska i primjenom Laserske energije postiže dekompresija, neuromodulacija a time i smanjenje bola. PLDD je minimalno invazivna procedura i spada u skupinu perkutanih intradiskalnih operacija kojima se kod bolesnika postiže smanjenje bolnog sindroma i oporavak neurološkog deficita.
2. Prestanak simptoma (boli) manifestira se od trenutnog pa do narednih 2 do 10 tjedana i ovisi o strukturi diska. U tom periodu prisutni su periodi prestanka i pojavljivanja boli, novih i starih simptoma koji se mogu ublažiti klasičnom farmakološkom terapijom boli.
3. Operacija se radi pod kontrolom Roentgena te zahtijeva vrlo rigorozne mjere opreza radi kumulativnog učinka rendgenskog zračenja na operatera dok je pacijent izuzet od rizika.
4. Operacija traje između 30 – 45 min a pacijent se može otpustiti kući nakon 2 do 3 sata boravka u našoj poliklinici. Međunarodna i naša statistika predviđa: u 85 % slučajeva izlječenje; u 4-5% slučajeva u prvih 5 godina mogući su recidivi hernije. U 0,1% slučajeva (1 od 1000) mogući su slučajevi infekcija (bez obzira na antibiotsku terapiju koja se provodi u narednih 2 dana nakon operacije).
5. PLDD operacija ne garantira da se stanje hernije diska ne može pogoršati s vremenom nakon operacije (tjedni ili godine), ali ne radi učinka same operacije već obično radi aktivnosti pacijenta nakon u poslijeoperacijskom tijeku. Za razliku od klasične operacije PLDD je bezbolna operacija gdje nema velikog operacijskog reza, radi se u lokalnoj anesteziji, nema gubitka krvi tijekom operacije niti oštećenja mišića koji su glavni čimbenik stabilnosti kralješnice.
Stražnja laserska dekompresija diska (SLDD), odnosno operacija kojom se većem broju pacijenta s hernijom diska, na neinvazivan način, u lokalnoj anesteziji, posebnim postupkom i laserskim uređajem smanjuje volumen diska te se na taj način smanjuje pritisak hrskavice na živac ili više njih što odmah smanjuje i bol, objašnjava dr. Rotim. Laserskom se sondom ulazi u prostor intervertebralnog diska i primjenom laserske energije postiže dekompresija. Sve se radi pod kontrolom rengena, a liječnici moraju nositi zaštitne naočale.
Druga operacija koja se radi laserom je perkutana endoskopska diskektomija, poseban postupak, koji nema nikakve veze s perkutanom diskektomijom liječenja kralježnice koji se radio prije dvadesetak godina i koja je zapravo bila teška operacija”, kaže dr. Rotim. Objašnjava kako je riječ o potpuno novoj tehnologiji uz pomoć koje se na poseban način bez koruškog reza punktira koža s iglom. Naime, igla debljine nekoliko milimetara i dužine desetak centimetara uvodi se u visini bolesnog diska. Nakon toga na iglu se navode sve širi i širi troakari kojima se razmiču mišići sve dok se ne dođe do kralježnice.
Tako se pristupa direktno na herniju diska i uklanja se samo onaj dio hrskavice koji direktno pritišće na živac čime se pacijentu momentalno uklanja bol. Područje operacije kontrolira se kamerom, a rad se prati na monitoru.
Sve se to radi u tzv. spinalnom bloku što znači da se pacijent ne uvodi u opću anesteziju već se blokira samo donji dio tijela slično kao kad se ženama radi carski rez. Dapače, izbjegava se i veliki rez kože te gubitak krvi, a pacijenti drugi dan nakon operacije također mogu ići kući. Razlog zbog kojeg nakon obje vrste operacija pacijenti mogu ići kući je taj što se za razliku od klasičnih operacija, kad se u cijelosti uklanja hrskavica između dva kralješka, ovdje uklanja samo dio koji pritišće na živac ili je “izletio” u spinalni kanal. To znači da većina hrskavice ostaje između dva kralješka te i dalje ima svoju funkciju zbog koje i jest tu. Naime, hrskavica je amortizer između dva kralješka.
Kandidati za ovu vrstu operacija su svi oni kojima je komadić hrskavice “izletio” u spinalni kanal i pritišće na živac (ekstruzija diska). Inače, to je najveći stupanj hernije diska. “Endoskopom idemo do kralježnice i uklonimo samo ono što je ‘izletjelo’”, kaže dr. Rotim. Naglašava da su se te vrste laserskih operacija počele raditi u Vinogradskoj tek prije pola godine, a već ih je obavljeno osamdesetak, i to vrlo uspješno.
Treća vrsta mini invanzivnih operacija kralježnice radi se uz pomoć tzv. tubularnog retraktora, a koristi se kod pacijenta kod kojih se zahvat ne može obaviti uz pomoć već spomenute dvije laserske operacije.
Operacija se izvodi tako da se uvodi tzv. retraktor, ili bolje rečeno raširivač debljine prosječne olovke, i tako prolazi kroz mišiće ne uništavajući ih dok ne dođe do same kralježnice. Kad se dođe do mjesta operacije retraktor se raširi i tako se osigurava prostor za operaciju Sve se to radi u tzv. spinalnom bloku što znači da se pacijent ne uvodi u opću anesteziju već se blokira samo donji dio tijela slično kao kad se ženama radi carski rez. Dapače, izbjegava se i veliki rez kože te gubitak krvi, a pacijenti drugi dan nakon operacije također mogu ići kući. Razlog zbog kojeg nakon obje vrste operacija pacijenti mogu ići kući je taj što se za razliku od klasičnih operacija, kad se u cijelosti uklanja hrskavica između dva kralješka, ovdje uklanja samo dio koji pritišće na živac ili je “izletio” u spinalni kanal. To znači da većina hrskavice ostaje između dva kralješka te i dalje ima svoju funkciju zbog koje i jest tu. Naime, hrskavica je amortizer između dva kralješka.
Kandidati za ovu vrstu operacija su svi oni kojima je komadić hrskavice “izletio” u spinalni kanal i pritišće na živac (ekstruzija diska). Inače, to je najveći stupanj hernije diska. “Endoskopom idemo do kralježnice i uklonimo samo ono što je ‘izletjelo’”, kaže dr. Rotim. Naglašava da su se te vrste laserskih operacija počele raditi u Vinogradskoj tek prije pola godine, a već ih je obavljeno osamdesetak, i to vrlo uspješno.
Treća vrsta mini invazivnih operacija kralježnice radi se uz pomoć tzv. tubularnog retraktora, a koristi se kod pacijenta kod kojih se zahvat ne može obaviti uz pomoć već spomenute dvije laserske operacije.
Operacija se izvodi tako da se uvodi tzv. retraktor, ili bolje rečeno raširivač debljine prosječne olovke, i tako prolazi kroz mišiće ne uništavajući ih dok ne dođe do same kralježnice. Kad se dođe do mjesta operacije retraktor se raširi i tako se osigurava prostor za operaciju diska. “Kirurški rez potreban za ovu metodu operacije hernije diska je vrlo mali, ali zahvaljujući ‘raširivaču’ kroz njega je moguće ukloniti dio hrskavice. Nakon operacije retraktor se izvuče, a mišćine niti se vrate u prvobitno stanje potpuno neozlijeđene. Kod klasičnih operacija nužno je prerezati mišiće da bi se došlo do kralježnice, a kako se oni nakon toga nikad do kraja ne oporave, to za pacijenta postaje problem”, ističe prednosti nove metode dr. Rotim.
Očito, nove su operacije hernije diska značajno skratile liječenje, ali i potrošnju u zdravstvu. Pacijenti više ne moraju na dugotrajno liječenje, operacije su manje traumatične, a uspjeh je, kao što to govori primjer iz KB Sestre milosrdnice, vrlo izvjestan.
Interventno liječenje bolova kralježnice
Konačno, kada je definiran izvor boli moguće je pacijentu ponuditi opciju dugotrajnijeg rješenja njegovih tegoba nekom od tehnika terapijske intervencije. Neki stručnjaci ove tehnike nazivaju minimalno invazivne procedure, što međutim zbunjuje jer se tada često miješaju i minimalno invazivne operacije. U terapijskim intervencijama ulazi se u područje kralježnice iglama koje ne ostavljaju vidljive strukturne promijene i provode se u lokalnoj anesteziji. Minimalno invazivnim operacijama ugrađuju se umjetni materijali ili se tehnikama minimalnih dekompresija minimalno uklanjaju i zdrave strukture kralježnice, uz potrebu i za sedacijom ili općom anestezijom pacijenta.
U ovom će tekstu biti govora samo o terapijskim intervencijama koje se provode u lokalnoj anesteziji:
1. Epiduralna steroidna injekcija je tehnika aplikacije protuupalnih agensa u područje spinalnih živaca kojom se učinkovito smanjuju radikularne boli (bol u ekstremitetima s izvorom u kralježnici).
Najjednostavnija je tehnika interlaminarne aplikacije steroida koju već tradicionalno godinama provode anesteziolozi. Specijalnom iglom dopire se u epiduralno područje spinalnog kanala gdje se zatim aplicira anestetik i kortikosteroid. Indikacija je akutna ili subakutna ishialgična bol bez pomoći s analgetskom terapijom. Druga moguća primjena je kod pacijenata s relativnom stenozom spinalnog kanala i neurogenim klaudikacijama kojima se ovim zahvatom poboljša hod u razdoblju 3 do 6 mjeseci.
Još učinkovitiji u rješavanju ishialgične boli je zahvat transforaminalne aplikacije steroida u područje dijagnostičkom intervencijom specificiranog korijena živca koji je izvor ishialgije. Kod manjih hernija diska ovaj zahvat može omogućiti pacijentu da prebrodi razdoblje kritične boli u prvih dvanaest tjedana i potom nastavkom fizikalne terapije zbrine ishialgične boli trajno ili dulji niz godina.
Kaudalnom aplikacijom ulazi se u spinalni epiduralni prostor specijalnim kateterom (Ratz kateter) i prodire do ventralnog dijela korijena živaca. Aplikacijom enzima hijaloronidaze i hipertonične otopine soli te ispiranjem prostora moguće je učiniti otklanjanje kroničnih adhezija koje su posljedica dugotrajnih upala u području korijena živaca. Neki autori objavljuju važne početne uspjehe, ali još nema dokaza o pravoj učinkovitosti ove tehnike u većeg broja pacijenata.
2. Intervencije kralježničnog diska
Kako je intervertebralni disk često u mladih ljudi odgovoran za kralježnične boli, razvijen je veći broj tehnika za liječenje ovih promjena i sukladnih tegoba. Prema načelu djelovanja mogu se svrstati u dvije skupine.
Intervencije na anulusu diska su zahvati kojima se mijenja mikroarhitektura diska i uništavaju živčani završeci u disku. Brojna su istraživanja pokazala da promjene u kolagenoj strukturi sredine diska (nukleus), rascjepi u omotaču (anulus) i neoinervacija diska izazivaju kronične boli kralježnice. Ove se boli ne mogu riješiti ni operacijom vađenja diska kojom se uklanja nukleus, a ostaje strukturno oštećeni anulus. Ako je operacija provedena zbog ishialgične boli, ona obično prestaje, a lumbago se čak pojača. Za utvrđivanje ovog izvora boli potrebno je učiniti već opisanu stimulaciju diska (diskografija).
Kod potencijalnog kandidata može se provesti intradiskalna elektrotermija (idet). Ovaj zahvat provodi se već više godina. U područje diska uvlači se tanka žičana petlja koja se zagrijava na temperaturu od 80 do 90°C i pritom se denaturira kolagen anulusa i oštećuju živčani završeci u anulusu koji su izvor boli. Zbog visokih temperatura kod neadekvatno postavljene žice moguća su neželjena oštećenja potrebnih živaca.
Stoga ovu tehniku danas polako mijenja biakuplastika kod koje se u područje stražnjeg zida diska uvode obostrano dvije iglene elektrode u kojima postoji i vodeno hlađenje susjednih struktura. Stoga se postiže maksimalna temperatura 45 do 55°C koja oštećuje živčane završetke za bol, ali ne denaturira kolagen.
Intervencije na nukleusu diska su tehnike koje imaju indikaciju za provođenje u pacijenata s ograničenim hernijama diska s ishialgičnim bolima. Kod većih hernija diska i slobodnih sekvestara te su tehnike nedjelotvorne i kontraindicirane. Ovisno o vrsti fizikalne energije, razli-kuje se više tehnika no načelo sviju je smanjenje volumena središta diska, što neizravno dovodi do povlačenje hernije diska prema središtu. Stoga je zajednički naziv ovih zahvata dekompresija nukleusa diska.
Već iz 1970-ih godina započeta je upotreba mehaničke energije. Endoskopskim instrumentima ulazi se u područje nukleusa i evakuira se dio nukleusa. Tehnika se naziva perkutana automatska ablacija diska. Negativna strana ove tehnike je veća rupa na anulusu zbog promjera radne sonde endoskopa (4 do 5 mm) i zbog vađenja veće mase diska određeno je vrijeme poštednih mjera.
Laserska dekompresija diska je tehnika u kojoj se energijom svjetlosti evaporira dio nukleusa. Nezgodna strana ove tehnike je što kod diska snižene visine može oštetiti susjedne pokrovne plohe kralježaka, a što izaziva pojačanje lumbaga.
Koblacija diska (CO-ntroled ablation) je tehnika primjene visokofrekventne struje koja cijepa molekule kolagena i dovodi do učinka skvrčavanja središta diska. Radna sonda promjera 1,5 mm uvodi se kroz tanku iglu u središte diska, a zahvaljujući zavinutom vrhu kroz isti ubod načini se nekoliko kanalića u nukleusu diska. Tehnika izvođenja je jednostavna, trajanje zahvata kratko i pacijent je odmah po zahvatu samostalno pokretan.
Mikrodekompresori su modernim tehnikama usavršeni specijalni jednokratni uređaji koji mehanički uklanjanju dio nukleusa diska kroz igle promjera kao kod laserske ili koblacijske tehnike. Ovi uređaji bi mogli zamijeniti prvu opisanu tehniku perkutane ablacije diska, jer nemaju neželjenog učinka oštećenja anulusa "velikom" radnom sondom.
3. Intervencije fasetnih zglobova
Već je opisano da napredovanjem artrotskih promjena fasetnih zglobova kralježnice raste novi izvor boli kralježnice. Uz odgovarajuće provedenu dijagnostičku intervenciju može se utvrditi koliki je intenzitet boli kralježnice ove lokalizacije. U slučaju pozitivnoga analgetskog odgovora, blokadom medijalne grane može se postići dulji učinak analgezije, i do 12 mj., oštećenjem medijalne grane živca elektrotermijom ili krioterapijom.
Perkutana radiofrekventna ablacija medijalne grane
Tehnika radiofrekventne ablacije (RF ablacija) je zbog jednostavnosti zahvata i neinvazivnosti najčešća u terapijskim intervencijama. U zahvatu se upotrebljavaju igle koje se pod kontrolom floroskopa postavljaju na točno određeno područje kralježnice gdje se odvaja dorzalna medijalna grana živca koja inervira područje fasetnih zglobova. Visokofrekventnom strujom u trajanju 90 sekundi oštećuje se ta grana živca čime se prekida prenošenje boli iz dorzalnih elemenata kralježnice. U novije se vrijeme pokazala i mogućnost neuromodulacije ganglija spinalnog živca primjenom pulsnih struja (DRG PULSED RF) u trajanju 120 sekundi. Ova se tehnika primjenjuje kod kroničnih radikularnih bolova i kroničnih radikularnih promjena. Igle se postavljaju prema načelu za blokadu spinalnog korijena, a prethodno je potrebno provesti istu tehniku blokade da se potvrdi moguća učinkovitost intervencije.
Svi spomenuti zahvati provode se uz kontrolu floroskopa i u lokalnoj anesteziji pacijenta što smanjuje rizik kod pacijenata s komorbiditetom. Mogućnost komunikacije s pacijentom snizuje mogućnost neželjenih lokalnih oštećenja i olakšava postupak s pacijentom nakon zahvata. Svi se zahvati provode ambulantno i nije potrebna imobilizacija ni ležanje nakon zahvata. Učinkovitost zahvata direktno je ovisna o izvoru boli i odabiru zahvata.
Naišao sam na podatak da se endoskopskim tehnikama može tretirati gotovo svaka bolest kralješnice. Koja je prednost ovakvih operacija naspram onih klasičnih? Je li uklanjanje diska zastarjela metoda u kirurgiji?
Medicina svakim danom sve više napreduje te danas umjesto klasičnih operacija diskus hernije i drugih bolnih stanja kralješnice imamo na raspolaganju nekoliko novih tehnika kojima je zajedničko da spadaju u grupu minimalno invazivnih metoda liječenja raznih stanja u lumbalnom dijelu kralješnice koji imaju svrhu da pacijenta riješe neugodne boli.
Endoskopska diskektomija je način operiranja kralješnice kojim je devedesetih godina prošlog stoljeća započelo razdoblje minimalno invazivne neurokirurgije kralješnice. Parviz Kambin je američki neurokirurg koji je prvi 1991. godine objavio rezultate metodom koju je nazvao artroskopska mikrodiskektomija. Od tada, sa razvojem tehnologije i znanja o bolesti diska, endoskopska neurokirurgija kralješnice ubrzano se razvija u svijetu.
Koncept ovakvog načina operiranja proizašao je iz relativno loših rezultata dosadašnje klasične kirurgije kralješnice, te iz činjenice da klasično operirani bolesnici imaju velike probleme s dugotrajnim povratkom u normalan život i na posao.
Osnovno načelo ove metode je minimalno invazivni pristup koji omogućava:
• bezbolne operacije u lokalnoj anesteziji
• operacije svih oblika hernije diska
• operacije po principima jednodnevne kirurgije
• brzi oporavak, početak fizikalne terapije
• brzi povratak u normalni život
Endoskop omogućava kirurgu tzv. «key hole» pristup na diskus herniju. Mišići i tkivo se razmiču i šire umjesto da se režu. Taj način operiranja dovodi do manje destrukcije tkiva, manje poslijeoperacijske boli, skraćuje vrijeme oporavka, brže rehabilitacije, a opasnost koje nosi opća anestezija ne postoji. Izvrsna vizualizacija koju pruža suvremeni endoskop omogućava neurokirurgu selektivno odstranjenje hernije diska koja je uzrokom pacijentovoj boli u leđima i nozi.
Sama operacija, ovisno o specifičnostima za svakog pojedinog pacijenta traje između pola sata i sat i pol vremena. Nakon operacije bolesnik se odmara pod stalnim nadzorom medicinskog osoblja i za dva do tri sata spreman je napustiti polikliniku.
Ono sto je neophodno naglasiti je da endoskopski pristup liječenju bolesti kralješnice uklanja uzrok boli, odnosno pritisak na neuralne strukture, dok preostali zdravi dio diska čuva. Taj pristup liječenju kralješnice minimalizira sve one negativne strane klasičnog liječenja kao što su trajne bolne senzacije, neurološki deficiti i ožiljne promjene.
Moram napomenuti da bez obzira na sve dostupne operativne metode, prvi izbor liječenja je fizikalna terapija i ukoliko intenzivna fizikalna terapija u trajanju od tri mjeseca ne dovede do zadovoljavajućeg rezultata, tada se u dogovoru s operaterom neurokirurgom može pristupiti odluci o operacijskom liječenju i metodi operacije.
Jednako tako treba naglasiti da je fizikalna terapija, ponajprije vježbe, jačanje dubokih mišičnih struktura tj. stabilizatora kralješnice neophodna i potrebna kao nastavak bilo kojeg zahvata na kralješnici, u smislu preveniranja opetovano istih tegoba.
Endoskopska diskektomija je način operiranja kralješnice kojim je devedesetih godina prošlog stoljeća započelo razdoblje minimalno invazivne neurokirurgije kralješnice. Parviz Kambin je američki neurokirurg koji je prvi 1991. godine objavio rezultate metodom koju je nazvao artroskopska mikrodiskektomija. Od tada, sa razvojem tehnologije i znanja o bolesti diska, endoskopska neurokirurgija kralješnice ubrzano se razvija u svijetu.
Koncept ovakvog načina operiranja proizašao je iz relativno loših rezultata dosadašnje klasične kirurgije kralješnice, te iz činjenice da klasično operirani bolesnici imaju velike probleme s dugotrajnim povratkom u normalan život i na posao.
Osnovno načelo ove metode je minimalno invazivni pristup koji omogućava:
• bezbolne operacije u lokalnoj anesteziji
• operacije svih oblika hernije diska
• operacije po principima jednodnevne kirurgije
• brzi oporavak, početak fizikalne terapije
• brzi povratak u normalni život
Endoskop omogućava kirurgu tzv. «key hole» pristup na diskus herniju. Mišići i tkivo se razmiču i šire umjesto da se režu. Taj način operiranja dovodi do manje destrukcije tkiva, manje poslijeoperacijske boli, skraćuje vrijeme oporavka, brže rehabilitacije, a opasnost koje nosi opća anestezija ne postoji. Izvrsna vizualizacija koju pruža suvremeni endoskop omogućava neurokirurgu selektivno odstranjenje hernije diska koja je uzrokom pacijentovoj boli u leđima i nozi.
Sama operacija, ovisno o specifičnostima za svakog pojedinog pacijenta traje između pola sata i sat i pol vremena. Nakon operacije bolesnik se odmara pod stalnim nadzorom medicinskog osoblja i za dva do tri sata spreman je napustiti polikliniku.
Ono sto je neophodno naglasiti je da endoskopski pristup liječenju bolesti kralješnice uklanja uzrok boli, odnosno pritisak na neuralne strukture, dok preostali zdravi dio diska čuva. Taj pristup liječenju kralješnice minimalizira sve one negativne strane klasičnog liječenja kao što su trajne bolne senzacije, neurološki deficiti i ožiljne promjene.
Moram napomenuti da bez obzira na sve dostupne operativne metode, prvi izbor liječenja je fizikalna terapija i ukoliko intenzivna fizikalna terapija u trajanju od tri mjeseca ne dovede do zadovoljavajućeg rezultata, tada se u dogovoru s operaterom neurokirurgom može pristupiti odluci o operacijskom liječenju i metodi operacije.
Jednako tako treba naglasiti da je fizikalna terapija, ponajprije vježbe, jačanje dubokih mišičnih struktura tj. stabilizatora kralješnice neophodna i potrebna kao nastavak bilo kojeg zahvata na kralješnici, u smislu preveniranja opetovano istih tegoba.
Mogu li trbušnjaci - klasični - nanijeti oštećenja kralježnici? Ili je samo vježbanje korisno jer se razvijaju mišići koji podupiru kralježnicu?
Istina je da izvođenje trbušnjaka izaziva opterećenje za kralježnicu. Ipak, ovaj stres možemo ublažiti ako se pobrinemo prije za mišiće koji stabiliziraju kralježnicu (multifidusi, transversus abdominis). Ukoliko su nam oni jaki i ako vježbe pravilno izvodimo, manja je mogućnost da se ozlijedimo. Možda možete potražiti stručnu osobu ili literaturu, da naučite kako uopće detektirati tu muskulaturu, kako je pravilno upotrijebiti, jer ona se kod izvođenja vježbi, bilo bavljenjem rekreativnim aktivnostima ili sportom, mora prva aktivirati.
Naravno kaže se da čak i sjedenje može biti opterećenje za kralježnicu, no ipak hodanje, sjedenje, stajanje, sve je to naša svakodnevica. Te naravno degenerativne procese ne možemo spriječiti, no opet ih možemo ublažiti. Zato ne treba izbjegavati vježbanje, obavezno i obratiti pozornost na čitav tup, odnosno i na mišiće leđa, jer važna je unutarnja stabilnost tijela da bi išli u lakoću izvođenja nekog pokreta, kretanja, jer ako imamo stabilizaciju, mogućnost nekih oštećenja je daleko manja. Naravno ako već se odlučimo za vježbanje trbušnjaka ipak tu je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta, stoga obratiti pozornost na pravilno izvođenje.
Naravno kaže se da čak i sjedenje može biti opterećenje za kralježnicu, no ipak hodanje, sjedenje, stajanje, sve je to naša svakodnevica. Te naravno degenerativne procese ne možemo spriječiti, no opet ih možemo ublažiti. Zato ne treba izbjegavati vježbanje, obavezno i obratiti pozornost na čitav tup, odnosno i na mišiće leđa, jer važna je unutarnja stabilnost tijela da bi išli u lakoću izvođenja nekog pokreta, kretanja, jer ako imamo stabilizaciju, mogućnost nekih oštećenja je daleko manja. Naravno ako već se odlučimo za vježbanje trbušnjaka ipak tu je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta, stoga obratiti pozornost na pravilno izvođenje.
Poštovani imam 28 god i već duže vrijeme kada god se mijenja vrijeme mene bole koljena. Išla sam doktoru i kaže da mi nije ništa. Zašto me onda bole? Oba koljena sam uganula bila i zna mi se desiti da kad mi se noga izvrne da ne koljeno jaaaako zaboli i otekne ali oteklina sutradan splasne – hvala.
Otok i bol u koljenu može predstavljati ozbiljan problem, a uzroci istoga mogu biti uzrokovani nekom mehaničkom ozljedom koljena, nakon sportskih aktivnosti, samim fiziološkim odnosima zglobnih tijela koje čine koljenski zglob ili pak mogu biti prvi pokazatelj nekih od upalnih reumatskih bolesti.
Pokušajte kod kuće stavljati hladne obloge ili masirati ledom 3-5 minuta, uzeti neki od nesteroidnih antireumatika kojih imate veliki izbor u ljekarnama i bez preporuke liječnika tj. bez recepta, izbjegavati klečanje, čučanje, te hod niz stepenice i niz brdo, te u svakom slučaju potražite pomoć tj. mišljenje stručnjaka ortopeda, reumatologa ili fizijatra, te učiniti MR koljena koja je danas na prvom mjestu u algoritmu dijagnostičkih procedura koje je potrebno učiniti kod bolesti koljena.
Pokušajte kod kuće stavljati hladne obloge ili masirati ledom 3-5 minuta, uzeti neki od nesteroidnih antireumatika kojih imate veliki izbor u ljekarnama i bez preporuke liječnika tj. bez recepta, izbjegavati klečanje, čučanje, te hod niz stepenice i niz brdo, te u svakom slučaju potražite pomoć tj. mišljenje stručnjaka ortopeda, reumatologa ili fizijatra, te učiniti MR koljena koja je danas na prvom mjestu u algoritmu dijagnostičkih procedura koje je potrebno učiniti kod bolesti koljena.
Gledala sam na televiziji da je najbolje spavati na leđima tako da se pod glavu stavi manji jastuk, a zarolani ručnik stavi ispod donjih leđa? Je li to istina?
Spavanje je osnova zdravog života te postoji uvriježeno mišljene da je spavanje pola zdravlja i ljepote. U noćnom odmoru veliku ulogu imaju dobar i prikladan madrac, te jastuk.
Često se ujutro nakon spavanja probudimo umorniji nego kada smo krenuli spavati navečer. Jedan od uzroka takvom osjećaju je i nepravilan položaj pri spavanju.
Spavanje na leđima, potrbuške ili postrance tj. na boku, koji je položaj najpovoljniji?
Stručnjaci preporučuju i tvrde da je najbolji položaj za spavanje je na leđima.
Treba svakako voditi računa o tome što imamo pod glavom kad spavamo, jer ako naš jastuk nije idealan može doći do naprezanja vrata te izazivati glavobolje, dok dugoročno može intenzivirati probleme s vratnom kralježnicom, posebno ako spavamo u položaju na trbuhu, što povećava vjerojatnost kompresije živca.
U položaju na boku je važno da vrat bude u razini s ostatkom tijela. Jastuk ne smije biti ni previsok ni prenizak, jer to može opteretiti mišiće i živce u vratu, te uzrokovati glavobolju i bol vrata. Kada govorimo o jastuku onda se uvijek preporučuje takav koji treba pratiti zakrivljenost kralježnice.
Kada gledamo kralježnicu postrance ona ima oblik dvostruko zavinutog slova S, da bi popunili prazninu između vrata i ramena – jer želimo spriječiti naprezanja vrata – preporučuje se srolati nešto u obliku valjka (ručnik) i tako stvoriti potporu. Često kod osoba s križoboljom bude još naglašenija lumbalna lordoza i ako smo u položaju na leđima stvaramo si još veće tenzije, zato se također preporučuje pod lumbalni dio srolati ručnik da pružimo potporu donjem dijelu leđa ili idemo na varijantu staviti nešto pod noge, da opustimo taj povišeni tonus koji je karakterističan za križobolje, jer si na taj način malo izravnamo krivinu kralježnice u lumbalnom dijelu, te smanjimo pritisak na donji dio kralježnice.
Spavanje na trbuhu nije preporučljivo.
Često se ujutro nakon spavanja probudimo umorniji nego kada smo krenuli spavati navečer. Jedan od uzroka takvom osjećaju je i nepravilan položaj pri spavanju.
Spavanje na leđima, potrbuške ili postrance tj. na boku, koji je položaj najpovoljniji?
Stručnjaci preporučuju i tvrde da je najbolji položaj za spavanje je na leđima.
Treba svakako voditi računa o tome što imamo pod glavom kad spavamo, jer ako naš jastuk nije idealan može doći do naprezanja vrata te izazivati glavobolje, dok dugoročno može intenzivirati probleme s vratnom kralježnicom, posebno ako spavamo u položaju na trbuhu, što povećava vjerojatnost kompresije živca.
U položaju na boku je važno da vrat bude u razini s ostatkom tijela. Jastuk ne smije biti ni previsok ni prenizak, jer to može opteretiti mišiće i živce u vratu, te uzrokovati glavobolju i bol vrata. Kada govorimo o jastuku onda se uvijek preporučuje takav koji treba pratiti zakrivljenost kralježnice.
Kada gledamo kralježnicu postrance ona ima oblik dvostruko zavinutog slova S, da bi popunili prazninu između vrata i ramena – jer želimo spriječiti naprezanja vrata – preporučuje se srolati nešto u obliku valjka (ručnik) i tako stvoriti potporu. Često kod osoba s križoboljom bude još naglašenija lumbalna lordoza i ako smo u položaju na leđima stvaramo si još veće tenzije, zato se također preporučuje pod lumbalni dio srolati ručnik da pružimo potporu donjem dijelu leđa ili idemo na varijantu staviti nešto pod noge, da opustimo taj povišeni tonus koji je karakterističan za križobolje, jer si na taj način malo izravnamo krivinu kralježnice u lumbalnom dijelu, te smanjimo pritisak na donji dio kralježnice.
Spavanje na trbuhu nije preporučljivo.
Neki kažu da je najbolje ne operirati kralježnicu, jer kad se počne kopati po njoj ide samo na gore. Što biste vi rekli?
Vrlo je teško sugerirati pacijentu da li operirati kralješnicu (pri tome mislim prvenstveno na diskus hernije i slične entitete koji uzrokuju dugotrajnu i neugodnu bolnost bilo slabinskog bilo vratnog segmenta kralješnice uz radikulopatiju tj širenje bolnosti u gornje ili donje ekstremitete).
Kada govorimo o operaciji takvih stanja, mišljenja stručnjaka se razlikuju, jednako kako se i razlikuju iskustva pacijenta nakon operativnih zahvata.
Ukoliko imate tegobe koje traju dulje od tri mjeseca i na intenzivnu fizikalnu terapiju nije došlo do značajnijeg poboljšanja, u svakom slučaju posjetite neurokirurga te se posavjetujte s njim o daljnjem liječenju.
Ukoliko vaše tegobe od početka prati nagla slabost bilo ruke, bilo noge, nemogućnost zadržavanja mokraće ili stolice, tada se što hitnije javite neurokirurgu.
Kada govorimo o operaciji takvih stanja, mišljenja stručnjaka se razlikuju, jednako kako se i razlikuju iskustva pacijenta nakon operativnih zahvata.
Ukoliko imate tegobe koje traju dulje od tri mjeseca i na intenzivnu fizikalnu terapiju nije došlo do značajnijeg poboljšanja, u svakom slučaju posjetite neurokirurga te se posavjetujte s njim o daljnjem liječenju.
Ukoliko vaše tegobe od početka prati nagla slabost bilo ruke, bilo noge, nemogućnost zadržavanja mokraće ili stolice, tada se što hitnije javite neurokirurgu.
Možete li savjetovati vježbe za šaku, boli me kod upotrebe računala.
Važno je kod rada na kompjuteru zauzeti pravilan položaj. Kad govorimo o položaju ruku, važno je regulirati visinu stolice. Poželjno je da ona ima naslone za ruke, koji mogu podržavati podlaktice. Položaj ruku se također određuje tako da dok sjedite ruke budu savijene u laktovima i da dodiruju radnu površinu, a da su vam ramena opuštena. Zglobovi zapešća trebaju imati oslonac, a bilo bi dobro kada bi ruka skroz do lakta bila oslonjena na stol. Ručni zglobovi nikad se ne smiju oslanjati o rub stola ili tastaturu. Ako vam je tastatura previše nagnuta, izravnajte je podlošcima. Miš se uvijek mora nalaziti u ravnini s njom ili malo ispod nje. Nadlaktice i podlaktice moraju biti pod pravim kutom, a ruke što je moguće bliže tijelu.
Tipkovnica mora biti toliko udaljena od ruba radnog stola da se podlaktica može osloniti, odnosno najmanje 100 mm slobodne površine za smještaj ruku.
Srednja visina tipkovnice ne smije prelaziti 30 mm, kosina joj ne smije biti veća od 15 stupnjeva, a ako je njen donji rub viši od 1,5 cm, potreban je produžetak koji služi kao podloška za šaku. Osobe koje pri radu s računalnom tipkovnicom upotrebljavaju podlogu za ruke sprječavaju time napetost u ramenima i zatiljku.
Ako je položaj ruke pogrešan (tastatura i miš su previsoko), živac koji prolazi rukom i zglobom može se oštetiti zbog pritiska kojemu je izložen, te možemo razviti sindrom karpalnog tunela. Simptomi ovog oboljenja osim trnaca ili utrnulosti prstiju i cijele šake, može biti i otok palca ili svih prstiju, koji može ili ne mora biti praćen bolovima. Kasnije, razvija se i mišićna slabost, pa se registrira oslabljen stisak šake, koji pacijenti često primijete tek kada im počnu ispadati predmeti iz ruku, ako ne uspijemo s fizikalnom terapijom, koja zna biti dugotrajna, potreban je učinit operativni zahvat.
Dijagnostika sindroma karpalnog tunela poseban je problem jer slične simptome može izazvati i pritisak na izlazišta živaca u vratnoj kralježnici, koje uzrokuju degenerativni ili drugi procesi u vratu. No zato je važno učiniti odgovarajuću dijagnostiku.
U sprječavanju nastanka ovog bolnog stanja jako je bitna svijest o prisutnosti problema o njegovim uzrocima kao i posljedicama. Važno je prilagoditi svoj radni prostor, kao što je tastatura i miš, te voditi računa da održavamo neutralan položaj šake kao što je npr. kosa radna ploha ili stavljanje nekog podloška pod ručni zglob.
Napomenula bi da postoje ergonomske tastature, koje, zahvaljujući vertikalno položenim tasterima, u potpunosti omogućuju držanje ručnih zglobova u ortopedski neutralnom položaju, te velika raznovrsnost postoji i na tržištu ergonomskih miševa.
Osim položaja ruku i šake obratite pozornost na držanje i položaj čitavog vašeg tijela kod rada na kompjuteru. Stoga preventivno mislite i na zdravlje vaših leđa, osim pravilnog držanja, važno je imati snažne mišiće leđa i trbuha, ali i održavati fleksibilnost svog tijela, jer napetost pojedinih grupa mišića, bilo glutealne regije, mišića nogu utječe na položaj zdjelice, a time i kralježnice. Naše tijelo može održati jedan položaj najviše 20 do 30 minuta. S vremenom tkiva leđa (mišići, ligamenti, tetive) gube snagu i elastičnost, uzrokujući neprirodno držanje, napetost u leđima i bol.
Radite pauze i ne zaboravite se ustati od stola. Protegnite prste, šake, ruke i trup, prošetajte se.
Što se tiče vježbi za šake, veoma je važnost istezanja ručnog zgloba, te vježbe snaženja gdje ciljano izoliramo pojedine mišićne grupe, stoga vas mogu uputiti na dva linka:
http://www.ina.hr/userdocsimages/pdf/brosura_vjezbe.pdf
http://www.kbsd.hr/sites/default/files/vjezbe%20za%20saku.pdf
Tipkovnica mora biti toliko udaljena od ruba radnog stola da se podlaktica može osloniti, odnosno najmanje 100 mm slobodne površine za smještaj ruku.
Srednja visina tipkovnice ne smije prelaziti 30 mm, kosina joj ne smije biti veća od 15 stupnjeva, a ako je njen donji rub viši od 1,5 cm, potreban je produžetak koji služi kao podloška za šaku. Osobe koje pri radu s računalnom tipkovnicom upotrebljavaju podlogu za ruke sprječavaju time napetost u ramenima i zatiljku.
Ako je položaj ruke pogrešan (tastatura i miš su previsoko), živac koji prolazi rukom i zglobom može se oštetiti zbog pritiska kojemu je izložen, te možemo razviti sindrom karpalnog tunela. Simptomi ovog oboljenja osim trnaca ili utrnulosti prstiju i cijele šake, može biti i otok palca ili svih prstiju, koji može ili ne mora biti praćen bolovima. Kasnije, razvija se i mišićna slabost, pa se registrira oslabljen stisak šake, koji pacijenti često primijete tek kada im počnu ispadati predmeti iz ruku, ako ne uspijemo s fizikalnom terapijom, koja zna biti dugotrajna, potreban je učinit operativni zahvat.
Dijagnostika sindroma karpalnog tunela poseban je problem jer slične simptome može izazvati i pritisak na izlazišta živaca u vratnoj kralježnici, koje uzrokuju degenerativni ili drugi procesi u vratu. No zato je važno učiniti odgovarajuću dijagnostiku.
U sprječavanju nastanka ovog bolnog stanja jako je bitna svijest o prisutnosti problema o njegovim uzrocima kao i posljedicama. Važno je prilagoditi svoj radni prostor, kao što je tastatura i miš, te voditi računa da održavamo neutralan položaj šake kao što je npr. kosa radna ploha ili stavljanje nekog podloška pod ručni zglob.
Napomenula bi da postoje ergonomske tastature, koje, zahvaljujući vertikalno položenim tasterima, u potpunosti omogućuju držanje ručnih zglobova u ortopedski neutralnom položaju, te velika raznovrsnost postoji i na tržištu ergonomskih miševa.
Osim položaja ruku i šake obratite pozornost na držanje i položaj čitavog vašeg tijela kod rada na kompjuteru. Stoga preventivno mislite i na zdravlje vaših leđa, osim pravilnog držanja, važno je imati snažne mišiće leđa i trbuha, ali i održavati fleksibilnost svog tijela, jer napetost pojedinih grupa mišića, bilo glutealne regije, mišića nogu utječe na položaj zdjelice, a time i kralježnice. Naše tijelo može održati jedan položaj najviše 20 do 30 minuta. S vremenom tkiva leđa (mišići, ligamenti, tetive) gube snagu i elastičnost, uzrokujući neprirodno držanje, napetost u leđima i bol.
Radite pauze i ne zaboravite se ustati od stola. Protegnite prste, šake, ruke i trup, prošetajte se.
Što se tiče vježbi za šake, veoma je važnost istezanja ručnog zgloba, te vježbe snaženja gdje ciljano izoliramo pojedine mišićne grupe, stoga vas mogu uputiti na dva linka:
http://www.ina.hr/userdocsimages/pdf/brosura_vjezbe.pdf
http://www.kbsd.hr/sites/default/files/vjezbe%20za%20saku.pdf
Kupujemo novi madrac, pa nas zanima Vaše stručno mišljenje – latex ili memory pjena (koja kad se zagrije ostavlja otisak našeg tijela). Vaše mišljenje nam je veoma bitno, imamo problema s bolnim leđima.
Svakom čovjeku potrebno je bar osam sati sna. Međutim ima ljudi koji ma je dovoljno i pet sati sna, a da se ujutro probude odmoreni i čili; U svakom slučaju slušajte svoje tijelo i odmarajte se onoliko koliko vam ono sugerira (naravno ne idite u krajnosti). U ovom noćnom odmoru veliku ulogu imaju dobar i prikladan madrac te jastuk.
Spavanje na mekanom, istrošenom ili odviše čvrstom madracu, te madracu punom uleknuća, madracu koji se ljulja prilikom okretanja tj. nije stabilan može uzrokovati bolove u leđima,pogoršati postojeće tegobe ili ozljedu kralješnice, te uzrokovati neka nova oštećenja, oslabiti mišiće leđa i dovesti do iskrivljenja kralješnice, što u konačnici izaziva bol. Tijelo i kralježnica svakako trebaju prikladnu podlogu za spavanje.
I kod odabira madraca moramo slušati svoje tijelo, te odabrati najugodniji madrac.
I mada stručnjaci ortopedi preporučuju spavanje na što tvrđem madracu, sugeriram vam da svakako u trgovini probate leći na svaki ponaosob da bi sami ocijenili na kojem vam je najudobnije.
Pri tome madrac ne smije biti ni premekan ni pretvrd. Kralježnica pri ležanju na boku treba održavati fiziološki položaj. Madrac treba biti dimenzija koje omogućavaju mijenjanje položaja prema potrebi. Stručnjaci preporučuju madrace od lateks-pjene ili zaobljene madrace s lukom prema gore, koji prate konture tijela. Takvi madraci bolje štite kralježnicu od običnih.
Članak: STRES
U današnje doba kada kada smo sa svih strana pritisnuti raznim problemima i pojednostavljeno rečeno kažemo da živimo u stresnom vremenu, nema čovjeka koji ne pati od nekog vida stresa koji u konačnici ima veliki utjecaj na naše zdravlje. Kada kažem da ima utjecaj na naše zdravlje, to se ne odnosi samo na psihičko zdravlje, nego i fizičko. Znamo da dugotrajni stres može dovesti do raznih vidova bolesti koje jednim imenom nazivamo psihosomatskim bolestima, od kojih je najpoznatiji ulkus želuca (čir). Jednako tako je danas dokazano da dugotrajno izlaganje stresnim uvjetima i načinu života može dovesti do povišenog krvnog tlaka pa i do malignih bolesti.
Kako stres i depresija utječu na naše fizičko stanje?
Poznato je da u psihijatriji postoje neke bolesti tj. stanja koja mogu dovesti do težih lokomotornih poteškoća, pa nekad i do potpune oduzetosti.
Kako naš um pamti lijepe i ružne stvari, tako i naše tijelo pamti svakodnevno gomilanje problema, napete situacije, neugodna iskustva, koja u konačnosti dovode do bolnih simptoma i stanja sa strane lokomotornog aparata.
Prvi simptomi su obično bolnost i zakočenog vratnog dijela kralješnice, osjećaj pečenja u istom dijelu, imamo osjećaj kao da nam nešto ili netko sjedi na vratu i ramenima, te samim time najjednostavniji obrambeni mehanizam je da spustimo ramena i počnemo se pogrbljeno držati.
Nakon pojave bolnosti u vratnom segmentu ukoliko ništa ne poradimo na sebi, ta bolnost se širi u grudni dio kralježnice uz opetovani osjećaj pečenja u istom, ramena se sve više spuštaju, sve više i više se držimo pogrbljeno, imamo osjećaj da nas boli cijelo tijelo, osjećamo se zakočeno, nema razlike u osjećaju prije i poslije odmora i spavanja, opseg pokreta u vratu je limitiran, a počinje boljeti i u lumbalnom dijelu kralježnice.
Ukoliko takvo stanje dulje potraje, dolazi posljedično i do mijenjanja kompletnog stava našeg tijela, svih segmenata naše kralješnice, loše posture.
Kako si pomoći?
Prvenstveno treba misliti na dobrobit cijelog tijela, a ne se fokusirati samo na određene segmente.
I kao što kaže stara poslovica, mens sana in corpore sano, tj. zdrav duh u zdravom tijelu, pazite na svoje tijelo, volite ga, brinite se o njemu, vježbajte, šećite, uz brigu i o duhu, družite se s dragim ljudima, svojom obitelji te pokušajte pronaći neke od mehanizama opuštanja.
Spavanje na mekanom, istrošenom ili odviše čvrstom madracu, te madracu punom uleknuća, madracu koji se ljulja prilikom okretanja tj. nije stabilan može uzrokovati bolove u leđima,pogoršati postojeće tegobe ili ozljedu kralješnice, te uzrokovati neka nova oštećenja, oslabiti mišiće leđa i dovesti do iskrivljenja kralješnice, što u konačnici izaziva bol. Tijelo i kralježnica svakako trebaju prikladnu podlogu za spavanje.
I kod odabira madraca moramo slušati svoje tijelo, te odabrati najugodniji madrac.
I mada stručnjaci ortopedi preporučuju spavanje na što tvrđem madracu, sugeriram vam da svakako u trgovini probate leći na svaki ponaosob da bi sami ocijenili na kojem vam je najudobnije.
Pri tome madrac ne smije biti ni premekan ni pretvrd. Kralježnica pri ležanju na boku treba održavati fiziološki položaj. Madrac treba biti dimenzija koje omogućavaju mijenjanje položaja prema potrebi. Stručnjaci preporučuju madrace od lateks-pjene ili zaobljene madrace s lukom prema gore, koji prate konture tijela. Takvi madraci bolje štite kralježnicu od običnih.
Članak: STRES
U današnje doba kada kada smo sa svih strana pritisnuti raznim problemima i pojednostavljeno rečeno kažemo da živimo u stresnom vremenu, nema čovjeka koji ne pati od nekog vida stresa koji u konačnici ima veliki utjecaj na naše zdravlje. Kada kažem da ima utjecaj na naše zdravlje, to se ne odnosi samo na psihičko zdravlje, nego i fizičko. Znamo da dugotrajni stres može dovesti do raznih vidova bolesti koje jednim imenom nazivamo psihosomatskim bolestima, od kojih je najpoznatiji ulkus želuca (čir). Jednako tako je danas dokazano da dugotrajno izlaganje stresnim uvjetima i načinu života može dovesti do povišenog krvnog tlaka pa i do malignih bolesti.
Kako stres i depresija utječu na naše fizičko stanje?
Poznato je da u psihijatriji postoje neke bolesti tj. stanja koja mogu dovesti do težih lokomotornih poteškoća, pa nekad i do potpune oduzetosti.
Kako naš um pamti lijepe i ružne stvari, tako i naše tijelo pamti svakodnevno gomilanje problema, napete situacije, neugodna iskustva, koja u konačnosti dovode do bolnih simptoma i stanja sa strane lokomotornog aparata.
Prvi simptomi su obično bolnost i zakočenog vratnog dijela kralješnice, osjećaj pečenja u istom dijelu, imamo osjećaj kao da nam nešto ili netko sjedi na vratu i ramenima, te samim time najjednostavniji obrambeni mehanizam je da spustimo ramena i počnemo se pogrbljeno držati.
Nakon pojave bolnosti u vratnom segmentu ukoliko ništa ne poradimo na sebi, ta bolnost se širi u grudni dio kralježnice uz opetovani osjećaj pečenja u istom, ramena se sve više spuštaju, sve više i više se držimo pogrbljeno, imamo osjećaj da nas boli cijelo tijelo, osjećamo se zakočeno, nema razlike u osjećaju prije i poslije odmora i spavanja, opseg pokreta u vratu je limitiran, a počinje boljeti i u lumbalnom dijelu kralježnice.
Ukoliko takvo stanje dulje potraje, dolazi posljedično i do mijenjanja kompletnog stava našeg tijela, svih segmenata naše kralješnice, loše posture.
Kako si pomoći?
Prvenstveno treba misliti na dobrobit cijelog tijela, a ne se fokusirati samo na određene segmente.
I kao što kaže stara poslovica, mens sana in corpore sano, tj. zdrav duh u zdravom tijelu, pazite na svoje tijelo, volite ga, brinite se o njemu, vježbajte, šećite, uz brigu i o duhu, družite se s dragim ljudima, svojom obitelji te pokušajte pronaći neke od mehanizama opuštanja.
Što mislite o ljuljanju na karikama i dizanju na šipku? Mogu li ovakve vježbe biti štetne ili korinse za kralježnicu. Razmišljam postaviti šipku između dovratnika i vježbati tako da visim na rukama i dižem se na šipku. Molim vas za vaše stručno mišljenje. Imam 45 godina.
Što se zgibova tiče, to je vježba kod koje radi dosta mišića i to primarno latissimus dorsi, a sekundarno pectoralis major, biceps, brachioradials, rhomboideus, trapezius, deltoideus…
Ako ojačate te sve mišiće bit ćete bliže tome da izvedete zgib jer svi ti mišići sudjeluju u izvedbi te vježbe.
Zgibovi su odlična vježba za snagu. Ukoliko nemate dovoljno snage, često tijelo nije sposobno da uradi i jedan zgib.
Dakle, morate ojačati.
Potrebna je snaga također mišića stabilizatora kralježnice, prije svega multifidusa i transversusa abdominisa da bi prevenirali moguće probleme sa kralježnicom, jer često to bude slaba točka.
Stoga najviše treba se obratiti pozornost na njihovo jačanje.
Ukoliko jačamo samo ruke i prsa, a donji dio leđa ostane slab odnosno zanemarimo ga, možemo stvoriti rizik za povredu ili ukoliko je već imamo možemo utjecati na pogoršanje tegoba. Tijelo morate gledati kao cjelinu.
Kad mislite da ste spremni, pokušajte napraviti 5-6 ponavljanja.
Između setova uzmite si par minuta odmora, te možete napraviti 3x po 6 ponavljanja te postepeno povećati opterećenje.
Ukoliko ne možete napraviti ni jedan zgib pokušajte napraviti parcijalna dizanja, koristite stolicu pomozite sebi nogama izdižući se na gore.
Za vježbanje potrebna vam je čvrsta šipka. Možete i obložiti šipku sa tekstilnom trakom radi prevencije od žuljeva.
Zagrijavanje će vam pomoći da izvučete više iz mišića i također prevenirate povrede.
Trening bi trebao da započne sa kratkim periodom aerobnih aktivnosti, npr. lagano trčanje, možete i ubaciti da rukama radite široke krugove jedno vrijeme da bi se ubrzao protok krvi. Moja sugestija za početak da potražite pomoć kinezioterapeuta ili fitness trenera koji će vas naučiti pravilno izvođenje i na što trebate paziti da se ne povrijedite. Iz mojeg saznanja postoje određeni način hvata što se tiče položaja palaca, a isto tako položaj ruku gdje na različit način možemo utjecati na pojedine mišiće.
Ako ojačate te sve mišiće bit ćete bliže tome da izvedete zgib jer svi ti mišići sudjeluju u izvedbi te vježbe.
Zgibovi su odlična vježba za snagu. Ukoliko nemate dovoljno snage, često tijelo nije sposobno da uradi i jedan zgib.
Dakle, morate ojačati.
Potrebna je snaga također mišića stabilizatora kralježnice, prije svega multifidusa i transversusa abdominisa da bi prevenirali moguće probleme sa kralježnicom, jer često to bude slaba točka.
Stoga najviše treba se obratiti pozornost na njihovo jačanje.
Ukoliko jačamo samo ruke i prsa, a donji dio leđa ostane slab odnosno zanemarimo ga, možemo stvoriti rizik za povredu ili ukoliko je već imamo možemo utjecati na pogoršanje tegoba. Tijelo morate gledati kao cjelinu.
Kad mislite da ste spremni, pokušajte napraviti 5-6 ponavljanja.
Između setova uzmite si par minuta odmora, te možete napraviti 3x po 6 ponavljanja te postepeno povećati opterećenje.
Ukoliko ne možete napraviti ni jedan zgib pokušajte napraviti parcijalna dizanja, koristite stolicu pomozite sebi nogama izdižući se na gore.
Za vježbanje potrebna vam je čvrsta šipka. Možete i obložiti šipku sa tekstilnom trakom radi prevencije od žuljeva.
Zagrijavanje će vam pomoći da izvučete više iz mišića i također prevenirate povrede.
Trening bi trebao da započne sa kratkim periodom aerobnih aktivnosti, npr. lagano trčanje, možete i ubaciti da rukama radite široke krugove jedno vrijeme da bi se ubrzao protok krvi. Moja sugestija za početak da potražite pomoć kinezioterapeuta ili fitness trenera koji će vas naučiti pravilno izvođenje i na što trebate paziti da se ne povrijedite. Iz mojeg saznanja postoje određeni način hvata što se tiče položaja palaca, a isto tako položaj ruku gdje na različit način možemo utjecati na pojedine mišiće.
Već pet dana boli me lijevo stopalo kad stanem na njega. Počelo je prije tri mjeseca, probadajuća bol bi se pojavljivala jednom u deset dana,pa jednom u tjednu dok zadnjih pet dana ne mogu uopće stat na lijevu nogu. Inaće me ovako uopće ne boli već samo kad stanem. Točnije radi se o dijelu ispod prstiju. Slikala sam i slika je pokazala da je spušten taj prednji svod. Doktor mi je preporučio jedino ortopedski uložak. Zanima me da li ću stalno imati tih problema i na koji način mogu ubrzati oporavak da bol prođe i da mogu hodati? Trenutno hodam na peti ili na bočnoj strani stopala što je neugodno i teško? Smijem li masirati ti ili bolje ne? Što da radim?
Po opisu Vašeg pitanja, može se radi ti o nekoliko uzroka bolnosti prednjeg svoda vašeg stopala.
Kao prvo najvjerojatnije se radi o metatarzalgiji, bolnosti metatarzalne etaže stopala čiji uzrok često nije u potpunosti razjašnjen. Klinički razlikujemo tri veće skupine uzročnika koji mogu dovesti do metatarzalgije i to:
1. Opća bolest s lokalizacijom na stopalu
Tu spadaju upalne tj reumatske bolesti, metaboličke bolesti, neurogene, neurovegetativne i vaskularne bolesti
2. Lokalizirane bolesti samog metatarzusa
Tu je najčešće uzrok Mortonov neurinom te neki tumori, traumatska i posttraumatska stanja
3. Biomehaničke promjene samog metatarzusa koje su u svakodnevnoj praksi i najčešće bilo da se radi o preopterećenju prednjeg nožnog svoda ili nepravilnom rasporedu opterećenja metatrzusa
Što raditi:
Korekcija statike ortopedskim ulošcima po mjeri s metatrzalnim jastučićem- može i silikonski jastučić koji se nose u svoj obući uključujući i kućnu obuću
Medicinska gimnastika – vježbe za stopala i cirkulaciju te vježbe istezanja
Lokalno aplikacija leda te nakon toga neki od gelova za ublažavanje bolova
Nošenje adekvatnih cipela i potpetica - ne više od 3-5 cm
Ukoliko nakon ovih procedura ne osjetite olakšanje, najbolje je da se javite liječniku spec. ortopedu ili fizijatru da se učini dodatna obrada i predloži eventualno daljnje liječenje.
Kao prvo najvjerojatnije se radi o metatarzalgiji, bolnosti metatarzalne etaže stopala čiji uzrok često nije u potpunosti razjašnjen. Klinički razlikujemo tri veće skupine uzročnika koji mogu dovesti do metatarzalgije i to:
1. Opća bolest s lokalizacijom na stopalu
Tu spadaju upalne tj reumatske bolesti, metaboličke bolesti, neurogene, neurovegetativne i vaskularne bolesti
2. Lokalizirane bolesti samog metatarzusa
Tu je najčešće uzrok Mortonov neurinom te neki tumori, traumatska i posttraumatska stanja
3. Biomehaničke promjene samog metatarzusa koje su u svakodnevnoj praksi i najčešće bilo da se radi o preopterećenju prednjeg nožnog svoda ili nepravilnom rasporedu opterećenja metatrzusa
Što raditi:
Korekcija statike ortopedskim ulošcima po mjeri s metatrzalnim jastučićem- može i silikonski jastučić koji se nose u svoj obući uključujući i kućnu obuću
Medicinska gimnastika – vježbe za stopala i cirkulaciju te vježbe istezanja
Lokalno aplikacija leda te nakon toga neki od gelova za ublažavanje bolova
Nošenje adekvatnih cipela i potpetica - ne više od 3-5 cm
Ukoliko nakon ovih procedura ne osjetite olakšanje, najbolje je da se javite liječniku spec. ortopedu ili fizijatru da se učini dodatna obrada i predloži eventualno daljnje liječenje.
Poštovani,
nedavno sam pala na leđa - na trticu. Obavila RTG i čekajući kompletni nalaz dobila samo sliku.
Na slici se jasno vidi da je kraj tj. zadnje 3 kosti trtice odvojene od ostalog dijela trtice. Je li to normalno tj. da li je ta odvojenost normalna na RTG snimci ili se radi o lomu. Bol je jaka.
S poštovanjem.
Budući da ste obavili RTG snimku trtice, istu je liječnik radiolog morao i očitati, te u svom nalazu ukazati na prijelom u području trtice ili se može raditi o subluksaciji ili luksaciji kocigisa ili pak o abnormalnoj mobilnosti kocigealne kosti (hipermobilnost, anteriorna ili posteriorna subluksacijka ili luksacija kocigisa).
Ukoliko to u vašem nalazu tj u vašem slučaju nije navedeno, sigurno se radi o anatomskoj devijaciji tj. odstupanju od normalne građe.
Bolnost trtice može biti uvjetovana nedavnom ili starijom traumom, bavljenjem nekim sportovima (npr. dulja vožnja bicikla, jahanje, dulje sjedenje na tvrdoj podlozi), teži vaginalni porod, konstitucijom same osobe ili pak upalno degenerativnim promjenama.
Jedan od načina kako si možete pomoći je da sjedite na antidekubitalnom jastuku (jastuk koji ima u sredini rupu da se smanji pritisak na samu trticu) ili neki mekši jastuk (tempur pjena) te stavljanje hladnih obloga na bolno mjesto.
Također se preporuča uzimati neke od nesteroidnih antireumatika u fazi bolnosti koji će djelovati dvostruko tj. smanjiti upalu ali i bolnost.
Ukoliko bolnost dulje potraje, u svakom slučaju javiti se liječniku obiteljske medicine uz obavezni pregled specijalista fizijatra ili ortopeda.
Ukoliko to u vašem nalazu tj u vašem slučaju nije navedeno, sigurno se radi o anatomskoj devijaciji tj. odstupanju od normalne građe.
Bolnost trtice može biti uvjetovana nedavnom ili starijom traumom, bavljenjem nekim sportovima (npr. dulja vožnja bicikla, jahanje, dulje sjedenje na tvrdoj podlozi), teži vaginalni porod, konstitucijom same osobe ili pak upalno degenerativnim promjenama.
Jedan od načina kako si možete pomoći je da sjedite na antidekubitalnom jastuku (jastuk koji ima u sredini rupu da se smanji pritisak na samu trticu) ili neki mekši jastuk (tempur pjena) te stavljanje hladnih obloga na bolno mjesto.
Također se preporuča uzimati neke od nesteroidnih antireumatika u fazi bolnosti koji će djelovati dvostruko tj. smanjiti upalu ali i bolnost.
Ukoliko bolnost dulje potraje, u svakom slučaju javiti se liječniku obiteljske medicine uz obavezni pregled specijalista fizijatra ili ortopeda.
Doktorice, molim vas da mi date savjet, imam 27 godina, radim kao prodavačica pa često stojim, uglavnom jako me bole leđa, a mislim da je jedan od razloga veličina mojih grudi. Razmišljam o operaciji njihovog smanjivanja jer zaista su velike. Mislite li da bi pomoglo?
Problem nastaje već u ranoj mladosti, u predpubertetskom razdoblju i pubertetu.
Znamo naime da djeca danas sve ranije i ranije ulaze u pubertet a to je razdoblje intenzivnog rasta i razvijanja sekundarnih spolnih oznaka.
Djevojčicama osim rasta u visinu počinju rasti dojke te budući da psihičko sazrijevanje ne prati spolno sazrijevanje, dolazi radi srama ili pokušaja da se ne ističu u svojoj sredini do lošeg držanja, djevojčice silom žele sakriti svoju visinu i grudi te se sve više i više pogureno drže, ramena idu prema naprijed, a odozada sve više i više se pojačava torakalna kifoza (tzv. grba) i dolazi do krajnje i konačne štete ukoliko nešto ne poduzmemo.
Budući da djevojčice ranije od dječaka ulaze u pubertet, jednako tako isti i ranije završava, te ukoliko usvojimo pogureni stav kao normalan obrazac svojeg držanja, dolazi do fiksiranja kifoze, koju na žaloste kasnije nećemo moći ispraviti.
Ukoliko su dojke prevelike, nagib prema naprijed je veći i problemi u kasnijoj životnoj dobi postaju jednako tako sve veći.
Što napraviti:
Da bi prevenirali i ispravili loše držanje kao i njegove trajne posljedice uključite dijete u neku sportsku aktivnost, a plivanju treba dati prednost pred ostalim aktivnostima.
Jednako tako treba dijete stalno podsjećati, i upozoravati na loše držanje, obratiti pažnju na sjedenje kod kuće, napraviti pauzu bar svakih pola sata od sjedenje te se protegnuti, te svakako uputiti na korektivnu gimnastiku, tj provoditi odgovarajuće vježbe pod stručnim nadzorom u početku, a poslije i samostalno kod kuće.
Što napraviti u vašoj životnoj dobi, kada je rast završen, a obavljate posao stojeći i navodite da imate stvarno velike dojke.
Pitanje je što znači imati velike dojke?
Ukoliko imate stvarno velike dojke, obavljate stajaći posao i imate bolnost u leđima, ne treba odmah pomišljati na drastično rješenje vaših problema, tj. operaciju smanjenja dojki.
Prvenstveno nosite odgovarajući grudnjak (ili onaj napravljen po mjeri sa širokim naramenicama, bilo onaj sportski čije naramenice se križaju na leđima.)
Jednako tako treba obratiti pažnju na vaša stopala, da li imate spuštena stopala te ukoliko je to tako tada treba korigirati statiku ortopedskim ulošcima po mjeri.
Počnite vježbati, jačajte trbušnu i leđnu muskulaturu,otiđite bar dva puta tjedno na rekreacijsko plivanje i to leđno, a uz korektivnu gimnastiku preporučuje se joga te pilates.
Ako ste deblji svakako korigirajte svoju tjelesnu težinu.
Ukoliko ovakav način života ne dovede do zadovoljavajućeg rezultata, tada se obratite liječniku specijalisti fizijatru ili ortopedu koji će vas temeljito pregledati te uz odgovarajuće pretrage sugerirati vam ostale mogućnosti i postupke za rješenje vaših problema (možda čak i operativno smanjenje grudi).
Članak: Visoke pete
Nije novost da visoke pete nisu zdrava obuća. Visoke pete često budu uzrok uganuća, iščašenja i lomova, te višegodišnje svakodnevno nošenje može imati ozbiljne posljedice za zdravlje.
Visoka peta uzrokuje pomicanje zdjelice naprijed i dolje, a koljena su pojačanoj ekstenziji što dodatno poveća lumbalnu lordozu, a povećana lumbalna lordoza stvara predispoziciju stvaranja problema sa kralježnicom. Svakodnevno nošenje cipele sa petom višom od 5 cm, bez obzira na njen oblik, fiziološki ne odgovara tijelu, posebno ako gledamo biomehaniku našeg hoda. Konstantno se stvara pritisak na donji dio leđa, tijelo je neprirodno nagnuto naprijed, te kralježnica i kukovi nisu u potrebnoj ravnini. S vremenom možemo pretpostaviti da ako žena razvije bol u jednoj nozi, automatski se oslanja više na drugu i oštećuje je, što s vremenom posljedično uzrokuje promjene položaja kukova i kralježnice.
Još jedan od lako mogućih problema da se javi je osteoartritis koljena, tj. degenerativna bolest zglobova koja se može razviti zbog neprekidnog dugog opterećenja na prednji i stražnji dio koljena prouzrokovanim neprirodnim položajem do kojeg dolazi nošenjem cipele s visokom petom, te tu zbog neprestanog pritiska na zglob koljena promjene na koljenom zglobu su neizbježne.
Nošenje štikli tijekom večeri za izlazak nije štetno, no ako ih nosite i tijekom dana povećavate opterećenje. Jedan od najčešćih poremećaja koji također nastaje tijekom godina je vidljiv i na prvi pogled – dolazi do oštećenja i deformacije nožnog palca koji u većini slučajeva počinje rasti u stranu prema drugim prstima stopala.
Redovno nošenje visokih štikli veliko je opterećenje i za naše mišiće nogu. Može doći do skraćivanja Ahilove pete, ali i oštećenja samih mišića.
Istina je da noge izgledaju duže i ljepše u visokim potpeticama, ali svakim dodanim centimetrom povećava se pritisak na prednji dio stopala, a takvim svakodnevnim opterećivanjem, bolovi su neizbježni jer kosti stopala ne mogu podnijeti njihovo veliko opterećenje. To može dovesti do poremećaja opskrbe kostiju i mekih tkiva stopala krvlju.
Tijelo uvijek gledamo u cjelini i usko je povezano, zato za zdravlje kralježnice su važna i stopala, odnosno po čemu hodamo, kako hodamo i u čemu hodamo.
Ciljanim vježbanjem možete ojačati svoje mišiće koji će onda s manje opterećenja nositi visoke štikle. Možemo reći da kod aktivnih žena štetne posljedice čestog nošenja visokih peti nastupa znatno kasnije, ali naglašavam da se opet javljaju.
Ako već nosite visoke pete, pružite svojim nogama odmor. Dok sjedite za radnim stolom izujte svoje cipele i odmorite noge. Tijekom radnog vremena napravite pokoju vježbu s kojom ćete istegnuti i na taj način opustiti svoja stopala, tu želim dati naglasak na istezanje Ahilove tetive. Kod kuće masirajte svoja stopala nakon napornog dana i uvijek ih njegujte.
Ako baš patite za visinom, idealno bi možda odgovaralo 3-4 cm, najviše do 5 cm. U slučaju ''vrtoglavih'' potpetica, ne koristite ih za svakodnevnu obuću, već samo za posebne prilike. Što reći za idealnu cipelu, svakako je poželjno da unutrašnjost cipele bude anatomski oblikovana da održava tonus stopala, visina peta je od 2,5 cm, ta visina je idealna jer težina se ravnomjerno raspoređuje na petu i prednji dio stopala. Zdravije je nositi cipele sa zaobljenim vrhom nego one koje idu u špic, tako da se svi prsti mogu udobno smjestiti. Stražnji dio cipele mora biti stabilan, ali ne previše krut da ne bi pritiskao petu.
Slobodno uživajte u povremenom nošenju visokih potpetica, odnosno kad se radi o posebnim prilikama, jer povremenim nošenjem ne možemo izazvati deformitete, važno je samo da nošnje visokih peta ne postane navika, jer uza svu privlačnost koje visoke pete nose sa sobom, moramo paziti da mi žene i naše zdravlje ne izvuče deblji kraj.
Znamo naime da djeca danas sve ranije i ranije ulaze u pubertet a to je razdoblje intenzivnog rasta i razvijanja sekundarnih spolnih oznaka.
Djevojčicama osim rasta u visinu počinju rasti dojke te budući da psihičko sazrijevanje ne prati spolno sazrijevanje, dolazi radi srama ili pokušaja da se ne ističu u svojoj sredini do lošeg držanja, djevojčice silom žele sakriti svoju visinu i grudi te se sve više i više pogureno drže, ramena idu prema naprijed, a odozada sve više i više se pojačava torakalna kifoza (tzv. grba) i dolazi do krajnje i konačne štete ukoliko nešto ne poduzmemo.
Budući da djevojčice ranije od dječaka ulaze u pubertet, jednako tako isti i ranije završava, te ukoliko usvojimo pogureni stav kao normalan obrazac svojeg držanja, dolazi do fiksiranja kifoze, koju na žaloste kasnije nećemo moći ispraviti.
Ukoliko su dojke prevelike, nagib prema naprijed je veći i problemi u kasnijoj životnoj dobi postaju jednako tako sve veći.
Što napraviti:
Da bi prevenirali i ispravili loše držanje kao i njegove trajne posljedice uključite dijete u neku sportsku aktivnost, a plivanju treba dati prednost pred ostalim aktivnostima.
Jednako tako treba dijete stalno podsjećati, i upozoravati na loše držanje, obratiti pažnju na sjedenje kod kuće, napraviti pauzu bar svakih pola sata od sjedenje te se protegnuti, te svakako uputiti na korektivnu gimnastiku, tj provoditi odgovarajuće vježbe pod stručnim nadzorom u početku, a poslije i samostalno kod kuće.
Što napraviti u vašoj životnoj dobi, kada je rast završen, a obavljate posao stojeći i navodite da imate stvarno velike dojke.
Pitanje je što znači imati velike dojke?
Ukoliko imate stvarno velike dojke, obavljate stajaći posao i imate bolnost u leđima, ne treba odmah pomišljati na drastično rješenje vaših problema, tj. operaciju smanjenja dojki.
Prvenstveno nosite odgovarajući grudnjak (ili onaj napravljen po mjeri sa širokim naramenicama, bilo onaj sportski čije naramenice se križaju na leđima.)
Jednako tako treba obratiti pažnju na vaša stopala, da li imate spuštena stopala te ukoliko je to tako tada treba korigirati statiku ortopedskim ulošcima po mjeri.
Počnite vježbati, jačajte trbušnu i leđnu muskulaturu,otiđite bar dva puta tjedno na rekreacijsko plivanje i to leđno, a uz korektivnu gimnastiku preporučuje se joga te pilates.
Ako ste deblji svakako korigirajte svoju tjelesnu težinu.
Ukoliko ovakav način života ne dovede do zadovoljavajućeg rezultata, tada se obratite liječniku specijalisti fizijatru ili ortopedu koji će vas temeljito pregledati te uz odgovarajuće pretrage sugerirati vam ostale mogućnosti i postupke za rješenje vaših problema (možda čak i operativno smanjenje grudi).
Članak: Visoke pete
Nije novost da visoke pete nisu zdrava obuća. Visoke pete često budu uzrok uganuća, iščašenja i lomova, te višegodišnje svakodnevno nošenje može imati ozbiljne posljedice za zdravlje.
Visoka peta uzrokuje pomicanje zdjelice naprijed i dolje, a koljena su pojačanoj ekstenziji što dodatno poveća lumbalnu lordozu, a povećana lumbalna lordoza stvara predispoziciju stvaranja problema sa kralježnicom. Svakodnevno nošenje cipele sa petom višom od 5 cm, bez obzira na njen oblik, fiziološki ne odgovara tijelu, posebno ako gledamo biomehaniku našeg hoda. Konstantno se stvara pritisak na donji dio leđa, tijelo je neprirodno nagnuto naprijed, te kralježnica i kukovi nisu u potrebnoj ravnini. S vremenom možemo pretpostaviti da ako žena razvije bol u jednoj nozi, automatski se oslanja više na drugu i oštećuje je, što s vremenom posljedično uzrokuje promjene položaja kukova i kralježnice.
Još jedan od lako mogućih problema da se javi je osteoartritis koljena, tj. degenerativna bolest zglobova koja se može razviti zbog neprekidnog dugog opterećenja na prednji i stražnji dio koljena prouzrokovanim neprirodnim položajem do kojeg dolazi nošenjem cipele s visokom petom, te tu zbog neprestanog pritiska na zglob koljena promjene na koljenom zglobu su neizbježne.
Nošenje štikli tijekom večeri za izlazak nije štetno, no ako ih nosite i tijekom dana povećavate opterećenje. Jedan od najčešćih poremećaja koji također nastaje tijekom godina je vidljiv i na prvi pogled – dolazi do oštećenja i deformacije nožnog palca koji u većini slučajeva počinje rasti u stranu prema drugim prstima stopala.
Redovno nošenje visokih štikli veliko je opterećenje i za naše mišiće nogu. Može doći do skraćivanja Ahilove pete, ali i oštećenja samih mišića.
Istina je da noge izgledaju duže i ljepše u visokim potpeticama, ali svakim dodanim centimetrom povećava se pritisak na prednji dio stopala, a takvim svakodnevnim opterećivanjem, bolovi su neizbježni jer kosti stopala ne mogu podnijeti njihovo veliko opterećenje. To može dovesti do poremećaja opskrbe kostiju i mekih tkiva stopala krvlju.
Tijelo uvijek gledamo u cjelini i usko je povezano, zato za zdravlje kralježnice su važna i stopala, odnosno po čemu hodamo, kako hodamo i u čemu hodamo.
Ciljanim vježbanjem možete ojačati svoje mišiće koji će onda s manje opterećenja nositi visoke štikle. Možemo reći da kod aktivnih žena štetne posljedice čestog nošenja visokih peti nastupa znatno kasnije, ali naglašavam da se opet javljaju.
Ako već nosite visoke pete, pružite svojim nogama odmor. Dok sjedite za radnim stolom izujte svoje cipele i odmorite noge. Tijekom radnog vremena napravite pokoju vježbu s kojom ćete istegnuti i na taj način opustiti svoja stopala, tu želim dati naglasak na istezanje Ahilove tetive. Kod kuće masirajte svoja stopala nakon napornog dana i uvijek ih njegujte.
Ako baš patite za visinom, idealno bi možda odgovaralo 3-4 cm, najviše do 5 cm. U slučaju ''vrtoglavih'' potpetica, ne koristite ih za svakodnevnu obuću, već samo za posebne prilike. Što reći za idealnu cipelu, svakako je poželjno da unutrašnjost cipele bude anatomski oblikovana da održava tonus stopala, visina peta je od 2,5 cm, ta visina je idealna jer težina se ravnomjerno raspoređuje na petu i prednji dio stopala. Zdravije je nositi cipele sa zaobljenim vrhom nego one koje idu u špic, tako da se svi prsti mogu udobno smjestiti. Stražnji dio cipele mora biti stabilan, ali ne previše krut da ne bi pritiskao petu.
Slobodno uživajte u povremenom nošenju visokih potpetica, odnosno kad se radi o posebnim prilikama, jer povremenim nošenjem ne možemo izazvati deformitete, važno je samo da nošnje visokih peta ne postane navika, jer uza svu privlačnost koje visoke pete nose sa sobom, moramo paziti da mi žene i naše zdravlje ne izvuče deblji kraj.